Članak je originalno objavljen 27.9.2006.

Clifford Lee Burton bio je, po kronološkom redu, drugi basist Metallice, Jednima od pionira metala, bendu Metallica, pridružio se 1982. godine, zamijenivši dotadašnjeg basistu Rona McGovneya. Njegov život i tragična smrt i dan danas su inspiracija mnogim bendovima.

Cliff se rodio u Kaliforniji, a interes za glazbom je pokazao već u šestoj godini kada je započeo svirati glasovir. Godine 1976., kada je imao samo 14 godina, prihvatio se bas gitare i počeo je svirati u lokalnim bendovima, uzimavši instrukcije. Prema tvrdnjama njegovih roditelja, provodio je 4-6 sati dnevno vježbajući svoje vještine na basu, čak i kada se priključio Metallici.

Muziku podržava

Obožavao ponajviše Misfitse, Pink Floyd i Thin Lizzy, pa sve do legendarnog pijanista Glenn Goulda. Njegov način sviranja je bio neobično čudan za basista jednog heavy metal benda. Od brzih i žestokih rifova sa pjesama poput “Battery”, “Damage, Inc.” Ili pak “The Four Horsemen” do vrlo melodičnog sviranja poput u pjesmi “Orion”. Tu su bili naravno i neizbježne solaže, kao ona u “(Anesthesia) Pulling Teeth”.

Nikada nije koristio trzalice, sve svoje virtuoze na gitari je izvodio prstima, posebno na solažama, kada je često svirao odjednom na dvije ili tri žice.

Cliffova opsesija djelima napisanih od strane H.P. Lovecrafta je rezultirala brojnim spektrom izbora naslovnica za singlove i albume. Od brojnih utjecajnih ljudi i fanova Metallice, Cliff je smatran kao najcjenjeniji član benda. James Hetfield često ga je nazivao starijim bratom, te tvrdi kako je Cliff bio najtiši član benda pri čemu je mislio da je vrlo rijetko pričao, bio je šutljiv, no kada bi progovorio – svi bi ga pozorno slušali.

Na europskoj turneji, nazvanoj “Damage Inc.“, dana 27.9.1986. Cliff i Kirk Hammet su podijelili špil karti. Onaj koji izvuće veću kartu, mogao je birati najbolji ležaj u autobusu… Cliff je izvukao asa, što se kasnije pokazalo pogubno za njega.

Autobus je naišao na staru gromadu snijega na cesti u seoskom dijelu Švedske, te se prevrnuo. Lars, Kirk, James, tehničar za bubnjeve i dva tehničara za gitaru, zajedno s vozačom busa su preživjeli, no Cliff je tragično preminuo.

Njegovo tijelo je kremirano, a na ceremoniji mu je svirala instrumentalna izvedba pjesme “Orion” s albuma “Master Of Puppets”. Metallica od Cliffove smrti pa sve do 6.6.2006. nije uživo izvela skladbu “Orion”.

Prvi puta nakon Cliffove smrti to je izvedeno na dvadesetoj obljetnici albuma “Master Of Puppets” koju su članovi benda posvetili nesretno poginulom i nikad zaboravljenom Cliffu Burtonu.

Cliff je iza sebe ostavio buran i skroman život, a u glazbenom smislu je ostavio briljantan trag. Sudjelovao je u pisanju pjesama “Master Of Puppets”, “Orion”, “For Whom The Bell Tolls” i “Fade To Black”.

Najbolji primjer njegovog jedinstvenog sviranja basa su: uvod u pjesmu “For Whom The Bell Tolls“, solaža na pjesmi “(Anesthesia) Pulling Teeth” s albuma “Kill ‘Em All”, vodeći bas na instrumentalnoj izvedbi “The Call Of Ktulu“, te vodeći bas na pjesmi “Orion”.

Napisao je i pjesmu “To Live Is To Die” s albuma “…And Justice For All”: “When a man lies, he murders some part of the world/ These are the pale deaths which men miscall their lives/All this I cannot bear to witness any longer/Cannot the kingdom of salvation take me home?“.

Prvi stih “When a man lies, he murders some part of the world” citat je iz filma “Excalibur”. Stih “These are the pale deaths which men miscall their lives” je isto tako citat iz knjige “Lord Foul’s Bane” u seriji knjiga Thomas Covenanta pisca Stephen R. Donaldsona.

Nakon Cliffove smrti, Metallica je album “… And Justice For All” 1988. godine posvetila upravo njemu. Najpoznatije odavanje počasti Cliffu, koja nije od strane Metallice i njezinih članova jeste pjesma od Megadetha “In My Darkest Hour“. Frontmen Megadetha, Dave Mustaine, bio je u ranim danima vodeća gitara Metallice te je poznavao Cliffa vrlo dobro.

Sada, 33 godine nakon njegove smrti, možemo se samo prisjetiti i odati čast odličnom virtuozu na bas gitari, entuzijastu i ‘dobrom prijatelju’ – Rest in Peace Cliff!

Tekst: Željko Drakulić

230 Shares
Muziku podržava