Svatko tko je u posljednja tri dana uhvatio priliku da pogleda najnoviji Borat 2, a da je prethodno tome odgledao četrnaestogodišnji original, složit će se da je drugi film napravio neusporedivo veći korak od prvog: Sacha Baron Cohen ovog je puta išao zaozbiljno i na opasne mete.
U čemu je razlika? U prvom filmu glavni lik Borat ismijava Kazahstan, državu u kojoj je ekonomska i socijalna situacija sasvim obrnuta od one koja bi trebala biti. Tijekom snimanja originalnog filma iz 2006., Amerika je još koliko toliko – barem na filmskom platnu – predstavljala mjesto u kojem je sve moguće, zemlju u koju se Borat uputio da bi naučio kako pružiti “boljitak veličanstveno država Kazahstan”. Iako je većinski dio filma tada snimljen kao mockumentary, on je sadržavao i stvarne, neodglumljene intervjue i interakcije s Amerikancima koji su fiktivnog kazahstanskog novinara Borata Sagdiyeva naučili američkim običajima. Iako film satirizira američki način života, ipak to čini na jedan površinski i gotovo nevini način, zbog čega je film bez većih problema dočekan uz salve smijeha u američkim kinodvoranama i domovima. S druge strane, kazahstanska vlada nije bila oduševljena kako je država prikazana u filmu: u jednom trenutku prijetili su Sachi Baronu Cohenu i tužbom. Kazahstan je snažno osudio film, a nakon izlaska bio je zabranjen u većini arapskih zemalja (u ostalima je prošao strogu cenzuru prije emitiranja). Kazahstan je možda ‘nadošao’ na drugačiji način razmišljanja nakon što su shvatili veličinu blagodati koje je film imao na njihov turizam, ali činjenica je da su se prvenstveno strašno uvrijedili, shvativši se kao – meta filma. I dobra većina ostatka svijeta posprdno se smijala zaostaloj zemlji Kazahstan.
u 2020. Kazahstan više nije meta, a Amerikanci se više ne smiju Boratovim američkim (ne)dogodovštinama iz udobnosti svojih domova. Barem ne oni koji kuže Borat 2. Ono što je u prvom filmu predstavljao satirizani Kazahstan, u novom filmu predstavlja nimalo satirizirana Amerika: predstavljena s nekoliko moćnih stvarnih scena koje prikazuju sav raskoš njezinog neznanja, ignorancije, rasizma, površnih ‘vrijednosti’, suludih teorija zavjera i – licemjerja.
Iako je većina nakon nedavne najave izlaska filma Borat 2 na Amazonu iščekivala još jedan blesasti film o kazahstanskom novinaru Boratu Sagdiyevu nakon kojeg će njegove izjave “veri najs” i “jagshemash” biti nanovo popularizirane, dobili smo nešto puno ozbiljnije od bezazlenog smijeha. Dobili smo nekoliko kontroverznih i kompromitirajućih snimki koje su uskomešale najveće američke (čitaj: svjetske) političare koji su ili protagonisti tih snimki ili oni koji ih javno tapšaju po ramenu. Udarac je jak tim više što je Cohen film pustio van u pažljivo odabranom trenutku: u vrijeme globalne pandemije i američkih predsjedničkih izbora. Trump i Giuliani se preznojavaju, a sva lica uhvaćena na (ne)djelu se brane svim mogućim načinima da u medijima opovrgnu legitimnost snimki. Što im nitko ne puši.
Donald—I appreciate the free publicity for Borat! I admit, I don’t find you funny either. But yet the whole world laughs at you.
I’m always looking for people to play racist buffoons, and you’ll need a job after Jan. 20. Let’s talk!https://t.co/itWnhJ8TQF
— Sacha Baron Cohen (@SachaBaronCohen) October 24, 2020
Užasavajuća je količina scena u filmu za koje bi gledatelj tvrdio da su scenirane, da bi kratkim guglanjem ili čitanjem najnovijih vijesti shvatio da su itekako stvarne i da zaista živimo u ovakvom svijetu. Amerika je sada preuzela mjesto Kazahstana kao zaostala zemlja s potpuno iskrivljenim vrijednostima, a satira u kojoj živimo nikad nije bila ozbiljnija.
