Chocolate Disaster – idealno ime za ljubav prema jazzu i čokoladi

Chocolate Disaster je jazz kvartet sastavljen od studentica odsjeka za jazz Glazbene akademije u Grazu.

Kvartet čine Anna Doblhofer iz Austrije (klavir), Leonore Hollauf (kontrabas) i Anna Keller (alt saksofon) iz Njemačke, te Lada Obradović iz Hrvatske (bubanj).

Sam kvartet nježna je, slatko-gorka konstelacija na koju su utjecale tradicionalne jazz veličine. Njihov fokus je izvođenje modernih aranžmana jazz standarda glazbenih velikana u vlastitoj obradi te groovy kompozicija legendarnog Eddiea Harrisa. Hrvatska publika ih je imala priliku čuti na nedavnoj turneji gdje su nastupile u Zagrebu, Sisku, Puli, Novigradu, Valbandonu, Petrinji, Dugoj Resi i Balama.

Iza sebe imaju jedan album – “Maiden Voyage” – na kojem se nalazi sedam pjesama i radi se o poznatim jazz standardima.

O njihovom radu, dojmovima o turneji u Hrvatskoj, albumu, ali i daljnjim planovima i ambicijama doznao sam u intervjuu s bubnjarkom Ladom Obradović.

Kako ste?
Dojmovi s naše turneje nisu se ni slegli, a svaka od nas je u drugom dijelu Europe zbog novih obveza. Polako se počinjemo pripremati za novu akademsku godinu, pa bi odgovor umorno, ali sretno i zadovoljno možda bio najbliži onome kako se trenutno osjećam.Kako je došlo do formiranja Chocolate Disaster jazz kvarteta?
Sviranje u ansamblima i različitim jazz sastavima nezaobilazan je dio nastave. Da bismo je mogle uspješno pratiti počele smo zajedno vježbati vrlo brzo nakon što smo se kao studentice upoznale. Napredak je bio vidljiv i iz dana u dan sve izraženiji. Osjetile smo da se tijekom probi odlično razumijemo, da imamo iste sklonosti i interese te smo odlučile početi ozbiljnije. Čak i na akademiji su kritike bile pozitivne, profesori su bili ugodno iznenađeni i pružili su nam potporu i motivaciju da nastavimo.

Je li striktno bilo da u kvartetu moraju biti četiri djevojke ili je to slučajno tako ispalo?
Bilo je posve slučajno. Ni jedna od nas ne bi imala ništa protiv kojeg muškog člana, čak smo o tome nekoliko puta i razgovarale. Glazbenike ne dijelim na muške i ženske. Ako pronađemo nekog dečka koji bi se svakodnevno mogao nositi sa četiri djevojke oko sebe, zašto ne. Ipak, ženski jazz kvartet je rijetkost i publika je dosad isključivo pozitivno reagirala.

S obzirom da su jazz kvarteti prošarani raznim instrumentima, postoji li neki poseban razlog zašto u vašem kvartetu dominiraju piano, bas, bubnjevi i saksofon?
Ljubav prema glazbi i sličan način na koji ju doživljavamo presudni su u svemu što je dovelo do nastanka našeg kvarteta. Prepustile smo se zajedničkim svirkama, učenju, druženju i kroz sve to osjetile da skupa možemo dobro zazvučati, da motiviramo jedna drugu. Nije bilo nikakve posebne odluke o sastavu kvarteta. Bile smo tu, osjetile smo kako instrumenti koje sviramo predstavljaju dobru kombinaciju i naprosto smo zasvirale. Inače, sam sastav instrumenata u našem kvartetu u jazzu posve je uobičajen.

Čija je bila ideja za ime Chocolate Disaster?
Uz zajedničku ljubav prema jazzu otkrile smo i onu prema čokoladi, a kako su prvi pokušaji naših zajedničkih probi bili, prema našem tadašnjem mišljenju, ravni katastrofi, smatrale smo da je Chocolate Disaster idealno ime za nas. Iako smo od tada mnogo napredovale, odlučile smo zadržati ime koje će nas uvijek podsjećati na naše slatke i kaotične prve pokušaje.

