Iako je hrvatskoj javnosti relativno nepoznat, ime Branka Galoića širi se europskom muzičkom scenom zahvaljujući prvenstveno kvaliteti vlastitih gitarističkih i kantautorskih ostvarenja te predanosti da bogatstvo balkanske muzike dovede ondje gdje joj je i mjesto – rame uz rame svjetskih muzičkih tradicija.
Svoj je odlazak iz rodnog Ivanić Grada u Amsterdam Galoić iskoristio u najvećoj mogućoj mjeri – s vremenom je postao dijelom umjetnički plodnog tla multikulturalne sredine, obogatio vlastito iskustvo novim muzičkim tradicijama, ali i kreativno iskoristio osjećaj popratne nostalgije koja se javlja u situaciji daleko od doma. I nova je iskustva spojio s tradicijom koju oduvijek smatra dijelom sebe.
Ljubav i predanost muzici urodile su plodom – spojem limene i ciganske muzike, jazza, sevdaha, bluesa i latino muzike, Branko Galoić oduševio je brojne kritičare i publiku diljem Europe.
Branko Galoić i Skakavac orkestar
U Amsterdamu sam već osam godina i trenutno završavam svoj drugi album pod nazivom “Skakavac”, što je i ime mojeg pratećeg benda – Skakavac orkestar.
Prije tri godine izdao sam prvi album, od tada se oformila nova grupa muzičara s kojima sada sviram – na bubnjevima je Srđan Ivanović, mladi jazz bubnjar iz Sarajeva; tubistica je Nizozemka Merel Schoutendorp, trubačica Raya Hadzieva iz Bugarske, trombonist Michael Rorby iz Švedske i saksofonist Chris Corstens… I sve to skupa je Skakavac orkestar.
Dosadašnja muzička ostvarenja
Novi, drugi po redu album zove se “Skakavac”. Osim postave Skakavac orkestra, na albumu imam i goste – jedan od njih je Vlatko Stefanovski, jedan od mojih muzičkih idola s Balkana, koji gostuje na jednoj pjesmi s albuma. Sada sam u fazi u kojoj uspijevam heroja iz tinejdžerskih dana dovesti na svoj album, što mi predstavlja veliko zadovoljstvo.
Osim Stefanovskog, gostuje i Merima Ključo, jedna od najboljih svjetskih harmonikašica, što se klasične muzike tiče, a svira i sevdah. Kao gošća se pojavljuje i mlada rapperica iz Amsterdama, Zanyllia.
Prvi album zove se “Iznad krovova” (“Above The Roofs”), na njemu su gostovali muzičari Mostar Sevdah Reuniona, a snimljen je u produkciji s Dragijem Šestićem, vjerojatno jednim od najboljih producenata s naših prostora. S Dragijem sam se upoznao u Amsterdamu. Zainteresirao se za moj rad i tako je krenula naša suradnja.
Album je izdan u cijeloj Europi i dobio je jako dobre recenzije. Naklada mu je skromna, ali jako sam zadovoljan. Najljepše vezano uz taj album je da sam u britanskom Independentu dobio naziv ‘CD tjedna’, u kojem je kritičar potegnuo paralelu s Jacquesom Brelom. Naravno, ovo što ja radim drugačije je od Jacquesa Brela, ali sama činjenica da netko iz Independenta u recenziji pravi usporedbu s Brelom… osobno znači mnogo.
Osim toga, Dražen Vrdoljak je u svojoj emisiji pustio cijeli album, iako nikada prije nije puštao hrvatske izvođače, samo strane… ali eto, materijal mu se jako svidio…
Osim ova dva albuma, napravio sam i takozvani ‘nulti’ album, koji je instrumentalan i obuhvaća materijal koji sam snimio u Ivaniću. Dobio sam dobre reakcije na taj album, nisam ga izdao, ali nadam se da jednoga dana hoću.
