Izlog. Festivali su izlog. Poster je polica s proizvodima, pardon glazbenicima, a veličina fonta determinira koliko je koji od izvođača u tom trenutku velik na glazbenoj sceni. Neki festivali prate trendove, a oni drugi ih stvaraju. Upravo zato nije za čuditi kako sve oči glazbene industrije čekaju zimu kako bi dva najveća – Coachella i Primavera, objavili svoj lineup na lijepo uokvirenim digitalnim posterima. Očekivano, svake godine sve te objave sadrže bezbroj tužnih emotikona od strane korisnika koji nemaju novaca za taj skupi let i još skuplju kartu, no ove godine ta digitalna tuga kod nekih više nije usmjerena ka “ne mogu ić“ već ka onoj “ne želim ić’“. Evo i zašto.
Lišeni vlastitih preferencija možemo se udobno zavaliti u naslonjače i promotriti izlog jer vjerojatno nemamo novaca za ponudu kojom nas ovih dana bombardira internet. Naime, u srcu sunčane Kalifornije i ove godine će se održati gore spomenuta i popularna Coachella, trendsetter glazbeni festival i event, a upravo nam njegov line-up govori kako su neke stare, ustaljene norme daleko iza nas.
Može li Ariana Grande headlineati? Može li Weezer biti manjeg fonta nego Tame Impala? Tko je J Baldvin? Imam još nekoliko pitanja, no ona su osobne prirode i promašio bi “ceo fudbal“ kada bih ovaj članak pretvorio u njurganje naroda slovinskog oko trendova koji me se ne tiču. Jedina prava istina je da je ono što gledate na dotičnim posterima jednostavno opipano bilo slušatelja, stoga možemo bez zadrške pogledati krvnu sliku glazbene i festivalske industrije i dati svoj komentar isfrustrirani snijegom i niskim temepraturama. Coachella i Primavera, teškaši festivalske igre na dva kontinenta drže monopol epiteta “najbolji“, a ako je gore prikazano trenutno najbolje, fanovi gitara i vina svoju sreću će morati potražiti negdje drugdje. Sve što je do sada djelilo glazbu na mi-oni, vi-mi, ili kako vam paše, više ne postoji.
Vremena se mijenjaju…
Do prije deset godina bilo bi gotovo nezamislivo da portali posvećeni nezavisnoj glazbi proglase pjesmom godine neki R’n’B sentiš razvezanih Timbica i majici preko pupka. Takva glazba, ona koju je promovirao MTV, bila je persona non grata onih koji su svoj rad posvetili promicanju vrednota nezavisne glazbene scene. Ipak, prije nekoliko godina industrija je prirodnim slijedom prehrambenog lanca odlučila pojesti male, pa smo eto mic-po-mic stigli do toga da Pitchfork i slični smatraju npr. Nicki Minaj respektabilnom umjetnicom. Ne smijemo zaboraviti niti sve popularnije Migos ili pak Future, koji je bajdvej onaj lik što je priznao da se izbio od trave u studiju pa je zato njegov izgovor “Tooooony Moooonataaaana“ jedva prepoznatljiv. Dosta dobro. Nemojte misliti da ne znam kako su se i neki meni dragi puleni pucali u venu dok su jedva izgovarali teškom mukom naučen kratki tekst, no Future iza sebe nema, niti želi imati neku poruku ili sadržaj. On jednostavno voli gospodina Montanu, kubanskog imigranta koji je na Floridi u filmu “Scarface” stvorio kult-ličnosti preprodavajući kokain.
Što se krvne slike tiče, ona je, nominalno, dobra. Sukladno tome, festivali su odlučili odbaciti imena koja su ih godinama hranila, jer je očito kako je potrebno proširiti brand na neke “nove klince“. Možda sam u krivu. Možda su Coachella i njeni posjetitelji zapravo godinama htjeli ovo, samo se dosad nisu usudili učiniti jaki zaokret. Uostalom, tako je svejedno. Ionako sam samo htio napisati ovaj članak jer mislim da je rock otišao na kak bi se reklo hiatus, i čini se kako ćemo povratnički album malo dulje pričekati. Barem na Coachelli. S druge pak strane, simbolično je da je Primavera za ovogodišnju ediciju festivala odabrala slogan “The New Normal“. Headliner Future je New Normal. Headliner Tame Impala je New Normal. Ariana Grande također. Sve između toga, s manjim ili najmanjim fontom su ona imena koja bi prije par godina bila kudikamo veća. I to je skroz oke, jer će se u nekom trenutku stvari opet preokrenuti.
