Brian Eno, engleski muzičar, zavrijedio je spomen u svim rock enciklopedijama svijeta zbog suradnje s Davidom Bowiejem i američkim producentom Tonyjem Viscontijem na Berlinskoj trilogiji – albumima “Low”, “Heroes” i “Lodger”. Kako je uopće došlo do fuzije između Briana i Davida te zašto zaslužuju status glazbenih revolucionara?
Priča o Berlinskoj trilogiji
Prije izlaska Berlinske trilogije, Bowie je bio u fazi alter ega Thin White Duke te je uživao u uspjehu singlova “Fame” i “Golden Years”. Osim tog uživanja, bilo je prisutno i pretjerano uživanje u kokainu, zbog čega je htio pobjeći iz Los Angelesa. S ciljem da regenerira svoje mentalno zdravlje, Bowie se zaputio u Švicarsku u drugoj polovici 1976. godine, a krajem godine je s Iggyjem Popom završio u Berlinu.
Ta godina bila je jedna od glavnih prekretnica u životu Bowieja. Tijekom oporavka u Berlinu, počeo se interesirati za njemačku glazbenu scenu (Kraftwerk, Neu! i drugi), otkrivati igrače tamošnje underground scene te mu je za uho zapeo album Briana Ena “Discreet Music”, s kojim se upoznao 1976. godine. Nakon upoznavanja, nastala je ta čuvena suradnja koja je urodila Berlinskom trilogijom.
Već se na prvom albumu trilogije “Low” osjetilo kako je Bowie udahnuo novi berlinski život, odradio mentalni detox koji ga je dodatno potaknuo na muzičko eksperimentiranje te upio utjecaje krautrocka, ambijentalne i elektroničke glazbe. Koliko je sama promjene okoline utjecala na Bowieja, toliko je utjecao i sam Brian Eno, koji mu je pomogao u kreiranju novog zvuka – nekonvencionalnog, avangardnog rock zvuka. Brian Eno najviše je zaslužan za drugu polovicu albuma. Zanimljivo je da je Eno glazbu za pjesmu “Warszawa” skrojio dok je Bowie bio u Parizu na suđenju sa svojim bivšim menadžerom.
Na “Lowu” se Brianu i Davidu pridružio producent Tony Visconti koji je bio voljan “gubiti” vrijeme na glazbeno eksperimentiranje. Prvi album trilogije na kraju nije postigao komercijalan uspjeh, ali je zato ostavio ogroman utjecaj na zvuk postpunka i rocka.
Brian Eno i Tony Visconti nastavili su suradnju s Bowiejem i na preostalim albumima trilogije – “Heroes” 1977. i “Lodger” 1979. godine. Najveći komercijalan uspjeh postigao je, znamo, “Heroes”. U konačnici, sa sva tri albuma Eno, Bowie, a i Visconti, zaslužili su status glazbenih revolucionara.
Ikona ambijentalne glazbe
Inače, Brianova karijera nije prošla samo u znaku suradnje s Davidom Bowiejem. Prije rada na Berlinskoj trilogiji, Brian Eno bio je u art rock bendu Roxy Music. Njegova primarna uloga u bendu bila je rad za miksetom i rad na zvuku bendu te se nije pojavljivao s bendom na stageu. Nekada bi se ukazao na koncertima u kičastim glam kostimima, zbog čega bi ga netko s lošom dioptrijom na fotografijama mogao pomiješati s Davidom Bowiejem.
U svojoj solo glazbenoj karijeri izbacio je čak 20 albuma te je uvelike utjecao na razvijanje ambijentalne glazbe. Dapače, on se smatra i kreatorom tog glazbenog stila. Osim što je surađivao s Bowiejem, u svojoj je dugogodišnjoj karijeri imao suradnje i s bendovima Talking Heads, Depeche Mode, U2, Genesis, surađivao je i s Peterom Gabrielom, Paulom Simonom i s raznim drugim izvođačima. Na glazbenom polju aktivan je i dan danas.
