Progressive/rock metal bend Affector osnovali su njemački gitarist Daniel Fries i nizozemski bubnjar Collin Leijenaar (Neal Morse, Dilemma), a basist Mike LePond (Symphony X) i pjevač Ted Leonard (Spock’s Beard, Enchant, Thought Chamber) pridružili su im se kada su započeli raditi na debitantskom albumu “Harmagedon“.
Na albumu su, kao gosti, sudjelovala čak četiri klavijaturista: Alex Argento, Neal Morse (ex-Spock’s Beard, Transatlantic, Flying Colors), Jordan Rudess (Dream Theater) i Derek Sherinian (Planet X, Black Country Communion, ex-Dream Theater), a podršku im je dao i poljski orkestar Sinfonietta Consonus.
O radu benda i debitantskom albumu “Harmagedon” razgovarali smo s Collinom Leijenaarom.
Kada se rodila ideja nastanka imena Affector? Reci nam nešto o počecima benda.
Temelji za ono što će postati Affector položeni su 2005. godine, kada sam bio na turneji s Nealom Morseom. Daniel Fries došao je nakon koncerta, dao mi demo CD i pitao želim li poslušati. Otišli smo do njegovog auta i kada je ubacio CD u auto i krenula svirati njegova glazba, bio sam zainteresiran. Svidjelo mi se njegovo sviranje, ali i pisanje pjesama. Tako smo ostali u kontaktu. 
Negdje u podsvijesti želio sam vidjeti mogu li se povezati s Danielom kako bismo zajedno stvarali glazbu i ta ideja čekala je oko godinu dana, dok nije došlo pravo vrijeme za početak radova na našim idejama za snimanje CD-a. Daniel je poznavao Teda Leonarda (Enchant/Thought Chamber/Spock’s Beard) i Mikea LePonda (Symphony X) i pitao ih je za suradnju na ovom albumu. Dok smo radili na albumu primijetili smo kako je materijal jednostavno predobar da bi ostao samo kao projekt, pa smo prerasli u bend.
Kako je došlo do suradnje s Tedom i Mikeom?
Daniel je poznavao Teda i Mikea i pitao ih je za suradnju na ovom albumu. Željeli su to raditi i bili smo počašćeni. Kada je sve postalo ozbiljnije i pretvorilo se u bend, oni su također željeli biti u bendu i to je bilo sjajno!
Evo što oni kažu o tome:
Ted: “Zaintrigirao me projekt, prije svega zbog glazbenika koji su trebali surađivati. Zatim je i glazba došla u moj inbox i bio sam iznenađen muzikalnošću svih koji sudjeluju. Collin i Daniel apsolutna su čudovišta! Uistinu je čast biti dio ovoga!”
Mike: “Prva stvar koja me privukla bendu su pjesme. Bile su jako dobro složene. Sadržaj teksta i nivo talenta, samo je pridonijela ovom velikom projektu. Mislim da će puno ljudi ovo izabrati za najbolji prog metal album godine.”
Kada ste se počeli pripremati za novi album i koliko je trajalo pisanje pjesama i snimanje?
Na albumu smo počeli raditi negdje 2006. godine. Ovih dana kada imate brzi Internet i računalo na kojem možete snimati, jako je jednostavno stvarati glazbu, a da niste svi u istom studiju. Svi uključeni u stvaranje albuma snimali su u svojim studijima. Složili smo snimke, Daniel Fries i ja napisali smo osnovne ideje. Prvo je Daniel snimio svoje gitare i dodao smjernice za vokale, onda sam ja snimio bubnjarsku dionicu. Ovo je bio vrlo kreativan proces s obzirom da ništa nije bilo definirano. Tako sam promijenio mjeru i dao glazbi drugačiji pristup, gledajući u smjeru koji nije očit. Kada sam završio s bubnjevima, snimke su poslane Tedu i Mikeu kako bi oni mogli snimiti svoje dionice. Nakon toga, sve je poslano klavijaturistima.
