C+C=Maxigross – dovoljno čudno ime i odlična muzika

1050

Planine mogu biti jako dobar izvor inspiracije, a talijanski bend C+C=Maxigross najbolji je dokaz za to. Na brdima sjeverno od Verone slažu pjesme koje se mogu svrstati u rang s trenutno najvećim psihodeličnim folk imenima.

Priča o bendu počinje kao zabava i prijateljstvo male skupine ljudi, pa malo po malo, sasvim slučajno počinju skladati i snimati. Možemo reći da su krenuli tim putem na našu sreću jer iza njih je jedan EP i jedan studijski album s pregršt odličnog materijala u kojem se može beskrajno uživati.

Ovih dana gostuju kod nas u sklopu Tabor film festivala, kao i u riječkom Tunelu, pa smo zamolili Tobia Poltronierija da nam predstavi svoj bend.

Ima li ime C+C=Maxigross kakvo posebno značenje?
Probali smo složiti neko ime koje se neće moći spojiti s Italijom, Velikom Britanijom ili S.A.D.-om, pa smo složili ovo ime koje jest dovoljno čudno i nema nikakvo posebno značenje. Zanimljivo je da smo na američkoj turneji shvatili da ‘maxigross’ znači nešto poput ‘super bezobrazan’ ili ‘super sirov’, pa su mnogi bili oduševljeni imenom. Nažalost, Talijani ne gledaju jednako na naše ime, štoviše, žale se da ga je teško zapamtiti!

Kako je sve započelo?
Sve je počelo vrlo jednostavno. Mi smo društvo prijatelja još iz tinejdžerskih dana, te smo često znali tulumariti u staroj kući našeg basista, u planinama kraj Verone. Malo po malo, na takvim tulumima počeli smo skladati i pjevati, pa smo zaključili da su pjesme dovoljno dobre da se objave. Tako je nastao naš prvi EP prije dvije godine, potpuno naivno u njegovoj kućici u planinama. Zbog tog EP-a, krenuli smo na turneju uzduž i poprijeko Italije, osvojili smo važan rock festival u Italiji Arezzo Wave, pa su nas poslali na malu turneju po Americi. Od tada smo cijelo vrijeme na turneji i odsvirali smo već preko stotinu koncerata.Tko je najviše utjecao na vašu glazbu? Tu ima stvarno svega, od Neila Younga do Fleet Foxes, mnogo utjecaja je i iz folk glazbe sa svih strana svijeta…
Mi smo petero ljudi s različitim utjecajima, ali, naravno, imamo i nešto zajedničko, a to su ponajprije američki i engleski folk pjevači, pop glazba ’60-ih i psihodelični rock. Nama je ipak najvažnije da svaki put otkrivamo nove stvari i radimo što je moguće različitije stvari, tu računam i pisanje pjesama, ali i koncerte. Volimo jammati zajedno i mijenjati strukture pjesama kao što su to nekad radili Grateful Dead ili kako i danas rade Motorpsycho. S bendovima kao što su Fleet Foxes, koji su proizašli iz američke škole psihodeličnog folka zadnjih pet godina, imamo sličnost u tome što volimo glazbu ’60-ih.Ako se ne varam, inspiraciju crpite u malom mjestašcu Vaggimal u brdima sjevernije od Verone. Zašto vam je to mjesto toliko posebno?
Vaggimal nam je bitan jer smo tamo proveli većinu svog života, pa nam je jako prirastao srcu. Danas u regiji Lessinia imamo studio, pišemo pjesme, uvježbavamo se, pronalazimo novu inspiraciju, a jako nam je važno i to što je to vrlo mirno, prekrasno i opuštajuće mjesto.Prvo izdanje benda bio je EP “Singar”. Koja je glavna razlika između tog EP-a i nedavno objavljenog prvijenca “Ruvain“?
Najveća razlika je u značenju. Prvi EP zove se “Singar” što znači ‘pjevati’ na starom cimbrijskom jeziku (to je stari, gotovo izurmli jezik u našoj državi koji je nastao dolaskom Germana na naše prostore u srednjem vijeku) jer smo htjeli prenijeti ideju o jednostavnosti pjevanja, koja nas je uopće i dovela do tog EP-a. Jednostavno pjevanje iz ljubavi i uživanje u tome. Od EP-a do albuma prošlo je dvije godine s pregršt odličnih koncerata, putovanja, upoznavanja nevjerojatnih ljudi, nove glazbe, pustolovina i naravno naše svijesti. Smatram da sada radimo mnogo ozbiljnije i dublje stvari i to smo željeli prenijeti na album. “Ruvain” znači ‘stvarati buku’, ali ne u smislu noisea, već u smislu da sviramo i radimo novu glazbu što je više moguće.

Ruvain” ima čak 14 pjesama. U današnje vrijeme mnogi izvođači izdaju albume s manje od deset pjesama…
Prilikom samog snimanja albuma prije godinu dana imali smo 14 pjesama i tako smo ih na kraju sve i ubacili. Mi inače volimo takve albume, devet pjesama s ogromnom minutažom kao što su bili dvostruki LP-evi u ’60-ima, pa se nemoj začuditi ako će već sljedeći album biti duži od “Ruvaina”, a s manje pjesama. Zasad još uopće ne znamo kako će sljedeći album izgledati.

