Stereotipi oko članova benda oduvijek su prisutni. Najviše se na piku nalaze bubnjari i basisti, smatraju se lako zamjenjivima, znaju biti i predmet ruganja, a sudeći prema istraživanjima to zapravo uopće nije tako.

Uzevši u obzir da vokali često pobiru lovorike, odlučili smo ‘pročešljati’ razne studije na ovu temu i složiti osnovni ‘znanstveno-glazbeni’ horoskop kako za njih, tako i za ostale članove u bendu – za bubnjare, basiste i gitariste. Za svakoga po nešto lijepo.

1Bubnjari – inteligencija

Ilustracija: Roberta Stanić

Prema prikupljenim podacima i nekoliko studija isprva objavljenih na analitičkoj stranici PolyMic, ispostavlja se kako su bubnjari ipak nenadmašni. Općenito gledajući, bubnjari su prema provedenim istraživanjima pametniji od svojih bendovskih kolega, a da stvar bude bolja – čine i sve oko sebe pametnijima.

Analiza pokazuje kako bubnjari zapravo imaju urođene vještine za rješavanje problema, ali i pozitivan utjecaj na zajednicu. Znanstvenici iz Karolinska instituta iz Stockholma ustvrdili su da nakon odsvirane serije, bubnjari koji su imali točniji ritam su ujedno i postigli bolje rezultate na testu inteligencije. Ispostavilo se kako je korištenje različitih dijelova bubnjeva s ciljem održavanja stabilnog ritma povezano s mogućnostima za rješavanje problema.

Ostale studije su zaključile kako glazba s ritmom zapravo čini ostale ljude pametnijima, a svemu u prilog ide i analiza koju je proveo profesor psihologije sa Sveučilišta u Washingtonu. On je naime došao do zaključka da su njegovi učenici imali bolje rezultate na testu nakon što ih je podvrgnuo terapiji ritmičkim svjetlom i zvukom.

Tu su i znanstvenici iz Texasa koji su isti princip koristili na osnovnoškolskim i srednjoškolskim dječacima s ADD-em – poremećajem deficita pažnje. Kvocijent inteligencije dječaka je porastao i takav ostao, a zabilježen je efekt koji se može usporediti s onim koji se dobiva od lijeka Ritalin.

Da sve bude bolje, neki od izvještaja su pokazali i da je bubnjanje imalo veliku ulogu u razvoju civilizacije, s obzirom da je bubnjanje u krugu omogućilo nastanak ljudskog društva. Točnije, znanstvenici na Oxfordu su došli do spoznaje kako su bubnjari sretniji kada sviraju zajedno, a za sve je zaslužna ritmička euforija koja proizlazi iz zajedničkog bubnjanja.

2Basisti – najbitniji u bendu

Ilustracija: Roberta Stanić

Svakako vrijedi istaknuti i kako pošalice oko basista također ne drže vodu, s obzirom da je jedna studija (Proceedings of the National Academy of Sciences) također ustvrdila kako je bass zapravo suština svake pjesme, iz čega se da zaključiti kako su basisti najbitniji članovi u bendu. Razlog tome je što naš mozak puno bolje percipira promjene ritma ako je odsvirano u nižem (dubljem) tonu, što pogoduje i ovakvom hvaljenju basista.

Bas je tako prema znastvenicima, za razliku od gitare i bubnja, nositelj ritma pa čak i kad nije u centru zbivanja. Osim što ljudski mozak brže i bolje reagira na instrumente s nižom tonskom visinom, u tom slučaju ujedno i lakše prepoznaje greške.

3Gitaristi – intuitivnost

Ilustracija: Roberta Stanić

I za gitariste postoje studije koje su ustvrdile kako ljude koji sviraju gitaru karakteriziraju ponešto drugačije moždane funkcije, nego što je to u slučaju onih koji ne sviraju gitaru. Gitaristi su intuitivniji, što je ujedno i jedan od zaključaka berlinske studije koja je proučavala 12 gitarista te im ‘proskenirala’ mozak dok su svirali iste dionice na gitari.

Dakle, kada dvoje ili više ljudi svira gitaru, njihovi mozgovi se međusobno sinkroniziraju, zbog čega mogu sami procijeniti što dolazi nakon određenog akorda. To sve objašnjava i često viđena kemija između gitarista na nastupima. Sve je to povezano s načinom na koji gitaristi uče svirati, s obzirom da sami mogu puno više naučiti već od jednostavnog slušanja kako drugi sviraju. Sve je to dokaz da gitaristi imaju izvanredne improvizacijske vještine i brzo razmišljaju.

4Pjevači – zdravlje i kognitivne sposobnosti 

Ilustracija: Roberta Stanić

Neurološki gledano, vokali su sposobniji bolje se nositi s pritiskom i činjenicom da su često u središtu pozornosti, zbog čega im se tijelo i um razlikuje od instrumentalista, kako prenosi Mic. Uz činjenicu da su često zadovoljniji, sretniji i produktivniji od ostalih članova u bendu, pjevanje im čini dobro i za samo zdravlje. Naime, osobe koje često pjevaju imaju povišenu razinu imunoglobulina A, antitijela važnog za zdravlje respiratornog i probavnog sustava.

Uz to, pjevanje izoštrava i kognitivne sposobnosti, što potvđuje i studija iz 2009. koja kaže kako se centri u mozgu zaslužni za gramatiku i razumijevanje razvijaju ranije i jače u slučaju mladih, uvježbanih muških vokala nego u usporedbi s drugom djecom. Iz svega možemo zaključiti kako iz svog zanata vokali izvlače brojne neurološke, emocionalne i kognitivne pogodnosti, možda i više od preostalih kolega u bendu.

345 Shares