Prošli tjedan su kao izvođači dana u Zagrebu gostovali Florence and the Machine, Simply Red, PJ Harvey i John Newman i pobrali lijepe kritike.
Za mjesec i pol dolazi stari mačak brit-popa Noel Gallagher sa svojim programom i vjerujem da će biti zanimljivo. U isto vrijeme građani zemlje u kojoj su rođeni i čiji su državljani, Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, izglasali su izlazak iz Europske Unije, zajednice država kojoj pripada i Hrvatska. Čelništvo Europske Unije već je obećalo da razvod neće biti prijateljski. Ove činjenice mogu i ne moraju biti povezane i osobno navijam da nikad neće biti povezane.
Kako je jedan od osnovnih postulata Europske Unije slobodan protok roba, usluga, ljudi i kapitala, tako su umjetnici s Otoka imali ugodnu poziciju – tržište od par sto milijuna ljudi uglavnom dobre ili vrlo dobre platežne moći koji su itekako zainteresirani kupiti proizvod koji nude – muziku, odnosno, živu muziku, odnosno ‘merchandise’ obojene raznim manje ili više istinitim pričama iz Engleske, Škotske, Walesa i Sjeverne Irske. Stoga ne čudi činjenica da je većina glazbenika javno navijala za ostanak Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj Uniji.
S Brexitom, odnosno izlazom UK iz EU, to se može i ne mora promijeniti – podsjećam na gore spomenutu izjavu kako razvod neće biti prijateljski, a pojedini euro-birokrati kao što su Martin Schulz navijaju da UK što prije počne s procesom razdruživanja. Ako to nije izjava za pokazivanje mišića na tragu tko ima veće, a ja se nadam da je upravo to, Europska Unija pokazuje namjeru da industriji Ujedinjenog Kraljevstva smanji tržište, i to kompletnoj industriji iz UK, a ne samo glazbenoj, a svojim građanima ponudi muzičku robu po novim, većim cijenama.
Prije nekoliko godina su u pomalo podrugljivom kontekstu mediji prenijeli regulativu Slovenije da u slovenskim medijima mora biti toliko i toliko posto glazbe na slovenskom jeziku, pri čemu su se dobrovoljno odrekli najveće grupe koju su ikad imali, Buldožer, koja je pjevala na tadašnjem srpskohrvatskom jeziku. Ne znam je li to i u kojoj mjeri zaživjelo, ako se birokratima u Bruxellesu prohtije, tko zna na što su spremni.
Hoće li nosači glazbe iz UK biti posebno oporezovani, hoće li za turneje biti uvedena posebna procedura za izvođače van EU, hoće li u medijima u EU toliko i toliko posto glazbe morati biti na jezicima država EU – to nitko ne zna. Doduše, engleski je službeni jezik u Irskoj i na Malti, pa dok su Irska i Malta u EU – izvođači koji pjevaju na engleskom su sigurni. Kako će na to reagirati b(r)endovi – vjerojatno seljenjem svojih firmi u zone lakšeg poslovanja, dok će slabije informirani izvođači sa slabijim menadžmentom ili slabijim financijama ili poslovnim njuhom tavoriti u paklu nemogućih restriktivnih propisa.
Primjerice, The Rolling Stonesima vjerojatno neće biti teško preseliti svoju poslovnu priču gdje treba, ali noviji i poslovno neiskusniji izvođači bi se mogli prilično napatiti. Nadam se da je ovo moja samo pretjerano pesimistična prognoza. S druge strane, ako se obistini ona poslovica ‘dok jednom smrkne, drugom ne svane’, možda upoznamo više izvođača iz drugih zemalja još postojeće EU. Jedino što bi bilo ok da kriterij ‘tko će svirati, gdje i koliko puta’ bude povezan s muzikom, a ne da je kriterij zemlja porijekla.
Ukratko, ono što je do sada bilo garantirano kao osnovni postulat, sada će ovisiti o političkim silnicama političara/birokrata, a povremeno i demagoga u Londonu, odnosno Bruxellesu. Hoće li i tko će trenirati strogoću nad glazbenicima, pokazat će vrijeme.
