Bol na Braču, točnije kompleks Blue Sun Hotela, već drugu godinu zaredom poprište je BolSoul festivala.
Ovaj mali profilirani festival za ljubitelje soul glazbe osmišljen je od strane veterana britanske glazbene industrije i soul glazbe, Carla Webstera i Iana Dewinhirsta.
Ian je ’80-ih bio jedan od glavnih lica EMI-a, te stoji iza Soft Cell hita “Tainted Love” i usput je otkrio ekipu koja je kasnije formirala Massive Attack. Carl je pak glavni čovjek radijske stanice Starpoint čija bi turbulentna povijest mogla bez problema biti pretočena u film. Preko deset godina Starpoint je britanskim eterom harao i bio nositelj britanske soul manije kao piratska radio stanica.
Carl i Ian, vrhunski zafrkanti s odličnim smislom za humor, ozbiljno su se prihvatili posla na stvaranju sofisticiranog festivala za sve ljubitelje soul glazbe. Naime, gdje god krenuli, bila to terasa, plaža ili bazen, soul glazba i iskusni DJ za pultom vas prati u svakom koraku od podneva pa do šest ujutro. Uz soul se budite, uz soul odmarate i uz soul partijate. Sve se odvija u laganom tempu, a nema šanse da će gosti festivala nešto propustiti jer se koncertni nastupi odvijaju nekoliko puta kroz trajanje festivala u različitim vremenskim terminima. Koncertni dio programa sadrži zanimljiv miks glazbenika, od veterana Glenna Jonesa, etabliranog soul sastava kao što je Cool Milion do nekih novih soul imena u usponu poput Carmichaela Musiclovera za kojeg se jedna gošća pohvalila da ga je došla poslušati čak iz Australije. O vokalnim sposobnostima gore navedenih glazbenika mogli bi smo napisati još brdo teksta.
Često se hotelima dogodi da neki unajmljeni bend koji bi trebao zabavljati goste učini sve da se gosti hotela osjećaju kao da su na seoskom derneku, a ne u hotel resortu. I zato postoji BolSoul gdje vas, uz odmor na hrvatskoj obali, prati samo najbolje od soul glazbe za kojom su gosti ovog festivala očito ludi.
Kad smo se ukrcali na direktni let Croatia Airlinesa iz Zagreba do Brača, nismo bili sigurni što nas čeka. No, ovakav netipičan festival, opuštajuća atmosfera i zarazna uzbuđenost Britanaca (koji su uglavnom u srednjim godinama) na svaku rečenicu izgovorenu od strane organizatora i DJ-a (takozvani call and response) dokazuju da festivalska sezona ne završava kalendarskim krajem ljeta, već da naša obala ima puno veći potencijal da bude poprište festivala i nakon ‘sezone’.
BolSoul je festival u kojem glazba goste prati u svakom koraku, i ima zadatak stvoriti hedonstički ambijent – glazba dolazi k tebi, umjesto ti k njoj. S organizatorima smo opušteno popričali o festivalu, njegovom nastanku i daljnjim planovima te raznim temama, od piratskih radio stanica do trenutnog stanja glazbene industrije.
Zašto baš Bol?
Ian: Bio sam užasno zaposlen i nisam imao puno vremena, pa sam rekao svojoj ženi “Nađi nam nekakvo mjesto za odmor na tjedan dana”. I onda je predložila Hrvatsku. Uvijek smo čuli dobre stvari o Hrvatskoj, pa smo tako došli na Bol. Nisam ni imao puno vremena za istraživanje i razmišljanje, ali kad smo došli, malo sam razgledao i pomislio si “Kako jebeno dobra lokacija, ovo mjesto je nevjerojatno!”. Ova vanjska terasa na kojoj sjedimo je bila izuzetno privlačna, nama Britancima koji nikad ne vidimo sunce, ovo je raj na zemlji.
