Turski perkusionist Burhan Öçal i njegov Istanbul Oriental Ensemble nastupit će u Zagrebu, 4. travnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Istanbul Oriental Ensemble nastao je 1991. godine i jedan je od Öçalovih mnogobrojnih projekata. S vremenom mu je cilj postao što uspješnije spojiti razne kulture i razne žanrove s izvornim turskim folklorom, a kako se to radi i koja se glazbeno-životna filozofija krije iza takvog zadatka, otkrio nam je sam Burhan Öçal.
Kako su izgledali Vaši glazbeni počeci?
Otkada znam za sebe, uvijek sam nešto svirao, najčešće perkusije ili nešto slično tome. S vremenom sam mogao reći da sam svirač, da sam glazbenik, a kako se moja glazba razvijala i rasla, postajao sam svjestan i talenta koji se u meni krije. Uvijek su mi govorili da dobro sviram, a danas, nakon 50 godina sviranja, skladam orkestralna djela. Nije to ništa znatno drugačije od onoga što sam radio na samom početku: jednostavno upotrijebim sve svoje vještine i začinim s malo elektronike.
U Švicarskoj ste 1980. osnovali prvi trio. Dok je obitelj mislila da se ondje školujete, Vi ste nastupali...
Tada sam slagao majci. Rekao sam joj da studiram, a zapravo sam svirao s bendom, Trio Eighty se zvao. Godinu dana kasnije došla mi je u posjet i otkrila čime se bavim. Uopće se nije naljutila, bilo joj je izuzetno drago što sam postao mladi profesionalac koji svirkom zarađuje za život.
Surađivali ste s Jeoem Zawinulom, klasičnim gitaristom Elliotom Fiskom, Stingom i mnogim drugima, redovit ste gost na brojnim jazz festivalima, svirate sa simfonijskim orkestrima… Puno je to različitih žanrova u kojima ste ‘kao riba u vodi’. Kako biste Vi definirali svoj stil?
Još uvijek mi to ne polazi za rukom, zbilja ne bih znao.
S Istanbul Oriental Ensemble trudite se sačuvati romsko glazbeno naslijeđe. Njihova je glazba imala veliki utjecaj na glazbu drugih kultura, a i oni sami kombinirali su tradicionalno i moderno. Koliko je Vaša glazbena filozofija slična tome?
Nije to u potpunosti samo romska glazba, recimo da je trećina romska, trećina pripada baš Istanbulu, a trećina je čista improvizacija. U svoje pjesme pokušavam uklopiti iskustva koja sam stekao u zapadnim zemljama, bilo to pozivanje na nekog funky jazzera čije sam pjesme učio iz nota ili neki ‘trik’ sa svirke s drugim izvođačima. Sve to umijesim u jedno i čini mi se da baš taj neobičan stil čini moju glazbu zanimljivom.
Glazbena osnova je tzv. makam. Što je to i koje su mu karakteristike?
Makam je glazbena ljestvica, drugačija od standardne zapadne, jer umjesto 12 ima 24 tona. Različiti su i intervali između cijelih tonova i polustepena. Makam je više polifon i postoje točno određena pravila koja treba savladati jer ne smije se svirati proizvoljno. Treba ih dobro poznavati i u teoriji i u praksi. Od svih turskih instrumenata, eventualno jedan ili dva ne mogu odsvirati tu ljestvicu, odnosno ne mogu proizvesti snižene i povišene tonove.
Koje sve instrumente svirate? Neki kažu da imate ‘najbrže prste na svijetu’. Jeste li ikada brojali koliko puta u sekundi udarite bubanj?
Ma nisu moji prsti najbrži na svijetu, Indijci drže taj rekord. Brzi jesu, mogu lupiti bubanj negdje između 12 i 16 puta u sekundi, ali to ovisi o tempu pjesme. Međutim, teško je biti koncentriran na tako brzu svirku, a istovremeno komunicirati s publikom. Osim perkusija, sviram klavir i saz, tursku gitaru.
Kako izgleda skladateljski proces?
Ovisi, nekad treba 5 minuta, nekad 5 dana, a nekad 5 tjedana. Ovisi kako sam trenutno raspoložen ili kakvo mi je raspoloženje općenito.
Je li Vam se ikada dogodilo da Vas ‘zapadna’ publika više doživljava kao nekakvu egzotičnu atrakciju, a ne kao glazbenike koji izvode kompleksna i ozbiljna djela?
Nikada. Mi njima jesmo egzotični, ali neće meditirati uz našu glazbu. Uvijek ih uspijevamo rasplesati i pozvati na pozornicu.
U Zagrebu ste nastupili prije deset godina. Kakvi su dojmovi s tog koncerta i kako će koncert izgledati ovaj put?
Bilo je zabavno. Bio sam jako uzbuđen i odlično je ispalo. Ovaj put nećemo ništa svirati kao jazz kvartet ili s gudačima, samo izvornu glazbu Istanbula. Nadam se da ćemo je učiniti što zanimljivijom.
