Chinawoman: “Zagrebačka publika mora znati u što se upušta”

3047

Chinawoman, kanadska indie senzacija pravim imenom Michelle Gurevich, nakon zagrebačkog koncerta održanog u veljači ponovno se vraća u metropolu.

U povodu skorašnjeg koncerta koji će 8. listopada održati u Tvornici
kulture
, za Muzika.hr govori o tome što publika može očekivati,
stvaranju glazbe, uzorima i ostalim zanimljivostima.

Kako si?
Dobro, zapravo prilično dobro. Što hrvatska publika može očekivati na koncertu koji ćeš održati 8. listopada?
Pretpostavljam da će to biti malčice izmijenjena verzija mog prvog gostovanja.Kao tvoja predgrupa na zagrebačkom koncertu nastupa Nina Romić. Kako ti se sviđa njena glazba?
Ustvari, još je nisam čula, ali joj se radujem.

Turneja se zove “Seeking Russian Bride”. Odakle to ime?
Pa, mislim da to ime na neki način predstavlja glazbu i vibru, predstavlja romantičnu prirodu glazbe, njenu čežnju, pa sam pomislila da je to dobro ime.

Vidim da od 3. do 10. listopada sviraš svaki dan bez pauze. Može li takav ritam turneje utjecati na kvalitetu koncerata?
(Smijeh) Ne znam. Moja su dosadašnja iskustva takva da uzastopni koncerti imaju tu sposobnost da postaju sve bolji. Na prvom koncertu zabrinut si oko toga hoće li sve štimati, a onda se opustiš i guraš još bolje. Sigurno će biti malo zamorno, ali dok dođemo do Zagreba sigurno ćemo biti spremni za jedan dobar nastup.

Muziku podržava

Sviraju li Robin Thomson i Diego Ferri ponovno s tobom?
Da, ista ekipa.

Kako gledaš na svoju popularnost u Hrvatskoj?
Mislim da je to odlično. Koliko sam Hrvatsku i njene ljude uspjela upoznati, vrlo mi se sviđaju. Jako mi laska moja popularnost u Hrvatskoj. Ljudi su vrlo inteligentni i brižni.

Radiš li na novom albumu za vrijeme ove turneje?
Da, kao što vidiš ja nisam na turneji svaki dan, tako da nastavljam skladati i snimati i nadam se da ću u novoj godini imati nešto.

Kako stvaraš glazbu. Koja je glavna razlika između studija i pozornice?
Za vrijeme snimanja drugačiji je zvuk nego za vrijeme sviranja uživo. Ima mnogo više synth zvukova. Ja snimam doma i na tim snimkama ima mnogo synth pozadine, klasičnih i akustičnih gitara. Bubnjeve ne sviram. Odlučila sam da ću nastaviti snimati na isti način.

Koji bi instrument željela naučiti svirati?
To je dobro pitanje. Ugodno se osjećam svirajući instrumente koje sviram, ali ne osjećam da je za mene jako važno da postanem izvrstan svirač. Postoji čak nekakva prednost u tome što sam gotovo amater na nekim instrumentima jer mi to dozvoljava jedan svjež pristup. Kad su ljudi jako dobri na instrumentu, tada počinju svirati uzorke. Na neki način, zadovoljna sam s prosječnim poznavanjem instrumenata jer tako zadržavam nekakvu naivnost koja mi se sviđa.

Jesi li razmišljala o prelasku pod okrilje neke velike diskografske kuće?
Da, jesam. Mislim, ljudi su mi prilazili i ja sam otvorena za razgovor. Trenutačno osjećam da mogu snimati i objavljivati kad poželim i to je vrlo direktan i osoban produkt. Ali, mislim da definitivno postoje prednosti i beneficije oko kojih diskografi mogu pomoći, ali ja ne bih pritom htjela izgubiti ono što Chinawoman čini dobrom.

Nekoliko kratkih pitanja za kraj. Koji ti je film Federica Fellinija najdraži?
(Smijeh) Ne mogu si pomoći, ali to mora biti “8 1”. Mora da sam taj film pogledala pedeset puta. Neki ljudi uvijek traže najnoviju stvar, ali ja sam jedna od osoba koje nađu ono što vole i tada to po?ele gledati nanovo i nanovo. Taj sam film pogledala previše puta i zaista ga volim.

A koji film Vincenta Galla ti je omiljen?
Volim, primjerice, njegov “Buffalo ’66”, ali više ga volim kao glazbenika. On ima album koji mislim da se zove “When”. Istog trenutka kad sam ga čula zaljubila sam se u njega. Njegov glas ima određenu kvalitetu koja vas odmah obuzme. Neke njegove riječi pjesama su jednostavno sramotno loše, ali on ih nekako napravi dobrim.

Koji album Yoko Ono ti je najbolji?
Uvijek slušam album “Double Fantasy”, osim što preskačem pjesme Johna Lennona (smijeh). Morala bih si nabaviti više njenih albuma, ali ona mene fascinira više kao osoba. Za ženu njenih godina, ona je osoba koja nikad ne prestaje stvarati, koja je vrlo kreativna. Mislim da se na nju i njenu glazbu uistinu mogu ugledati.

Postoji li neki glazbenik s kojim bi htjela surađivati?
Ne znam imam li uopće takvu potrebu. Mislim da mogu cijeniti nečiji rad, ali ne osjećam potrebu za suradnju s nekim jer uživam u svom samotnjačkom procesu stvaranja. Istovremeno, možda nešto propuštam i možda bi iz nekakve suradnje moglo ispasti nešto uistinu dobro. Pokušala sam raditi s nekim ljudima, ali mi se uistinu sviđa ovakav moj stil stvaranja.

Što bi poručila hrvatskoj publici pred koncert?
Neka znaju u što se upuštaju (smijeh). I jako se radujem što ću ih ponovno vidjeti u Zagrebu.

Muziku podržava