Andrija je jedan jako zanimljiv bend iz Livna, a rijetki sretnici su ga imali priliku gledati na njihovom prošlogodišnjem nastupu u zagrebačkom Krivom putu. Ponovno se vraćaju u Zagreb, ovoga puta u KSET – 5. veljače, te sam tom prilikom napravio intervju s njima kao svojevrstno predstavljanje pred taj nastup.
Riječ,-dvije o nastanku benda…
Andrija je sastav iz Livna i čine ga Miran (bubnjevi), Danko (vokal), Duško (bas) i Božidar Jokić – Boško (gitara). Andrija je počeo s radom krajem 2002. godine i odmah je počeo sa stvaranjem glazbe. Nije mu bila namjera svirati koncerte jer pjesme koje je radio nisu bile rađene zbog publike. 
Prvi javni nastup se dogodio u Livnu krajem 2005. godine. Bio je to svojevrsni Andrijin eksperiment koji je napravio jer ga je zanimalo kako bi ljudi reagirali na njegovu glazbu. Koncert je ispunio očekivanja. Andrija se opet povukao iz javnosti. 
Spletom mnogih okolnosti, Andrija je nastupio na festivalu Ex-Yu Rocks! ’06. u Drvaru, nakon čega je primio mnoge pohvale, što ga je začudilo. Tada je vidio da su neki ljudi vrijedni toga da im se pokaže još te su uslijedila mnoga pojavljivanja na festivalima te samostalnim koncertima.
Lani ste za Slušaj najglasnije objavili svoj prvi uradak nazvan “Zar i ti sine bildaš?”, koji je nastao kao svojevrsna kompilacija, no imate još dosta stvari. Planirate li to objavljivati?
“Zar i ti sine bildaš?” je kompilacija snimljena tako što je Andrija nakon pobjede na West Herzegowina Festu ’06. dobio nagradno snimanje jedne pjesme. Otišao je u studio i u jednom danu snimio 10 slučajno odabranih pjesama iz tadašnjeg opusa. To je snimio da bi on i njegova čeljad uživala u Andrijinoj glazbi. Nakon više od pola godine dogodilo se izdavanje te kompilacije.
Postoje u biti tri ciklusa. Možeš li nam malo detaljnije objasniti o čemu se radi?
Andrija od samog početka stvara isključivo autorsku glazbu. Kroz svoje postojanje razlučio je tri ciklusa ili tri faze stvaranja. Pjesme iz tih triju faza čine tri albuma koji su u procesu snimanja. To su “Grdna rano”, “Neumjerenost u iću, piću i krvoproliću” i “Borba bikova”. Kao što je bio slučaj s “Bildanjem”, tako i ova tri albuma Andrija snima prvenstveno za sebe i svoju čeljad.
Cilj snimanja nije imati proizvod kojim bi se Andrija ulizivao izdavačima. Albumi će za eventualne slušatelje biti dostupni na Andrijinoj web stranici www.bend-andrija.com, mjestu preko kojeg se Andrija najčešće obraća javnosti. Andrija ne isključuje opciju izdavanja tih albuma za Franjićev “lušaj najglasnije. Do sada imamo samo dobra iskustva iz te suradnje.
Gdje snimate i tko vam producira stvari?
Albumi se snimaju u Kninu, a producent je Andrijin veliki prijatelj Igor Barić. Tri albuma obuhvaćaju 35 pjesama što je, kako su Andriji rekli, jedan veliki zalogaj za snimit odjednom. Albumi su trebali bit gotovi u roku od mjesec dana, ali Andrija je imao neke javne nastupe, a čeljad privatne obaveze.
Zanimljivo je da vas je u biti uočio kolega s terapija.net Horvi. Ako se ne varam, on vas je preporučio Zdenku Franjiću…
Tako je. Horvi je jedan od prvih ljudi koji je u jednoj velikoj mjeri shvatio Andriju i njegovu ideju. Do tada su to bili samo Andrijini svirači. I oni sami priznaju da ne mogu pohvatati sve što se može iščitati iz Andrije. To sa Horvijem se dogodilo u Zagrebu, koncertu u Krivom putu u ožujku prošle godine, kad je Andrija u sklopu turneje s još dva benda navratio i u Zagreb. Druga dva benda su bili punk ili neki njegovi hibridi.
Sad nastupate u KSET-u. Nastupate li još negdje po Hrvatskoj?
Nastup u KSET-u Andrija ne broji kao kategoriju nastupa u Hrvatskoj. To mu nije odijeljeno od BiH. Svirao je već dosta koncerata po Hrvatskoj: Sinj, Imotski, Dubrovnik, Knin, Osijek, Zagreb, Vrbovec, Križevci, Varaždin. Do sada mu je bio cilj odsvirati koncerte u što više različitih gradova, pokazati ljudima kako se svira i posijati sjeme.
