Već s jednim studijskim albumom “Oracles ” iz 2009., te EP-em “Mafia”, Fleshgod Apocalypse skrenuo je veliku pozornost na sebe.
Prije toga, bend koji je osnovan 2007. godine, objavio je demo naziva
“Promo 2007”, a 2008. zajednički album “Da Vinci Death Code” s bendovima
Septycal Gorge, Modus Delicti i Onirik.
Spoj death metala sa simfonično-orkestralnim elementima, kakav obilježava njihovu glazbu, nije baš svakodnevni slučaj na metal sceni, pa početni interes za Fleshgod Apocalypse i nije iznenadio. Nakon prve i uspješne američke turneje sa Suffocation, odlaze u studio i snimaju drugi studijski album “Agony” (2011.) za Nuclear Blast Records. 
“Jako nam je drago i uzbuđeni smo što smo sklopili ugovor s Nuclear Blastom” rekao je vokal/gitarist Tommaso Riccardi. “To je za nas kao novi početak. Napokon možemo svirati i putovati po svijetu, što nam je oduvijek bila velika želja.”
Jedna od stanica na tom putu bit će i Zadar, odnosno nastup na Metalfestu Croatia, a neke detalje o bendu i malo šire otkrio nam je gitarist Cristiano Trionfera, jedan od osnivača benda.
Upravo ste završili turneju po Engleskoj i Škotskoj. Reci nam kako je prošla i koji su po tvom mišljenju bili najbolji koncerti?
Da, u pravu si. Imali smo prilike svirati pred gomilom fanova u ovim zemljama, ali su nas isto tako došli vidjeti ljudi koji nas nisu prije gledali uživo, već su čuli da smo dobar bend, pa su nas došli vidjeti iz znatiželje. To su nam mnogi rekli poslije naših nastupa, i mogu ti reći da sam jako zadovoljan i sretan zbog toga. Za mene osobno najbolji nastupi bili su oni u Londonu i Plymouthu.
Nedugo nakon ovog toura opet krećete na put. U veljači ćete odsvirati nekoliko nastupa po Italiji, da biste u trećem mjesecu krenuli na dalek put u Južnu Afriku. Kakva su ti očekivanja od te turneje, budući da idete tamo prvi put?
Jako smo uzbuđeni zbog toga, posebno jer smo primili puno poruka od naših tamošnjih fanova koji jedva čekaju da dođemo, i naravno, jer je uvijek uzbudljivo i lijepo otići svirati u zemlje u kojima dosad nismo bili.
U proljeće i ljeto vas čeka puno festivala na otvorenom na kojima ćete nastupati, a jedan od njih je i Metalfest u Hrvatskoj. Znaš li nešto o lokaciji na kojoj će se festival održati? Interesantno je da je to jedini festival u Europi koji se održava na obali mora. Idealno za ljetovanje, zar ne?
Apsolutno! Svi u bendu jedva čekamo da počne sezona festivala, jer to i za nas označava napredak, a i dodatno iskustvo. Tim više što ćemo imati priliku svirati na istoj pozornici s bendovima koji su nam uzori, između ostalog. Mi dolazimo iz Italije i naravno da, kao većina Talijana, volimo more. Bit će spektakularno i neuobičajeno.
Objavili ste dva albuma. Možeš li mi ih ukratko opisati?
Prvi album “Oracles ” izašao je 2009. i bio je prva stepenica u našoj ideji da spojimo death metal s klasičnom glazbom. Nakon toga objavili smo EP “Mafia” (2010.), poslije promjena u postavi, u kojoj je Francesco Paoli s mjesta gitarista i pjevača prešao na bubnjeve, a Tommaso Riccardi pridružio se bendu kao gitarist i vokal.
Prošlu smo godinu nastojali evoluirati s našom glazbom i biti malo drukčiji u odnosu na ono što smo u početku naše karijere planirali, pa smo angažirali dirigenta i pijanista Francesca Ferrinija. “Agony“, naš drugi studijski album, objavljen je prošlog ljeta i prezadovoljni smo reakcijama kritičara i fanova.
Kako bi najkraće opisao metal koji vi svirate? Ipak vam je glazba protkana sa svim teškometalnim podžanrovima, uključujući i klasičnu glazbu.
Najviše volim reći da sviramo simfonično-ekstremni metal ili pak death metal s orkestrom, mada je to takoreći svejedno. Samo je stvar ljudi kako s određenim pojmovima barataju.
Kakva ti se čini metal scena u Italiji? Poglavito mislim na death/black scenu, budući da je vaša glazba otprilike takva.
Scena u našoj zemlji rapidno raste. Svake godine čujem puno novih, odličnih bendova i siguran sam da će se u budućnosti dosta talijanskih bendova uspjeti probiti na europskoj i svjetskoj sceni.
Je li bilo teško, u vašem slučaju, probiti se na scenu i postati dio nje? Sigurno ste uložili na tone živaca i znoja da biste ostvarili ono što ste naumili.
Naravno. U samom startu imali smo želju predstaviti se izvan granica naše zemlje. Nije bilo lako, pa čak ni dan-danas, uvjeriti ljude da ako dolaziš iz Italije možeš imati dobar bend. Sada smo ponosni na sebe što smo te granice probili i sviramo svugdje po svijetu.
Vaša izdavačka kuća je Nuclear Blast. Jeste li zadovoljni, i što su oni učinili za vas?
Prezadovoljni smo s njima. Pravi su profesionalci, daju ti šansu da radiš, a imaju odlične ljude koji brinu za tvoj bend i sve ostale segmente ovog glazbenog poslovanja. Imamo osjećaj, za sada, da možemo jako daleko dogurati, budući da pred sobom imamo gomilu koncerata i promocija.
Italija i Hrvatska susjedne su zemlje. Znaš li nešto o hrvatskim bendovima, gradovima…?
Na žalost, osobno ne znam nijedan hrvatski bend. Bio sam samo u Zagrebu. Bilo je predivno, i nadam se da će već ove godine, kada budemo nastupali u Zadru, moja saznanja o Hrvatskoj biti bolja i šira.
E sad jedno pomalo neobično pitanje, izvan glazbenih granica. Naime možemo reći da je cijela Italija luda i za nogometom, zar ne? Vaš basist se zove Paolo Rossi, to je isto ime i prezime nekadašnjeg najboljeg talijanskog nogometaša, tijekom ’80-ih godina. Zanima ima li kakve povezanosti među njima, osim što su imaju isto ime i prezime?
Da, u pravu si, ali nema nikakve povezanosti među njima (smijeh).
Osim gomile koncerata koji vas očekuju tijekom godine, koji su vam još planovi za budućnost?
Nakon koncerata u Italiji idemo u Južnu Afriku, pa zatim u Skandinaviju, a u travnju se vraćamo u Ameriku. Zatim kreću ljetni Open Air festivali, a za sam kraj godine, za sada, nemamo ništa bukirano.
Dakle u Hrvatskoj ste, u Zadru, u lipnju. Što misliš kako će biti, i za kraj te molim da se obratiš hrvatskim fanovima.
Zasigurno će biti nezaboravno i zbog mora i hrvatskih fanova, od kojih također dobivamo puno pisama podrške. Hvala vam svima. Vidimo se u Zadru.
