Buddy Holly, Ritchie Valens i J.P. Richardson “The Big Bopper” bile su glazbene zvijezde koje nisu imali priliku doći ni do “The 27 Cluba” (ne uključujući Richardsona koji je tada bio u 29 godini). Naime, prije točno 61 godinu došlo je do avionske nesreće u Iowi, gdje su spomenute svjetske nade rock and rolla prerano izgubile život. Nije bez razloga događaj prozvan “The Day the Music Died”, nakon što je te stihove iskoristio kantautor Don McLean u svojoj pjesmi “American Pie” iz 1971. godine. Dobro, McLean nije nikada potvrdio referiraju li se ti stihovi na jedan od najtragičnijih trenutaka u povijesti glazbe, no stihovi će zauvijek ostati simbol dana kada su tri važne figure rock and rolla preminule.
Je li pretjerano reći da je to bio jedan od najtragičnijih momenata u povijesti glazbe, osobito onima koji nisu nikada ni čuli za trojku? Nije, jer su karijere trojke bile tek u usponu, no već su stekli ogromnu popularnost. Ritchie Valens, rođen kao Richard Valenzuela, imao je samo 17 godina, što njegov zreli glas nije odavao, a već je bio poznat po pjesmama “Donna”, “Come On, Let’s Go” i po “La Bambi”, pjesmi koja je originalno meksička narodna pjesma iz Veracruza, ali je njegova adaptacija pjesme postala prva i najznačajnija.
Charles Holley, poznatiji kao Buddy Holly, imao je tek 22, a već je postao jednim od pionira rock and rolla sredinom pedesetih. Ostavio je ogroman utjecaj na mnoge glazbenike, među kojima je i kralj rock and rolla Elvis Presley. Sam je napisao sve pjesme koje je izvodio, zbog čega se smatra modernim prototipom kantautora, a najviše su ga proslavile “That’ll Be The Day” i “Peggy Sue”, koja se inicijalno trebala zvati “Cindy Lou”. Prije devet godina, Rolling Stone uvrstio ga je na 13. mjesto na listi “100 najvećih glazbenika svih vremena”.
Tu je još i najstariji među njima, ali i dalje tada premlad, J. P. Richardson aka The Big Booper, čije su najpoznatije pjesme bile “Chantilly Lace” i “White Lightning”.
Ova trojka zajedno se našla u avionu jer je Holly imao turneju “Winter Dance Party”, kojoj su se pridružili Ritchie, Richardson, kao i grupa Dion and the Belmonts. Na početku turneje, bus za turneju se pokvario te u njemu nije radilo grijanje. Sit vožnje busevima, Buddy je odlučio uzeti avion za koncert u Moorheadu, u Minnesoti, za 36 dolara po osobi. Avion je trebao biti rezerviran za Buddyja i njegov bend, no Richardson je dobio mjesto u avionu jer je bio bolestan. Kada je Buddy saznao da će Richardson ići avionom umjesto Jenningsa iz njegovog benda, Buddy mu je navodno rekao: “Nadam se da će se vaš stari bus smrznuti”, na što mu je Jennings uzvratio: “Nadam se da će se vaš stari avion srušiti”. Ritchie je svoje mjesto u avionu pak dobio jer je s Allsupom iz Buddyjevog benda bacao novčić za mjesto. Isprva sretan novčić, na kraju je ispao novčić koji je pao na stranu tragedije te se obistinila Jenningsova šala. Ovako je priča izgledala po svjedočenju Allsupa i Jenningsa iz Benda, a prema Dionu, Valens je bio bolestan, a ne Richardson. Na kraju nije ni bitno tko je bio bolestan, svi su izgubili život zbog neiskusnog pilota.
Pilot koji je upravljao malim zrakoplovom Beechcraft Bonanza bio je dvadesetjednogodišnji Roger Peterson. Avion se srušio već nakon deset kilometara leta zbog loše vidljivosti i zbog Petersona, koji prije polijetanja nije provjerio opremu. Sva četvorica umrla su od udara pri brzini od oko 270 kilometara na sat, nedaleko od mjesta Clear Lake.
Događaj je dramatično odjeknuo u cijelom svijetu, postao trauma mnogima koji su voljeli rad trojke, a najveća trauma bio je Buddyjevoj trudnoj ženi Maríi Eleni, koja je nedugo nakon nesreće imala spontani pobačaj zbog psihološkog stanja.
U sjećanje na Hollyja, Valensa i Richardsona, napravljen je spomenik ispred Surf Ballrooma u Iowi, a prepoznatljive naočale Buddyja Hollyja nalaze se na mjestu nesreće. Dakako, to su samo neki od spomena koje su zavrijedili. Nakon nesreće, muzika, srećom, nije umrla, ali je ostala bez imena pred kojima je bila blistava glazbena budućnost.
