Boris Štok je u relativno kratkom vremenu ostvario uspješnu samostalnu karijeru. Potvrdile su to reakcije na njegov EP “Puls“ i prošlogodišnji koncert u Tvornici kulture. Ispod ovog glazbenika leže godine iskustva, zanat je kalio kao frontmen Quassara te je ostvario zapažene suradnje s velikim imenima hrvatske glazbe, od Josipe Lisac do Chuia.
Nedavno je objavio prvi album “Ispod kože”, a uskoro ćemo ga iznova gledati u Tvornici, 26. listopada da budemo precizni. Uboli smo priliku da sa simpatičnim Borisom nakratko porazgovaramo o glazbi, karijeri, utjecajima i očekivanjima.
Već si dugo na sceni, ako je moja računica točna, kojih dvadesetak godina. Osim profesionalnog napretka, koliko je glazba utjecala na tvoj osobni razvoj?
Ma nije to ta brojka, zapravo se nadam haha. Realno, od 2007. godine kad je izašao prvi singl “Ti”, ali da, skupilo se već godina, prosviralo se sve i svašta, od festivala do klubova, snimilo se albuma i spotova. Sve te pjesme su moje autorsko djelo, može se reći i dio osobnosti. Kako sam se mijenjao ja, tako se mijenjao i zvuk i ljudi oko mene. Naučio sam puno toga, shvatio prioritete, upoznao puno ljudi, realizirao neke ideje, dobio feedback i publiku, a samim time i odgovornost… Tako da, naravno, glazba je puno utjecala na mene i dalje utječe.
U retrospekciji, koliko su se tvoja očekivanja mijenjala kroz karijeru? Jesi li zadovoljan svojim odlukama i svime što si postigao dosad?
Po karakteru sam veliki optimist, vjerujem u ono što radim i u trenutak, uvijek dajem 100%. Nikad nisam imao potrebu raditi rezime, ne gledam unatrag već samo naprijed i u nove izazove. Čim nešto završim odmah me okupiraju nove ideje i izazovi. Smatram se privilegiranim jer mogu raditi i svirati svoju glazbu, da su pjesme na radiju, TV-u, u medijima i jer ne radim kompromise. Naravno, nije to uvijek jednostavno, ali vjerujem da je to rezultat godina rada i predanosti detaljima.
Koliko se razvoj samostalne karijere razlikuje od onoga što si radio u Quassaru?
Quasarr me brendirao, predstavio ljudima kao autora, pjevača i frontmena. U međuvremenu sam sazrio kao autor i izvođač, preuzeo više odgovornosti. Znam točno što i kako želim, biram suradnike i način rada. Puno više eksperimentiram s aranžmanima i zvukom te nastojim kvalitetom i estetikom dignuti nivo izvedbe. Publika i urednici to prepoznaju i ja sam im na tome zahvalan, čeka me još puno posla u realizaciji nekih ideja koje imam, ali nastojim uživati u tom kreativnom procesu.
Vokalom i melodijama poprilično se izdvajaš iz neke hrvatske mainstream matrice. Meni se osobno sviđa kako koristiš synthove. Ima tu primjesa Editorsa, Joy Divisiona… Ali, da ne pretpostavljam sama, koji su glazbenici imali utjecaj na tvoj umjetnički izričaj?
Drago mi je da ti se sviđa zvuk, puno pažnje ulažem u detalje, gruvove, trudim se ne ponavljati i raditi slojevito da slušatelj uvijek nešto novo otkrije u pjesmi. Puno je glazbe utjecalo na mene, slušam stvarno sve i svašta… od elektra do pop muzike, bitno je samo da je muzikalno. Volim uvijek vratiti se Depecheu, Molokou, ali volim i Florence, Tame Impalu itd. Vokalno najviše su utjecali David Bowie, Jeff Buckley, Eddie Vedder, Curtis Mayfield, Sinatra, i masa soul pjevača.
S obzirom da predano bavljenje glazbom oduzima puno vremena, koliko ti prostora ostaje za druge aktivnosti, bile oni projekti ili hobiji?
Ne živim od glazbe, imam stalni radni odnos već petnaestak godina, pa se glazbom stignem baviti u slobodno vrijeme. Ali zasada sve stižem, uz dobru organizaciju i volju, svašta se stigne, pa i uživati. Nekad sam bio lud za košarkom, danas to više ne stižem, ali putovanja, serije, knjiga, to je uvijek gušt!
Surađivao si s brojnim glazbenicima, Mrletom i Ivankom, Josipom Lisac, Yayom, da ih nabrojimo samo par. Koliko su takve suradnje stimulativne, događa li se da u susretu dvoje umjetnika jedan prevlada?
Ma to su sve super iskustva, u muzičkom smislu srodnih duša sa sličnom estetikom i senzibilitetom. U svim navedenim slučajevima postoji uzajamni respekt, pa su suradnje spontane i bez ego tripova. Trenutno radim s prijateljem Darkom Terlevićem iz grupe The Siids s kojim se odlično kužim.
Jesi li se okušao u internacionalnim vodama? Koji bi bili razlozi za, a koji protiv takvog pothvata?
Prije otprilike tri godine sam za svoj gušt napravio kompletno autorski materijal na engleskom jeziku, dovršio sam ga u studijima Nhow u Berlinu i Mute rec u Londonu zajedno s Kevinom Paulom, prijateljem i suradnikom Mute reca i Nicka Cavea. Razgovarao sam s AR agentima i shvatio da imam dobre ideje i glazbu, ali da bih za takvo što trebao preseliti van i izgraditi sve iznova, a to traži vrijeme, novac i know-how.
Quasarrova pjesma je odabrana za odjavnu špicu serije “Novine”. Ovog tjedna počinje emitiranje nove sezone, pa me zanimaju tvoji dojmovi? Sviđa li ti se kako je predstavljen tvoj rodni grad?
Tako je, ovo je već druga sezona u kojoj je pjesma “Ti” odabrana za najavnu i odjavnu špicu svake epizode i čini me vrlo ponosnim da sam autorski sudjelovao u takvom projektu. Mislim da je serija super i da čini gradu Rijeci veliku uslugu u vizualnom i turističkom smislu. Kadrovi stvarno izgledaju impozantno, grad je vrlo fotogeničan. Mi koji živimo u njemu to ponekad zaboravimo pa se lijepo podsjetiti. Smatram da bi oni na vlasti trebali više truda i energije uložiti u njegov razvoj kako ne bi sve ostalo na slikama, potencijala svakako ima.
Kakva su ti iskustva s obožavateljima? Koliko si naklonjen svojoj publici?
Iskustva su mi super, lijepo je kada ti netko oda kompliment i kaže da ga je tvoja glazba dirnula na neki način, to svakako imponira. Nastojim uvijek dati sve od sebe, pogotovo na koncertima i što više uživati kako bi se ta energija prenijela i na publiku.