Svima koji su uključeni rekli smo neka budu inspirirani i sviraju onako kako osjećaju da treba, kako bi to reflektiralo njihov glazbeni karakter na najbolji način. I u tome smo našli najbolju kemiju. Svi dijelovi doista poboljšavaju jedni druge i nama je to bilo kao da smo u jednoj prostoriji, zajedno sviramo jedni drugima i jedni druge inspiriramo. Ali s druge strane, u virtualnom svijetu, s obzirom da je sve snimano u drugom studiju i slano od jednog do drugog prostranstvima Interneta, tu su Dropbox i Gobbler. Nakon što sam primio sve snimke, odletio sam u Los Angeles na miks albuma s Rochom Mouserom (Transatlantic/Neal Morse/Spock’s Beard) u njegov studio The Mouse House. I Rich je dodao ponešto svog u glazbu. On je poput tajnog petog člana benda. Njegov potpisani miks stvarno je dodao još jedan sloj glazbi.
“Harmageddon” je konceptualni album koji govori o kraju svijeta 2012., predviđanjima Nostradamusa i Maja. Zašto ste izabrali tu temu?
Kada smo razgovarali o tekstu postojao je nekakav preokret o navodnom kraju svijeta u 2012. godini. I mnogo takvih priča temeljeno je na new age ili znanstvenim ili povijesnim teorijama. Pa smo mislili, dodajmo još jedan pogled na to kako bi svijet mogao skončati, kao što je napisano u jednoj od najstarijih knjiga u povijesti, Bibliji. Mislili smo da bi bilo zabavno konstruirati temu o kraju svijeta 2012., s obzirom da je album objavljen u 2012. godini. Ali učiniti to s čistim tekstom, ravno iz Biblije, bez nekih izmjena s obzirom da to baš i nije mnogo rađeno. Kako bismo ostali svježi i drugačiji. Također, kao ljudi ne možemo znati koje će to biti vrijeme i mjesto završetka svijeta (ako ikad bude), tako da ne možemo interpretirati taj tekst, pa zašto da tekst ne ispriča priču. Dakle još jedna pogodnost stavljanja izvornog teksta iz nekoliko pasusa iz Biblije u glazbu.
Vjeruješ li da bi se kraj svijeta uskoro mogao dogoditi?
Ne, mislim da nećemo vidjeti kraj svijeta. Čak i u prvom stoljeću ljudi su pričali o kraju svijeta koji će ubrzo doći, a mi smo još uvijek tu. Mislim da ćemo biti tu još duuuugo vremena.
Ima li čovječanstvo priliku ispraviti pogreške, razmisliti o Zemlji, o sebi, o svom opstanku. Imamo li vremena za to?
Da, mislim da imamo šansu ispraviti svoje pogreške, ukoliko smo voljni pogledati im u oči i doista raditi na promjenama. Ali da bismo to učinili ne smijemo biti tako pohlepni i gladni moći. Svijet bi bio bolje mjesto kada bismo se međusobno poštivali i voljeli i dijelili sve dobre stvari koje zemlja može ponuditi, umjesto da imamo nekoliko bogatih ljudi i mnogo, mnogo siromašnog naroda.
Sadrži li album posebnu poruku?
To je poruka nade, budućnosti i ljubavi.
Kako bi opisao album s glazbene strane? Je li dovoljno reći kako se radi o progresivnom metalu?
Da, to je progresivni metal, ali ubacili smo dovoljno obrata i kombinacija pa ima širi pristup. Mnogi ljudi koji ne vole metal rekli su nam kako im se sviđa naš album, tako da smo sretni s konačnim rezultatom.
Mislim da je album jako dobro napisan, pjesme su kompaktne, jake. Sviđa mi se aranžman, svaki instrument ima glavnu ulogu, kao i vokali. Postoje laganije, emocionalnije pjesme, ali i agresivne, više heavy, strukturalne s mnogo izmjena u ritmu… Album je zanimljiv, napet, s mnogo kontrasta, rekla bih. Slažeš li se?
Da, slažem se. I hvala ti na lijepim riječima. Trudili smo se napraviti zanimljiv album koji objedinjuje različite glazbene stilove koje volimo.
Ima li svaka pjesma posebnu priču ili…?
Kako je ovo konceptualni album, svaka pjesma doprinosi priči. Uz, nazovimo je, iznimku pravilu: “Cry Song”. Ova pjesma je napisana o gubitku Danielovog oca, koji je nažalost preminuo 2007. godine. Bavi se Danielovim osjećajima kada je tugovao za ocem. Ali neobično, pjesma se također uklapa u priču “Harmagedona”. Kao kako biste se osjećali da ste usred apokaliptičnog zločina koji se događa za vrijeme kada se svijetu bliži kraj.
Spomenula bih laganije pjesme “Salvation” i “Crying Song” i progresivno epsku “Harmagedon”, kao jedne od favorita. Što ti misliš? Koja je tvoja omiljena pjesma? Ili su ti sve dobre?
