Chrysta Bell i njen sastav u Tvornicu kulture u subotu 13. listopada donose sanjivu, erotičnu, maglovitu, minimalističku atmosferu kakvu zna stvoriti samo David Lynch i potom je presjeći poput pokreta nožem s nježnim uzvišenim i svemirskim vokalom.
U intimnoj atmosferi s pratećim triom, Chrysta Bell svojim vokalom i
pojavom na sceni donosi čudno, gotovo izvanzemaljsko iskustvo koje
lagano pluta na granici između ludog sna i neponovljivog audiovizualnog
trenutka.
Ove subote Chrysta nam u Zagreb dolazi predstaviti album “This Train” koji je nastao u suradnji s neponovljivim redateljskim genijem Davidom Lynchom.
Trebalo je više od desetljeća da napravite album “This Train”. Zašto vam je trebalo toliko dugo?
Album je imao svoju sudbinu. Neke stvari ne mogu se ubrzati ma koliko god ih vi htjeli požuriti. Postoje neosporivi razlozi zašto se proces toliko odužio. Mjesto boravka, moj ugovor s drugima i pretrpani rasporedi samo su od nekih razloga.
Prije nekoliko godina za vrijeme intervjua David mi je ispričao kako za vrijeme stvaranja filma zna kakav će biti početak ali ne i kraj. On kreira film za vrijeme snimanja. Je li isto bilo i s vašim albumom?
“This Train” razvijao se intuitivno i trenutno. Nismo znali koji su naši ciljevi kada smo krenuli zajedno stvarati glazbu. David, kao i ja, jako voli osjećaj stvaranja glazbe i stvaranja prelijepe pjesme. Za nas je poput droge slušati pjesmu koju još nikada nitko nije čuo. Tako smo nastavili kroz godine živjeti taj osjećaj koji međusobno dijelimo. Tako je nastao “This Train”.
U jednom intervjuu rekli ste da se David družio sa Elizabeth Taylor dok ste snimali album i da ga je ona zapravo prva čula. Koja je bila njena reakcija?
Elizabeth Taylor čula je pjesme prije nego su izašle u javnost i to još dok album nije ni napola bio gotov. Jako joj se svidio.
Kako vam se sviđaju fotografije vas koje je Lynch napravio?
Jako mi se sviđa njegovo bavljenje digitalnom umjetnošću. Bila sam shrvana kada je u požaru u Malibuu prije nekoliko godina izgorjelo 14 njegovih djela koja mi je poklonio. Od sve imovine bez koje sam ostala, mislim da mi je to najteže palo.
David vas je nazvao seksi izvanzemaljkom. Novinari su već objavili hrpu članaka o vama kao o seksi pjevačici s jako seksi pjesmama. Smatrate li to komplimentom?
Smatram to komplimentom ali isto tako mislim da postoje mnoga shvaćanja i individualne asocijacije pojma seksi. Ja osobno smatram da je vrlo pozitivna stvar biti seksi i prihvaćam to. Mislim da je taj moj osjećaj više isprepleten sa senzualnošću i uživam se tako izražavati. Osjećam jaku povezanost sa svojom seksualnošću i ne pokušavam to sakriti ni na pozornici ni bilo gdje drugdje gdje se osjećam sigurno. Također osjećam veliku povezanost s nevinošću i duhovnošću koje također ne pokušavam sakriti. Seksi je više očito pa se zato ljudi hvataju za to.
Zadnjih dana pokušavam nekolicini svojih prijatelja objasniti tko je Chrysta Bell i najjednostavnije objašnjenje je da vas poistovjećujem s Lanom Del Ray, ali uz naputak da mnogo bolje zvučite. Što mislite o usporedbama s popom i retro romantičnom izričaju?
Jako mi se sviđa izraz retro romantičan. Mislim da “This Train” mogu nazvati retro romantičnim.
Recite nam nešto o sebi. Gdje ste odrasli i kada ste se počeli baviti glazbom? Koliko mi je poznato, glazbom ste se počeli baviti odmah nakon srednje škole.
Provela sam djetinjstvo u San Antoniu u Teksasu, a moja mama i očuh upravljali su najvećim komercijalnim glazbenim studijem u Teksasu. Očuh je bio kompozitor i producent, a moja majka također je talentirana za glazbu. Imala sam sreću pa sam odmah nakon završetka srednje škole otišla na turneju po SAD-u s ciganskim swing bendom 81 Souvenirs. Moja strast za glazbom seže daleko u moje djetinjstvo.
Gdje ste se glazbeno školovali?
Imala sam vrlo malo glazbene naobrazbe, ali puno životne škole. Najviše učim iz gledanja svojih snimaka preko kojih nastojim uvidjeti što trebam bolje napraviti, a što već sada radim dobro.
Koji izvođači su utjecali na vašu glazbu?
To su Alison Goldfrapp i Lisa Gerrard
Razgovarao Dean Sinovčić
