Carmen Rizzo: “Ne želim biti samo u jednom žanru”

Carmen Rizzo glazbenik je koji svoj glazbeni izričaj ostvaruje na tri područja: filmskoj glazbi, elektroničkoj autorskoj glazbi i world musicu.

Kao kompozitor radio je na tri filma do sada (“The Power of the Game”, dokumentarni film iz 2007., te igrani filmovi “God Don’t Make the Laws” iz 2011. i “Perfect Sisters” iz 2012.), ima pjesme na još 11 soundtracka, u jednom je bio glazbenik, u jednom glazbeni savjetnik, a u jednom je glumio sam sebe. Elektronička autorska glazba pretežno mu je ambijentalnog (lounge) karaktera. Poznat je po mnogobrojnim suradnjama, na dugoj listi su npr. Seal, Paul Oakenfold’s Bunka, BT, Tiesto, Coldplay, Alanis Morissette, Jem, Dido, AR Rahman, Ryuichi Sakamoto, Khaled, Pete Townshend, Grant Lee Philips, Huun Huur Tuom.Suosnivač je world music benda Niyaz (u prijevodu s perzijskog i urdu: čežnja) kojem je glazbeni izričaj kombinacija perzijskih, indijskih i mediteranskih narodnih zvukova, poezije i pjesama sufijske provenijencije i njihovog mistika Rumija s elektroničkom instrumentacijom i programiranjem. Kako je kratko boravio u Hrvatskoj iskoristili smo priliku za razgovor s njim.

Tvoje biografije navode da si (glazbeni) producent, elektronički glazbenik, kompozitor, remikser, no nigdje nije navedeno kako si se uopće počeo baviti glazbom?
Počeo sam glazbenu karijeru kao bubnjar, majka mi je bila profesorica glazbe u školi i držala je satove klavira kod kuće. To svakako upućuje na to da je glazba bila dio mog života još od mog rođenja. Tako da je sve bilo prirodno: počeo sam svirati u bendovima, iako sam u stvari sanjao da postanem igrač bejzbola.

Jesi li rodom iz Los Angelesa ili si se tamo doselio u neko doba želeći postati glumac ili što?
Moja obitelj doselila je iz Italije, a ja sam rođen sam u Ohiu. Odrastao sam potom u San Franciscu, da bih preselio u Los Angeles s tisuću dolara u džepu i počeo raditi kao čistač i dečko za sve (potrčko) u vrlo poznatom Westlake studiju. Noću sam ostajao tamo, spavao i počeo učiti od brojnih glazbenika i tehničara različite tehnike i u stvari to je bila moja škola.Koju vrstu glazbe najčešće stvaraš?
Najviše se bavim elektroničkom i world music glazbom.Koje su razlike u stvaranju tih vrsta glazbe?
Kod filmske se radi o stavljanju glazbe u kreativne okvire stvaratelja filma. Kad radiš world music, vokali su na različitim jezicima, pa je uzbudljivo sudjelovati u njihovom stapanju s ostalim zvukovima. To je nadogradnja elektroničkoj glazbi.

Zašto radiš različite vrste glazbe?
Kako mi se sviđaju različite vrste glazbe, ne želim ostati u jednom žanru, zanimljivije je na takav se način baviti glazbom, nego biti rob glazbenih ladica.

Već si drugu godinu zaredom gost Sarajevo Film Festivala…
Volim Balkan, a Sarajevo je uvijek tako drago da me stalno poziva kao gosta, uživam u neobičnostima i ljepotama ovog grada, uživam u hrani, družim se sa srdačnim ljudima, a obično i nastupam.

Osim u BiH, također si i drugi put u Hrvatskoj, riječ je o nekoj vrsti mini-turneje, gdje te se moglo čuti?
Da, na turneji sam trenutno po Europi sa svojim bendom Niyaz, a u slobodno vrijeme sam odlazim svirati po mjestima koja volim. Ove godine povezao sam boravak u Sarajevu s nastupima u Dubrovniku, Makarskoj i Baškoj Vodi, prošle godine to je bilo samo u Baškoj Vodi.

Kako ti se sviđa u Hrvatskoj (ljudi, priroda, urbani dio)?
Sve volim, priroda je kao nigdje do sada gdje sam bio, zaista, a ljudi su tako srdačni kao nigdje u svijetu. Zaista volim Hrvatsku.

Vratimo se glazbi. Kako je surađivati s Davidom Lynchom?
U stvari ne surađujem s njim, nego na njegovom projektu za meditaciju David Lynch Foundation.