Naravno da mislim kako je svaka pjesma sjajna, inače ih ne bismo stavili na album. Ali meni su “Harmagedon” i “New Jerusalem” posebne s obzirom da reflektiraju oboje što volim u ovom stilu glazbe. S jedne strane možeš poludjeti sa svim vrstama riffova, ritmičkih uzoraka i ludih vokala, a s druge strane možeš biti više smiren i uživati. Stvarno ne mogu dočekati da ih uživo sviram!
Imate li u planu predstaviti album na turneji?
Da, zapravo radimo na zajedničkoj turneji, ali financijska kriza kombinirana s manjim odlaskom ljudi na koncert čini to teškim za događaje i promotore koji pokušavaju napraviti ponudu koja ima financijskog smisla, kako bi se održala turneja. Tako da tražimo mogućnosti i nadam se da ćemo moći dobiti nekoliko sponzora kako bismo mogli napraviti turneju. Ne možemo dočekati da se popnemo na pozornicu i uživo odsviramo ove pjesme!
Svi ste poznati glazbenici. Je li bilo drugačijeg razmišljanja prilikom stvaranja albuma? Ako da, kako ste to riješili? Dogovor ili šake? (smijeh)
Svima koji su bili uključeni (članovi benda ili gosti) dali smo odriješene ruke. Dakle svi su jednostavno mogli svirati što god su osjetili da treba i učiniti izvođenje osobnim. Svi su mogli dodati svoj glas našem i onome što je postalo “Harmagedon”. I za sada tu nije bilo drugačijeg razmišljanja, dakle još uvijek nema potrebe za šakama.
Gosti na albumu bili su poznati klavijaturisti Neal Morse, Alex Argento, Derek Sherinian i Jordan Rudess. To su tvoji prijatelji, kako surađuješ s njima? Što oni kažu za album?
Kada smo razgovarali o tome kako popuniti mjesto klavijaturista na albumu, odmah mi je pao na pamet Alex Argento. Čim sam upoznao njegovu glazbu prilikom pretraživanja na YouTubeu, ubrzo sam kupio njegov album (“EGO”). Za mene je to bio jedan od najboljih albuma te godine i doista sam se nadao kako ću s njim moći surađivati jednog dana. Tako sam ga pitao želi li biti glavni klavijaturist na ovom albumu i na sreću, rekao je da želi. Ali također smo htjeli uključiti i druge klavijaturiste na nekim solažama pa smo poslali e-mail Dereku Sherinianu. On je svirao sve dionice na pjesmi “Falling Away & The Rise Of The Veast” i kasnije je Neal Morse dodao solo toj pjesmi. 2009. godine bio sam na turneji s Neal Morse Bandom i otvorili smo nekoliko koncerata Dream Theateru. U backstageu sam razgovarao s Jordanom Rudessom o Affectoru i pitao ga želi li biti gost na našem albumu. Godinu dana kasnije, znali smo koju pjesmo želimo da on svira pa smo mu je poslali i kada ju je poslušao, bio je u ekipi. Odsvirao je sjajan glavni solo na “Harmagedon” i “The Rapture”.
Evo što su Jordan i Neal rekli o sviranju na albumu:
Neal: “Mislim da je Affector nevjerojatan. Sjajna svirka, kompozicija i produkcija… i ne možeš pobiti tekst! Čestitam Danielu i ekipi. Izvrstan rad!”
Jordan: “Affectorov “Harmagedon” čvrsta je eksplozija prog metala, upotpunjena gorućim solažama, neobičnim mjerama, orkestralnim vrhuncima i rock riffovima koji će rasporiti vašu glavu! Uzbuđen sam što sam mogao biti dio ovog albuma!”
Svirao si s mnogo poznatih glazbenika do sada. Postoji li neki glazbenik ili bend s kojim bi htio svirati?
Oh, ima ih mnogo! Volio bih svirati s Genesis, Toto, Stryper i mnogim, mnogim drugima. Mislim, bilo bi sjajno svirati sa svim glazbenicima koje voliš, zar ne?
Koji su tvoji omiljeni prog metal bendovi?
Volim Dream Theater, A.C.T., Seventh Wonder, također i više prog-rock djela poput Rush, Frost, Neal Morse, Jolly, Transatlantic, Spock’s Beard, The Flower Kings, Anatheme, itd. Dok god me glazba dira, sviđa mi se.