Balkanska muzička tradicija
Muzika koju stvaram pod utjecajem je balkanske muzičke tradicije, a obuhvaća prostor bivše Jugoslavije i šire – bugarska i rumunjska muzika također utječu na moj rad. Taj zvuk spajam s muzikom na koju nailazim u Amsterdamu ili pak s onom koja na mene utječe otkad sam počeo svirati – bio to rock and roll, jazz, pop… ili pak latinoamerička glazba, među svojim skladbama imam i jednu latinoameričku.
Percepcija balkanske muzike
U Hrvatskoj se balkanska muzika često veže uz negativan kontekst, dakle, njena je percepcija uglavnom negativna. Ali, zainteresira li se čovjek malo više za njen zvuk, shvatit će da je to pojam puno bogatijeg značenja od onog kakvo mu se pripisuje.
U Hrvatskoj i na čitavom prostoru bivše Jugoslavije postoji veliko muzičko bogatstvo – bile to klape, slavonska tamburica, međimurska pjesma, bosanski sevdah, tradicionalna muzika južne Srbije, Makedonije… sve je to balkanski zvuk.
Razlike i nijanse među muzičkim tradicijama naravno postoje, klapsko pjevanje i sevdah ili makedonska muzika nisu isto, ali sve je to na neki način srodno. Cijelo bi se područje bivše Jugoslavije zapravo moglo svesti pod zajedničko nazivlje sevdah.
Treba znati napraviti distinkciju između narodnjaka i sevdaha. Uglavnom kažem da je narodnjak – loš sevdah. Ali naravno, i unutar narodne muzike postoje kvalitetni glazbenici, poput Halida Bešlića i Harisa Džinovića.
Utjecaj multikulturalne sredine na muzičko stvaralaštvo
Osim što je veliko zadovoljstvo razmijeniti vlastito iskustvo s glazbenicima iz drugih zemalja, imam i priliku svirati s ljudima iz cijeloga svijeta, a ono što je najljepše kada se nađeš u takvom okruženju je da o sebi shvatiš više nego što bi to bilo moguće kod kuće.
Upoznaš druge ljude, običaje i kulture, ali istovremeno shvatiš da nema potrebe praviti se netko drugi, shvatiš da najbolje sviraš ono što ti je najbliže. Čak i kad sviram jazz, ton moje muzike uvijek nekako vuče na Balkan, kao što primjerice, moj kolega glazbenik iz Irana uvijek ima Iran u svojoj glazbi. Najvažnije je da muzičar postane svjestan sebe i svoje kulture, a ne da pokušava biti nešto što nije.
I najbolje shvatiš da je sreća kod muzičara da ljudi prepoznaju ljepotu muzike koja dolazi s Balkana. Ako sada kažeš da sviraš balkansku muziku, to je ljudima ok, jer ju smatraju zanimljivom.
Recepcija balkanske muzike u Europi
Naravno, uvijek postoji publika koja pokazuje interes za manje kulture i njihovu glazbu, a ne samo za anglo-saksonsku, na primjer.
Kao što postoji interes za indijsku ili tursku muziku, tako se u posljednjih 10 godina razvio interes i za nas. Publici na koju nailazim u zapadnoj Europi jako se sviđa muzika koja dolazi s naših prostora – tradicija, ritmovi i bogatstvo harmonija zanimljivi su i jazz i klasičnim muzičarima…
Mi smo uvijek bili negdje u magli istočne Europe, Nizozemci više znaju o Maroku nego o Hrvatskoj i Balkanu, a Europljani smo. Ali, muzika pomaže da se sruše barijere i predrasude, Balkan je postao prepoznatljiv na muzičkoj mapi.
Najbolje od svega bilo bi kad bismo na europskoj/svjetskoj sceni došli u ravnotežu s muzikom drugih naroda.
Muziku Branka Galoića možete poslušati na www.myspace.com/brankogaloic
Razgovor vodila: Marijana Mikolčić
