Predstavljamo vam recenziju ‘best of’ kolekcije The Walkaboutsa, “Shimmers” riječima frontmen seattleskog bend, ‘ljubljančanin’ Chris Eckmana kao najavu skorašnjem zagrebačkom koncertu 19. listopada u Aquariusu.
“Shimmers” označava odraz svjetla. Označava nešto što sjaji i iskri bez da je napadno i očito. Smatrali smo da je to dobra metafora za našu muziku. U 20 godina postojanja i 15 albuma, uvijek smo se trudili da izbjegnemo biti očigledni. Možda smo ponekad bili i prezatajni, nejasni i mračni. Ali ipak, kako nikad nismo ustanovili što to zapravo tražimo, i dalje smo zajedno, i dalje smo u potrazi za zvucima i riječima koje će nas inspirirati i pokrenuti.
Ovaj album nije naš kamen temeljac, nego, kako kaže pjesma, stopping-off place (odmorište). Prilika da s onima koji nisu znanci čitavog našeg opusa podijelimo iskustva ‘gradova’ (“Nighttown”, op.a) koje smo posjetili i ‘puteva’ (“Devil’s Road”, op.a.) koje smo prešli.
Ovaj album, naposljetku, nije smišljen da bude definitivna retrospektiva cijele povijesti banda; tu smo ideju napustili pri samom početku kreiranja ovog albuma. On je zamišljen da bude kao jedna dobra, ugodna vožnja. Da ima svoj tijek, da se ima štošta za vidjeti kroz prozor, i da bude dobrih mjesta za zaustavljanje. Ali kao i kod najboljih izleta, ne bi se moglo niti sve vidjeti i iskusiti – pa ne bi niti sve stalo u album. Tako bi ostalo nešto i za neki drugi dan, neki drugi izlet i drugu vožnju.
Drown (Trail of Stars, Glitterhouse, 1999) – Neki ljudi kažu da je “Trail” bio naš najmračniji i vrlo klaustrofobičan album. Istina, dinamika benda je bila napeta, tragedije su se događale u našim životima i još uvijek smo bili mamurni od iskustva s našom glavnom izdavačkom kućom. Ipak, taj album sam uvijek vidio kao album s najviše pop zvuka. Pjesma “Down” je dobar primjer za to vjerovanje.
The Light Will Stay On (Devil’s Road, Virgin, 1996) – Kad sastavljate ‘Best of’, pretpostavljam da moraš uključiti i neke od svojih ‘hitova’. Jedini je problem što mi nikada nismo imali hitove, osim ove pjesme. U hladnoj zimi 1996. uspjela se popeti među top 40 u Njemačkoj, te na liste u Norveškoj, Belgiji, Grčkoj, Engleskoj i Izraelu. Jednom smo je čuli na njemačkom kamionskom stajalištu uguranu između Falca i Totove “Africe”.
Radiant (Ended Up A Stranger, Glitterhouse, 2002) – Priča o duhovima, prerušena u pjesmu. Iskreno osjećam da bi opet osjetli dobar ‘štimung’ radeći ponovo album s kojeg smo skinuli ovu pjesmu. Tada smo uspjeli uhvatiti i razuzdanost i detalje. Počeli smo se zabavljati, ponovo. Terrijevo ne-besmisleno bubnjanje zbilja briljira na ovoj pjesmi.
The Stopping-Off Place (Devil’s Road,Virgin, 1996) – Jedna od mojih omiljenih Walkabouts pjesama, ako zbog ničega drugoga onda jer je bila prepjevana od mog idola Townes Van Zandta. Primili smo kazetu s njegovom verzijom pjesme nekoliko tjedana prije nego što je preminuo. Pogodilo nas je što mu se nikada nismo uspjeli zahvaliti. Slušajući pjesmu danas jasno je da sam ju ja zapravo ukrao od njega.
Winslow Place (Ended Up A Stranger, Glitterhouse, 2002) – Ljudi su me često pitali: “Gdje je Winslow Place?”. Nažalost, nema ništa romantično u svezi tog mjesta. To je zapravo neugledna zgrada iz sedamdesetih u predjelu Fremont, u Seattleu. Možete zamisliti obitelj iz “Married With Children” serije kako živi tamo. Tajna ove pjesme za mene je Glenn Slaterovo sviranje analognog sintesajzera. On je stvorio duboki osjećaj prostora i vremena.