U mnogim gradovima sjeme je naišlo na plodno tlo. Uglavnom, nije bilo koncerta da netko nije u jednoj mjeri shvatio Andrijinu veličinu. Iza koncerta u KSET-u Andrija još nije dogovorio ništa. Posvetit će se dovršetku svoja tri albuma.
Dolazite iz Livna, malog gradića u Bosni i Hercegovini. Kakvo je tamo stanje što se tiče alternativne scene i rock’n’rolla općenito?
Stanje je kao u svakom drugom malom gradu. Postoji jedna ozbiljnija organizacija mladih koja s vremena na vrijeme nešto organizira. Bendovi uglavnom nastaju u srednjoškolskim klupama i svi završe na sličan način: nakon sviranja obrada, naprave nekoliko svojih pjesama i raspadnu se (faks, poslovi, obitelj…).
Može se reći da publike i zainteresiranih ljudi ima, ali su kritični kao da su popili svu mudrost ovog svijeta. Andrija je potpuno dugačije organiziran i potpuno su drugi razlozi zašto svira. Ne na razini Livna, nego i šire (BiH i Hr). Po Andrijinom mišljenju, njemu nije mjesto naći se u istom kontekstu s većinom danas aktivnih bendova.
Pretpostavljam da ljudi tamo uglavnom slušaju cajke. Kakav je tvoj komentar na to?
Andrija nema oštar stav o tome. Neka ljudi slušaju što žele.
Tekstovi su vam dosta angažirani. Tko piše tekstove?
Tekstovi možda jesu angažirani, ali ne u političkom smislu tipa ‘ruši vladu’, ‘mrzim političare’, ‘mrzim baš ovaj poredak’ itd. Andrija kaže da tekstove piše narod. Mogi tekstovi su samo zapisivanje viđenoga ili doživljenoga. Neki tekstovi su ekstrovertirani dok su neki introvertirani, koji govore o onome što se događa pojedincu u ovom podneblju.
Andrija govori o onome što jest, ne o onome što bi trebalo biti. Andrija je bend s kamena, krša, a njegovi svirači su kršni momci, zdravi, veseli. Andrija je beskompromisan i ništa ga ne može pokolebati. Komercijalni uspjeh ga ne zanima jer je nastao na potpuno drugim temeljima. Ne govori na engleskom jeziku o zalasku Sunca u San Diegu. Inspiraciju crpi od onoga što on jest i iz onoga odakle je on.
Šta najviše slušate u slobodno vrijeme?
Andrijina čeljad u slobodno vrijeme najviše sluša Andriju. Osim toga, uzme poslušati neke druge bendove, samo da vidi što to drugi rade. Također, Andrija voli nakon najave svog koncerta proučavati glazbeni pravac u koji je taj put strpan. Jer do sada je svaki put njegova glazba bila drugačije žanrovski opisana. Svaki put se slatko nasmije. Kao i ovaj put, za KSET.
Da se razumijemo, prije nastanka Andrije čeljad je proučavala razne glazbene pravce, stilove i bendove ali se ni po kojem bendu niti glazbenom stilu ne ravna. Ono što napravi čisto je produkt proba koje su Andriji bit postojanja. Tako i dalje stvara novu glazbu. Već je počeo raditi na četvrtom albumu. Ništa nije ograničeno, pa tako već izvodi te pjesme na koncertima. U KSET-u će izvest dvije, tri pjesme iz ove posljednje, četvrte faze.
S kojim od naših bendova bi voljeli surađivati?
Otkad je počeo javno nastupati, Andrija je upoznao mnoge bendove, i može se reći da ga u jednoj mjeri zanima domaća underground scena. Razočaran je što mnogi bendovi rade ono što radi njihov omiljeni bend ili stil kojim su opčinjeni. Istina, svi ti bendovi napreduju, ali mnogi u krivom smjeru.
Što se tiče suradnje, Andrija nije o tome razmišljao. Ipak bi izdvojio bend Crni dani u Vatikanu, ali zemljopisna udaljenost Andrije i dislociranost članova CduV-a su onemogućili neku ozbiljnu suradnju. To je bend koji svira zombie-core, ne nešto kao Andrija, ali Andrija voli taj bend.
Koja je tvoja poruka ljudima?
Andrija u svim svojim pjesmama ima poruke. Mnoge od njih njegova čeljad citira u svakodnevnim situacijama, kada dožive ono što je napisano u nekoj pjesmi. Sve su to izreke, spoznaje koje su apsolutne istine. Andrija živi po načelu ‘što se više igram, to se bolje igram’, po pjesmi “To se bolje” s trećeg albuma “Borba bikova”.
Eto, neka to bude ta poruka. Andrija je slobodan um, ne robuje okvirima, živi život punim plućima, ne radi kompromise, ambicije mu ne nadilaze mogućnosti. Dogurao je do KSET-a. Dokle će ići – ne zna.
