Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u je svoje temelje u glazbi postavila takozvana DIY etika, odnosno, način na koji su tadašnji glazbenici nastojali izbjeći ikakvu povezanost s mainstream kulturom i konzumerizmom. Odlučivši sami utabati vlastiti put prema široj publici, bendovi su sami organizirali razne glazbene događaje, slušaonice, zabave i okupljanja u svrhu promoviranja vlastitog materijala. Najranijim se takvim primjerom može smatrati Death, jedan od protopunk bendova koji su obilježili tadašnju glazbenu scenu.

Upravo je takav pristup glazbi mogao punk-pop pionirima Superchunk poslužiti kao motivacija da 1994. godine studijski album “Foolish” objave pod vlastitom diskografskom kućom – Merge Records. Laura i Mac, članovi benda, tu ideju su pokrenuli kako bi mogli promovirati vlastitu glazbu i glazbu njihovih prijatelja, što je zatim preraslo u nešto što je ostavilo trag u povijesti indie glazbe. Naime, četiri godine kasnije za Merge Records tada ne previše popularni Neutral Milk Hotel objavljuju kultni LP “In the Aeroplane Over the Sea”. Upravo je taj album bio razlog da za Merge potpiše bend koji će 2010. nakratko zauzeti prvo mjesto Billboardove ljestvice najprodavanijih albuma – Arcade Fire. Te su godine izdali treći studijski album, “The Suburbs”, koji je u prvom tjednu prodan u više od 150 tisuća primjeraka, a njegovu tadašnju popularnost potvrđuje i činjenica da je na trenutak iza sebe ostavio i Eminemov povratnički album “Recovery”.

Muziku podržava

“The Suburbs” je bez dvojbe album koji je definirao jednu generaciju ljubitelja indie rocka, stoga je ono što je uslijedilo nakon albuma “Reflektor” mnogima bilo iznenađenje. Nadolazećim “Everything Now” skoro u potpunosti su napustili svoje korijene temeljene na indie rocku te su se okrenuli pop zvuku koji je mnogima zvučao kao hibrid glazbenika kao što su David Bowie i ABBA. Uzevši u obzir da je riječ o bendu kojem su mnogi zaljubljenici u njihov folk indie-rock zvuk nadjenuli naziv najutjecajnijeg benda ovog desetljeća, tako ekstremna promjena koju je donijeo “Everything Now” bila je riskantna ne samo za Arcade Fire, već i za indie rock kao žanr; usvajanjem pop elemenata približili su zvuk alternativne glazbe zvuku današnjeg mainstreama i time donekle smanjili vidljivost “klasičnog” indie rocka kakvog smo od samog početka poznavali.

Bend je na posljednjem albumu radio s Thomasom Bangalterom, članom pop-elektroničkog dua Daft Punk, koji je također surađivao s jednim od najpoznatijih pop pjevača današnjice, The Weekndom. Upravo nam takve netipične kombinacije daju do znanja da glazbenici danas imaju veću slobodu kad je u pitanju istraživanje različitih glazbenih elemenata. Sjetimo se i Rihanninog covera pjesme “New Person, Same Old Mistakes”, koju izvorno izvodi psihodelični pop-rock projekt Kevina Parkera – Tame Impala. Iako se oba glazbenika razlikuju, spomenuti cover, koji se našao na Rihanninom albumu “Anti”, zvukovno nimalo ne odskače od koncepta samog albuma.

Radi usporedbe, teško je zamisliti da bi Diana Ross mogla dobiti jednak učinak coverom pjesme Pink Floyda ili King Crimsona. Još veća pomutnja nastane kad Ellie Goulding obradi pjesmu folk-electronica benda alt-J, ili kad Miley Cyrus i The Flaming Lips snime zajednički singl, Drake na jednom od svojih najvećih hitova semplira “I’ll Take Care Of U”, a Post Malone na akustičnoj gitari snimi cover Dylanove “Don’t Think Twice, It’s All Right”.

Iako neprestano pojavljivanje novih podžanrova glazbenicima omogućava da temeljitije istraže vlastitu kreativnost bez straha da će izgubiti svoju publiku, to nam sve više otežava da ih svrstamo u određene kutije. Ukoliko je nekome najdraži izvođač svestrani Childish Gambino, možemo li reći da je istoj osobi najdraži žanr rap, funk, house, soul ili sve navedeno? Izgledno je da će trend pokrivanja različitih žanrova sve više rasti, a s time i mogućnost da se pomaknu granice glazbenog izražavanja.

62 Shares
Muziku podržava