Muziku podržava

“Pamukkale In E” prelijepi je psihodelični folk komad. Koje ćete pjesme još predstaviti kao singlove?
Možda bi “Hills, Hills, Hills” mogao biti sljedeći singl zbog svog zvuka ’60-ih s The Beach Boys harmonijama i The Rolling Stones ‘fuzzom’. Ali kada pogledamo, sve pjesme su vrlo melodične i s dubljim smislom, pa bi bilo koja mogla postati singl, ali ne u ovom svijetu u kojem živimo…

Pjevate na čak četiri jezika: na engleskom, talijanskom, španjolskom i cimbrijskom. Koji vam je jezik ipak najdraži za pjevanje?
Preferiramo engleski, ipak je njime najlakše komunicirati diljem svijeta, a i većina toga što slušamo dolazi iz Britanije i Amerike. Jezici uopće nisu problem za nas jer volimo spajati različite kulture i učiti nove stvari.

Vratimo se još malo na cimbrijski jezik. Kao što si već rekao, on se govori u malom dijelu Italije i skoro je pred izumiranjem. Osjećaš li se kao kulturni promotor cimbijskog jezika?
Da, žalosno je to, ali cimbrijski je pred izumiranjem i trenutno ne pričamo na tom jeziku. Znamo svega par riječi, pa se trudimo ukomponirati ih na način da naša glazba ima dublji smisao, da se spoji s našim korijenima. Ukratko, voljeli bismo da se u našoj glazbi osjeti spoj američke i britanske folk glazbe s psihodeličnim ’60-ima i inspiracijom naših planina i starih priča koje one nose.

Negdje sam pročitao da članovi benda imaju baku i djeda iz Hrvatske. Jesu li oni razlog zašto si napisao pjesmu “Najhladnija luka Pule”?
Da, to je istina, imamo određene korijene u Hrvatskoj, ali to je tako u sjevernoj Italiji, mnogo nas ima hrvatske korijene. Ta pjesma govori o gorko-slatkim sjećanjima… To je nešto kao kad pronađeš staru razglednicu, a luka u Puli bila je referenca na vrijeme kad je moj djed bio na služenju vojnog roka u Puli.

Moram priznati da slabo pratimo talijanski alternativnu scenu, ali svako malo nas iznenadi neki dobar bend. Zašto Italija ne može ‘proizvesti’ neki prepoznatljiv bend kao što to čine npr. skandinavske zemlje ili Francuska?

U potpunosti se slažem s tobom. Tužno je to, ali istinito. Talijanski bendovi se jednostavno ne trude raditi glazbu koja bi bila prepoznatljiva na međunarodnom nivou, kao što to čine neke druge države. Po meni, samo je jedan bend u zadnjih desetak godina uspio napraviti nešto što bi moglo biti popularno vani, a to je Jennifer Gentle. Oni su jedini bend u Italiji koji imaju ugovor s američkim Sub Popom koji je sad najvažniji diskograf u nezavisnom glazbenom svijetu.

A koga bi nam preporučio?
Preporučio bih naravno Jennifer Gentle što sam u principu već objasnio. Oni koriste jezik i glazbu na takav način da vrlo lako možeš uživati u njima, a mi se trudimo da radimo sličnu stvar. Od ostalih zanimljivih bendova, izdvojio bih Honeybird & the Birdies, King Of The Opera, Blue Willa i Dumbo Gets Mad.

Uskoro dolazite u naše krajeve… Smatraš li da je to nešto posebno kada sviraš na takvom mjestu, starom dvorcu kao što je Veliki Tabor?
Nevjerojatno je to, vrlo sam uzbuđen zbog svirki u Hrvatskoj, posebno zbog ove u starom dvorcu. Ovo će nam biti prva turneja po Europi, pa nam je to jako bitno. Dosad smo samo svirali po Americi i Italiji.

Taj nastup bit će u sklopu Tabor film festivala, festivala kratkog filma, pa kakve filmove preferiraš?
Svi volimo pogledati dobar film, ali ako želiš da nekog izdvojim, tada bih izdvojio Wernera Herzoga. Razlog tome je što je drugačiji i pravi vizionar. Imati takav pogled na svijet vrlo je inspirirajuć, kako u životu, tako i u glazbi, te je to razlog zbog čega ga jako volimo.

Ove godine zemlja partner festivala je Italija. Koji bi film izdvojio kao najdraži talijanski film?
Za mene je to apsolutno “I pugni in tasca”, prvi (a vjerojatno i najpoznatiji) film Marca Bellocchioa, jednog od ključnih filmaša u Italiji koji je još i danas vrlo aktivan nakon 50 godina karijere. Ako ga nisi pogledao, obavezno ga pogledaj, toplo ga preporučam!

Kako vidiš C+C=Maxigross za pet godina?
Vidimo se kako cijelo vrijeme radimo turneje diljem svijeta i pokušavamo raditi najbolje albume što možemo.

Vidimo se u Velikom Taboru…
Naravno, i ne samo tamo! Nadam se da ćemo uskoro uspjeti realizirati turneju po Hrvatskoj, to bi bilo jako lijepo.

Muziku podržava