Kada pišemo o nastanku pojedinih pjesama rijetko kada odemo u najbliže susjedstvo, a nije da nedostaje priča.
Na današnji dan, 18. svibnja 1993. ubijeni su sarajevski Romeo i Julija opjevani u pjesmi “Boško i Admira” s albuma “Radovi na cesti” Zabranjenog pušenja.
Dvadesetpetogodišnji Admira Ismić i Boško Brkić bili su mladi zaljubljeni par i do rata u Bosni i Hercegovini bilo je posve nebitno što je ona Bošnjakinja (Muslimanka), a on Srbin. U vezi su bili sedam godina, a kada je počeo rat, odlučili su otići iz opkoljenog Sarajeva i započeti život negdje dalje, negdje gdje se krvna zrnca ne broje.Američki reporter Kurt Schork prvi je napisao reportažu o njima tvrdeći da je postojao sporazum bosanske i srpske strane da Boško i Admira sigurno prijeđu liniju razgraničenja. A linija razgraničenja bio je Vrbanja most preko rijeke Miljacke koji je grad dijelio na dva dijela.
Mladi je par prošao liniju pod kontrolom bosanske strane i preko mosta krenuo prema naselju pod kontrolom Srba, a onda ih je netko pogodio. Boško je pao prvi, a smrtno ranjena Admira uspjela je dopuzati do njega i zagrliti ga.
Slika njihovih zagrljenih tijela obišla je svijet, a izvučeni su tek osam dana kasnije i pokopani na groblju u Lukavici. Po završetku rata i uz suglasnost obiju roditeljskih strana njihovi su posmrtni ostaci prebačeni i zajedno pokopani u Sarajevu. Rasprave o tome koja ih je zaraćena strana zaustavila ‘na zadnjoj stanici njihovog sna’ traju i dan-danas.
Ispod njihovog groba nalazi se urna s posmrtnim ostacima reportera Schorka. Zadivljen pričom o njihovoj ljubavi izrazio je želju da jednog dana bude pokopan kraj njih; poginuo je 2000. u Sijera Leoneu.
Osim Zabranjenog pušenja, Bošku i Admiri pjesmu je posvetio i američki kantautor i aktivist Bill Madden.