Unwind (Nighttown, Virgin, 1997) – Netko iz izdavačke kuće Virgin records je opisao album “Nighttown” kao “zvuk benda kako izvršava samoubojstvo”. Pretpostavljam da nije dobar znak kada izdavači izvlače metafore smrti dok komentiraju tvoju zadnju kreaciju. Kao i obično, samo smo duboko udahnuli te nastavili dalje.
Man From Reno (Train Leaves At Eight, Glitterhouse, 2000) – Ovo je lijepa i simpatična pjesma, sastavljena od nesvakidašnje kombinacije Scott Walkera i bosanskoga soundtrack kompozitora Gorana Bregovića. Postala je melodramatični dio naših live setova i zato smo je uvrstili na ‘Best of’. Svi se guštamo činjenicom da u ovoj pjesmi Carla pjeva riječ ‘pussy’.
Prayer For You (Nighttown, Virgin, 1997) – Riječi su napisane nakon što je naš tadašnji basist, Baker Saunders, došao na probu vidno uzrujan. Saznao je toga jutra da mu je prijateljica preminula zbog overdoziranja heroinom. To je bila djevojka pjevača grupe Alice In Chains, Laynea Staleya, koji je nakon nekoliko godina i sam umro na isti način. Baker se također overdozirao u zimi 1999. Nemojte se zavaravati, heroin je zaista sranje.
Bordertown (Setting The Woods on Fire, Glitterhouse/Sub Pop Europe, 1994) – Jedan od malo pastoralnih trenutaka, na albumu koji je sadržavao najglasnije gitare u našoj karijeri. Gledajući unatrag, mislim da je tako bilo na “Setting”-u jer nekolicina pjesama nisu bile baš nešto. Pretpostavljam kako smo mislili da ako napravimo veliku buku nitko neće primijetiti. Riječi pjesme “Bordertown” su mi jedne od najdražih.
Poor Side Of Town (Satisfied Mind, Glitterhouse/Sub Pop Europe, 1993) – Pjesma iz 60-tih američkog pjevača Johnnyja Riversa. Usporili smo ju do ‘brzine’ pogrebnog marša i kao rezultat smo dobili preobrazbu riječi koje su zvučale srcedrapajuće. Sjećam se da sam ju čuo iz Jukeboxa u baru iznad naše sobe za probe. Obično bi naručili Jack Daniels s ledom u baru i skrivali čaše do stražnjih stepenica koje su vodile u našu podzemnu sobu. Nakon nekoliko mjeseci skupili smo toliko čaša da smo mnogi otvoriti svoj vlastiti bar.
Till I Reach You (Trail Of Stars, Glitterhouse, 1999) – Napisana je u Lisabonu u ljeto 1998. pod utjecajem Bossa Nove kojega sam slušao taj dan, te dugih noćnih šetnji kroz zavojite ulice Alfame. Vjerojatno je ovo najjednostavnija ljubavna pjesma koju smo ikada snimili.
Rebecca Wild (Devil’s Road, Virgin, 1996) – Temeljena na dokumentarcu “Harlan County, USA” (govori o štrajku rudara u West Virginiji), ova je pjesma ‘widescreen’ našega zvuka ikada. Mark Nichol je komponirao epske žice u aranžman, a moje je mišljenje da je ova pjesma sa možda ponajboljim Carlinim vokalom. Potpuno je i vrlo iskreno postala lik u pjesmi. Mislim da pjevač ne može otići puno dalje od toga.
Findlay’s Motel (original: New West Motel, Glitterhouse/Sub Pop Europe, 1993. Shimmers version: Bruxelles: live with the Nighttown Orchestra, Glitterhouse mailorder, 2000) – Za razliku od prethodne, ova pjesma nije bazirana na stvarnom događaju. To je western-noir-ubojstvo-fantazija. Koja kaže, nekoliko mjeseci nakon albuma “New West Motel” da je momak zvan Findlay ubijen u motelu u Seattleu, to se dogodilo nekoliko ulica dalje od stvarnog New West Motela čiji smo logo upotrijebili za cover albuma. Jedna od čudnijih stvari koje sam otkrio radeći glazbu svih ovih godina je ta da ponekad život imitira umjetnost.
Chris Eckman, Ljubljana, srpanj 2003