Surađivao si i s dosta poznatih glazbenika, koju suradnju smatraš najuspješnijom i najdražom i zašto?
Rekao bih suradnju s Grant Lee Philipsom i Huun Huur Tuom, to su mi dva najljepša iskustva, tu sam uživo mogao vidjeti što znači urođeni talent.

Reci nam nešto o suradnji s Huun Huur Tuom, imate iza sebe zajednički album, što je Huun Huur Tu, kako je došlo do suradnje?
Huun Huur Tu su dvojica pjevača grlenog pjevanja poznatog kao mongolsko grleno pjevanje. Oni su iz ruske republike Tuva koja graniči s Mongolijom. Pozvali su me da radim s njima, a kad sam ih čuo, suradnja je postala neminovna.

Odakle interes za world music?
Prvi album na kojem sam surađivao bio je Khaledov album koji se također zvao “Khaled” (1992.). On je Alžirac koji radi u Francuskoj, a taj je album iznjedrio je veliki svjetski hit “Didi” i proslavio Khaleda. To je bio moj ulazak u world music gdje sam do danas ostao.

Boravak u Hrvatskoj prekinuo si nakratko radi nastupa Niyaza Parizu. Upoznaj nas i s tim world music projektom. Kada i kako je došlo do nastanaka tog projekta, što trenutno radiš u sklopu njega, koji su planovi za budućnost?
Niyaz je moj bend koji sam osnovao 2005. s Azam Ali i njenim suprugom Loga Ramin Torkianom. Izdali smo ovog proljeća novi, treći album “Sumud”. Trenutno smo na svjetskoj turneji i za sada nam je samo nastavak turneje u planu jer je novi album još suviše svjež da bih razmišljao o nečemu drugome.

Vratimo se tvojoj samostalnoj karijeri u elektroničkoj glazbi. Iza sebe imaš tri albuma: “The Lost Art of the Idle Moment” (2005.), “Ornament of an Imposter” (2008.), i “Looking Through Leaves” (2010.). Reci nam nešto o njima…
Ti su albumi uglavnom nastali za vrijeme mojih putovanja. Oni su dobrim dijelom u lounge stilu, a nastojao sam samo kroz njih prenijeti svoje osjećaje tijekom tih putovanja. Zaista volim i poštujem minimalnu (ambijentalnu) muziku.

U kojim kategorijama i za koja djela si bio dva puta nominiran za Grammy nagradu?
Riječ je o nominacijama za Sealov album “Seal II” (1994.) i Robbie Robertsonov album “Contact From The Underworld Of Redboy” (1999.) u kategoriji najbolje produkcije.

Planiraš li skoro novi LP i kakav je tvoj stav prema činjenici da sve više glazbenika izdaje EP-e jer ih smatraju bolje dostupnima publici?
Vjerujem da su EP-i glazbena budućnost jer publika stalno želi novu glazbu, no za sada ne planiram ništa novo jer sam još u raspoloženju za turneje.

Dolaziš egzistencijalno i poslovno s područja koje intenzivno radi na zaštiti autorskih prava filmaša i koje to nastoji protegnuti i na glazbenu industriju (Hollywood – srce filmske industrije, o. a.). Kod nas u Hrvatskoj nema servisa za kupnju glazbe online koja bi bila jeftinija od preskupih CD-a. Brišu se originalni spotovi s YouTubea. Ako te ljudi ne mogu čuti, kako će se upoznati s tvojom glazbom, moraš li biti non-stop na turneji, kada onda stvarati glazbu? Kakav je tvoj stav o tome, koje bi rješenje predložio?
Shvaćam što pitaš, ali koliko ja znam postoje mnogi streaming izvori (Soundcloud, npr.) gdje se glazba može čuti. Kada postoji želja, postoji i način.

S obzirom da je world music ono čime se rado baviš, jesi li u ova dva boravka u Hrvatskoj otkrio i njezine glazbene posebnosti te ih stavio u neki budući plan rada na albumu?
Nisam imao mnogo vremena zaista slušati hrvatsku izvornu glazbu, ali sam slučajno jučer čuo a capella klape, te me je jako iznenadilo da je vaša izvorna muzika a capella. Čini mi se jako interesantno.

Kada ćemo te opet moći čuti u Hrvatskoj?
Moj dragi agent za Europu Boris iz Agency 4 Artists je igrom slučaja lociran u Hrvatskoj, te je, koliko znam, plan da ponovo dođem u studenom.