‘Pionir americane’ Chuck Prophet nakon tri godine ponovno dolazi u Zagreb gdje će 18. travnja održati svirku u kinu Grič.
Svoju karijeru započeo je u grupi Green On Red 1985. godine, da bi nakon pet godina izašao iz benda i započeo vlastitu karijeru objavljivanjem prvijenca “Brother Aldo”.
Koja je vaša glavna inspiracija za liriku?
Ima u toj inspiraciji svega po malo, puno karaktera i života.
Album “Let Freedom Ring” napravili ste za nepolitičku publiku koji zapravo ima tekstove koji su politički orijentirani. Koji je bio okidač za njega?
Okidač je bio u ljeto 2008. tada sam shvatio da je američki san laž. Shvatio sam da na dnu cijele te priče o američkom snu nema ničega. Mislio sam na ljude kao što su moji roditelji koji su u mirovini, i shvatio sam da je američki san laž. Došao sam do Hrvatske i Srbije tijekom svojih turneja, i vidio sam kako su se ljudi okrenuli onome što se zove znanje. Ljudi traže dobru edukaciju što je rijetkost, a i imaju želju otići stjecati znanje i izvan svoje zemlje. Vidio sam te stvari i nisam politička osoba da pričam priče. Pričam priče o ljudima koji žive u anksioznom vremenu u kojem se ne zna što će se dogoditi.
Rekli ste da je američki san bio laž u to doba, imate li isto mišljenje i sada?
Pa znaš, postoje ljudi koji su pisali o smrti američkog sna i ja sam to shvatio. Ne znam hoće li se on vratiti ili neće. Trenutno se smatram građaninom svijeta više nego ikad.
Na aktualnom albumu ima rock i country elemenata. Je li neki specifičan bend ili glazbenik utjecao na vas dok ste radili na tom albumu?
Prvenstvno Lou Reed i Bob Dylan, ali i još mnogo glazbenik. Naprimjer Jack Oblivion. “Temple Beautiful” više vuče na klupsku muziku San Francisca 1997.
Vaš bend The Mission Express dobio je ime po autobusnoj liniji koja prolazi kroz vaše susjedstvo. Koje je značenje tog imena i zašto ste odabrali baš to ime?
Ne znam ni ja iskreno.
Radili ste s glazbenicima kao što su Solomon Burke i Jonathan Richman. Kako je bilo raditi s njima, jesu li vas možda inspirirali u pogledu stvaranja muzike?
Apsolutno. Uživam raditi glazbu s drugima i vjerujem da je i njima bilo dobro raditi sa mnom. Volim gledati kako ljudi rade jer to uvijek inspirira.
Imate li isti pristup rada kada radite s drugima ili se to razlikuje od onoga što radite u svojoj glazbi?
Vjerojatno se ponašam drugačije kada radim s drugim ljudima. Radim što radim i tako je to.
Svirate Fender Telecaster, je li to vaša omiljena gitara?
To mi je jedina gitara.
Biste li svirali s nekom drugom gitarom osim Telecastera?
Pa s vremena na vrijeme bih.
Na nekim slikama također se pojavljujete sa slide gitarom…
Nisam dobar na slideu. Pokušao sam je svirati (smijeh).
Imate li možda posebnog gitarista koji utječe na vaše sviranje gitare?
Volim Wintera Thompsona i J. J. Calea, Keitha Richardsa. Takve gitariste.
Stižete na europsku turneju. Ima li razlike između vaših fanova u Europi i Americi?
Mislim da su se Europljani više zagrijali za moju glazbu. Bio sam dosta popularniji u Njemačkoj i Europi nego u Americi, a onda se nekako i u Americi skupilo dosta fanova. Imam dosta publike tu i sve se može promijeniti.
Je li bilo turneja na istoku, tipa u Japanu ili Kini?
Bio sam u Japanu dva puta, ali to je bilo davno.
Imate li tamo publike?
Neke publike ima.
Dolazite u Hrvatsku opet u sklopu Žednog uha. Što možete reći o publici u Hrvatskoj?
Sviđa mi se vaša publika, i kad smo zadnji put bili tamo svirali smo u teatru sa srpskim blues bendom i sve je bilo cool.
Što fanovi mogu očekivati na vašem koncertu?
Odličan rock’n’roll show.
Imate li neki novi materijal u pripremi koji ćete prezentirati publici?
Novi materijal i stari materijal su u pripremi tako da svi budu sretni.