Odakle ljubav prema jazzu?
Svoje prve glazbene korake vežem uz klasičnu glazbu. Sonate i etide na klaviru vrlo su brzo zamijenili rock i grunge hitovi s bendom u kojem sam se po prvi put susrela s bubnjevima. Nakon nekog vremena shvatila sam da ipak tražim nešto drugo. Počela sam istraživati i u jazzu otkrila onu nepredvidivost, slojevitost, beskrajne mogućnosti improvizacije i izazov koji je do tada za mene nepoznat svijet jazza stavio pred mene. Odmah sam shvatila da je to ono što tražim. Nikada poslije nisam posumnjala da je jazz ono čemu želim posvetiti svoj život.

S obzirom da ste studentice hvaljene i poznate glazbene akademije u Europi, kakvi su Vaši dojmovi?
Akademija je krajnje zahtjevna. Međutim, zbog ogromne ljubavi prema glazbi, rijetki su studenti kojima to zaista predstavlja problem. Tko se odluči za akademiju u Grazu i tko je nakon toga uspije upisati, rijetko odustaje jer je već put da bi se postalo studentom izuzetno naporan i težak. Naravno, o školi imam samo riječi hvale. Izuzetno sam zadovoljna pristupom, kvalitetom profesora i mogućnostima napretka koje pruža. Nažalost, dan koji traje samo 24 sata često nam se čini prekratak za sve obveze. Međutim, uz mnogo rada i ljubavi može se svladati, a glazbenicima koji nakon četiri odnosno šest godina izađu s akademije, već njeno ime otvara mnoga vrata. Izuzetno sam sretna što imam priliku raditi s kvalitetnom, pretežno američkom ekipom profesora i s glazbenicima koji predstavljaju sam vrh svjetskog jazza na čestim radionicama. Nedvojbeno je akademija u Grazu prema kvaliteti među vodećima u Europi.

Ima li neki poseban kolegij koji Vam se sviđa?
Jazz i glazbu općenito smatram jednom cjelinom, neodvojivo povezanom. Svi kolegiji koje tijekom našeg studija slušamo i polažemo pomažu da razumijemo jazz u njegovoj cjelini i potpunosti. Svaki sat svakog kolegija nosi nam nove spoznaje i znanja, nešto novo i drugačije, uči nas kako da povežemo to sa mnoštvom onoga što već znamo i na taj način polako slažemo mozaik onoga što zovemo glazba. Iako je svaki student ondje upravo zbog instrumenta koji svira, nikako ne mogu izdvojiti kolegij koji bi se po nečemu isticao. Svaki na svoj način pridonosi napretku i rastu nas kao glazbenika i svaki je samim time jednako važan i zanimljiv.

Vaša interpretacija jazz standarda stavljena je u jedno modernije ruho. Zašto ste odlučile standarde postaviti u moderniji aranžman?
Ne bih se usudila reći da je naša interpretacija u bilo kojem smislu moderna. Trenutni akademski program, a time i naš kvartet, bazira se gotovo isključivo na mainstream jazzu. Hoćemo li ili ne tek krenuti u modernijem smjeru, pokazat će vrijeme. Vjerujem kako će, kao i za sve do sada, zajedničko muziciranje odrediti put za koji ćemo se opredijeliti.

Planirate li i dalje nastaviti svoj zajednički rad u takvim aranžmanima ili se planirate okrenuti drugačijim aranžmanima?
Zajednički rad je svakako u planu, a tek slijedi dogovor o kakvim će se aranžmanima raditi. Mnogo stvari u glazbi dođe spontano, ovisno o trenutnim željama i preferencijama. Kao i svaki put, tek nam slijedi pronaći kompromis i između nas dogovoriti u kojem ćemo smjeru nastaviti. Ipak, smatram da neće biti znatne promjene.