Svjedočimo ekspanziji algoritama. Točnije, svjedočimo ekspanziji umjetne inteligencije. Možda neki to ne vide, no svakim klikom na bilo koji od servisa na internetu koji nude sadržaje, algoritam simultano računa i izbacuje preporuke za druge sadržaje koje bi korisnik, bazirano na svim informacijama koje su od njega prikupljene, trebao pogledati. Ovaj trend je dominantan posljednjih nekoliko godina, proporcionalno raste s odmakom vremena, a sve ono što nam je prije bilo servirano od strane pomno promišljenih umova, danas rade – strojevi. Implikacija ovih tehnologija vrlo je široka. Danas najteži protivnici u šahu ili pak igri Go nisu ljudi već računala, a ono što nas najviše zanima – glazba – upalo je u opasnu zamku proračunatosti.

Ipak, veseli vijest kako će zagrebačka radio postaja Yammat povodom svog 3. rođendana uposliti Borisa Jokića! On bi na njihovim valnim duljinama trebao dva puta tjedno sprovoditi glazbeni kurikulum, novu emisiju posvećenu glazbenoj edukaciji. O čemu je točno riječ?  Iako su svi vjerojatno upoznati s Jokićem, ponovimo još jednom gradivo. Boris Jokić bio je član Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje, Nacionalnog operativnog tijela za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije te voditelj Cjelovite kurikularne reforme ranog i predškolskog, osnovnoškolskoga i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Uz sve to, Jokić je očekivano i veliki zaljubljenik u glazbu, a upravo bi njegove kvalitete trebale u inat gore spomenutim trendovima predstaviti edukativnu selekciju staroškolski. Mi smo pak ulovili novog voditelja i propitali ga malo o emisiji i glazbi općenito. Jer znate kako kažu.. kad će taj petak?

Press koji smo dobili sadrži tvoj citat “.. možete očekivati samo najbolju glazbu, glazbu koja jest bila i ostala vezivno tkivo moderne Hrvatske otvorene svijetu, društva koje gleda naprijed i vodi računa o vlastitoj budućnosti i budućnosti svoje djece. Osnovna poruka Yammatovog glazbenog kurikuluma je međusobno uvažavanje naših različitosti, slobodoljublje i ljubav”. Možemo li dobiti neki malo detaljniji uvid o kakvoj se glazbi radi?

Boris: Emisija je osmišljena kao mješavina pjesama različitih žanrova i iz različitih razdoblja koju prate najave o glazbi, izvođačima, emocijama i trenutku. U prvoj će epizodi slušatelji čuti pjesme od ’30-ih godina prošlog stoljeća do veljače 2018. Izvođače koji pokrivaju raspon od jazza do punk rocka i elektronske glazbe i koji dolaze od Meksika, preko Škotske i Hrvatske, do Novog Zelanda. Namjera nam je napraviti zabavnu i poučnu emisiju. Oni koji su čuli ono što smo do sada napravili misle da se radi o vrlo inovativnom i potrebnom konceptu.

Koliko popularna glazba u radijskom formatu može imati edukativnu prirodu? Imaš li neki nacrt u glavi kako približiti glazbene brojeve slušateljstvu, posebno mladima?
Muziku podržava

Boris: Radio je izrazito važan i privlačan medij. Mislim da se emisijom poput ove može utjecati na neke navike mladih ljudi, ali i onih malo starijih. Svakog će tjedna slušatelji čuti nekoliko pjesama s albuma tjedna i nešto od obvezne lektire. Obveznu lektiru čine djela i izvođači koje bi svatko trebao već u školi čuti. Svaka će epizoda imati i svoje tematsko određenje poput pitanja života u gradu, laži političara, slobode, sreće, tuge, odrastanja, samoće, ali i tema koje su označile prethodni tjedan.

Što je glazba za tebe značila u životu, barem što se edukacije tiče? (Čemu te učila glazba, jesi li učio uz glazbu, je li te glazba nagnala da sagledaš neku problematiku iz drugačijeg kuta?)

Boris: Za mene je glazba važan dio života. Većinu budnog vremena provodim uz glazbu. Kad vozim bicikl slušam muziku, kad radim slušam radio, u obiteljskom smo domu cijelo vrijeme okruženi glazbom. Tako je otkada znam za sebe. Premda obožavam sve umjetničke forme, suvremena glazba je možda i najviše utjecala na to tko sam i što sam, a posebice na vrijednosti koje zagovaram i način na koji se odnosim prema ljudima i moćnicima. Najbolje bi to bilo opisati kroz stihove The Clasha – “Go easy, step lightly, stay free!”

Možeš li izdvojiti neke programe koji su tebe educirali i “stvorili” kroz formativne godine i mladost?

Boris: Na mene su najviše utjecali programi koje je osmislio i vodio Mate Škugor, mjesta poput Močvare i KSET-a. Na moj su glazbeni razvoj utjecale i aktivnosti URK-a za vrijeme studiranja na Filozofskom fakultetu ’90-ih. Iz URK-a je Zoran Marić napravio InMusic Festival. Hrvatska, a posebice Zagreb, nisu zabit svijeta što se tiče suvremene glazbe. Upravo suprotno, velik broj ljudi prati i voli glazbu ovdje. Premda smo ponekad vođeni od sumnjivih lica koja brinu samo za sebe i svoje, ovo nije zadnja pošta Europe, upravo suprotno. To će se moći čuti i u emisiji.

Hrvatska glazba u edukativnom kontekstu. Bi li se mogao referirati na neke glazbenike koji su po tebi porukom i svirkom “pomaknuli stvari prema naprijed”.

Boris: Hrvatska je glazba vrlo bogata. Micali su i pomiču stvari prema naprijed na različite načine mnogi, od Arsena Dedića, Josipe Lisac, Azre, Haustora, Pipsa, Hladnog piva, TBF-a, Chui, Pridjeva, Svemirka, Elementala do Kandžije i Krankšvestera. Ponekad zaboravimo što sve imamo i koliko je to dobro.

Zašto je sve to na koncu, uopće i bitno?

Od ovog petka ćemo plivati uzvodno na Yammatu. Radio, jedno od posljednjih utočišta glazbene selekcije od strane ljudske ruke, dobilo je dvostruko pojačanje. S jedne strane edukator, s druge glazbeni entuzijast – Boris Jokić ima jedinstvenu priliku predstaviti glazbu te tako neformalno reformirati sve one koji će za to biti zainteresirani.

Nekome glazba ne znači puno u životu. I to je skroz okej. Ipak, čini se kako je glazba upravo idealan medij edukacije trenutno pogubljene mladeži, koja na rastegnutoj žici iznad provalije pokušava održati balans između interesnih sila koji ju okružuju. Ideologiju i politiku na stranu, dobra glazba nikome ne može štetiti.  Hoće li Jokić na Yammatu ponuditi nešto novo te, bitnije, hoće li zakačiti za svoju udicu one koji još nisu imali prilike nešto zagristi – to su pitanja na koje će samo vrijeme moći dati odgovor.

 

Muziku podržava
Stisni