Sama činjenica da mogu biti vani, na divnom vremenu je sve što mi treba. Dva sata nakon što smo stigli, odmah sam nazvao Carla i rekao mu da ovdje moramo nešto napraviti. Zatim sam i saznao da ovo mjesto ima i noćni klub te koncertnu dvoranu, to je bio šlag na torti! Zatim smo Carl i ja prije dvije godine došli ovdje, dogovorili se s ljudima iz Blue Sun Hotela i sve ostalo je povijest. Prošle godine, koja je bila prva godina postojanja festivala, doveli smo Jarroda Lawsona, soul zvijezdu u usponu koji je odsvirao tri koncerta i razvalio je.
Carl: Doletio je u petak, nakon 30 sati leta i pitao me “Kad radim” a ja mu kažem “Pa radiš večeras!” (smijeh) I dva sata kasnije, svirao je na terasi, razvaljen od vremenske razlike, ali svejedno je napravio pravi tulum i partijao je do 6 sati ujutro. Nije spavao dva dana zaredom, ali kad si u tim godinama, sve možeš. (smijeh)
Sad znamo zašto Bol, a zašto Soul?
Ian: Naša povijest je isprepletena soulom. Carl vodi najveći nezavisni soul radio u Britaniji, još od početka ’80-ih, a ja radim kompilacijske albume cijeli život, i to nam je nekako prirodno. Soul je glazba koju jednostavno volimo!
Ima li festival kakve planove širenja?
Ian: Iznimno smo zadovoljni ovom lokacijom i želimo ostati mali ‘butik’ festival. Ne želimo tisuće ljudi, radije bi smo željeli malu, odanu zajednicu. U Engleskoj imamo čudovišne festivale gdje teku potoci pive, ne bi vjerovao koliko Englezi piju! I to nam nije privlačno, mi smo htjeli nešto sofisticiranije.
Carl: Ima naravno mjesta za rast, iako pričamo o tristo ljudi, nije nemoguće proširiti ovu priču jer hotel ima kapaciteta za barem još tisuću.
Ian: Mislim da festival organski raste. Prošle godine smo Carl i ja radili svu logistiku, a ove godine smo proširili priču, puno više ljudi je uključeno i festival raste. Jednom kad dovedeš ljude ovdje, pogotovo iz Engleske, njima je ovo luksuz.
Carl: Prva večer je bila užasno nabrijana! Greg Edrwards je jedan od naših glavnih DJ-a, Amerikanac koji je vodio soul revoluciju u Engleskoj ’60’ih, i on je imao set i ljudi su totalno poludili.
Ian: Ljudi zbilja podržavaju festival, 80% ljudi koji su došli ove godine bili su i prošle. A i vrijeme nam ide u prilog iako sam bio zabrinut (smijeh).
Carl: Iduće godine radimo BolBeats, glazbeno malo drugačiji s više elemenata jazza i ostalih crnačkih glazbenih pravaca. Doći će DJ Spinna, koji je najdraži DJ Stevie Wondera, i koji uživa ogroman respekt najvećih glazbenih imena.
Što se događa sa soulom danas? Kuda ide soul kao glazbeni pravac?
Carl: Glazbenici koji danas sviraju soul i dalje dobivaju pozornost i priznanje publike i struke. Ima jako puno vokalnih talenata, i to se itekako poboljšalo od ’80-ih pa do danas. Ali se, što je kontra bilo kakvoj logici, srozala produkcija. No zato smo doveli glazbenike kao što su Carlmichael Musiclover koji je iz Amerike i držao je prvo mjesto na soul ljestvicama dugo vremena. Uvijek gledamo da povežemo veterane soula s novim imenima.
Carl, ti si u prošlosti bio vlasnik piratske radio stanice. Možeš li nam ispričati malo o tome?
To je sve počelo 1983., kad sam sreo današnjeg direktora Jazz.fm-a. Odlučili smo započeti radio stanicu i tako je nastao Starpoint. Provaljivali bi smo u stare napuštene zgrade, složili bi smo antene, a policija bi nam stalno bila za petama. To je trajalo do 199.1, i priznajem bio sam uhićen nekoliko puta. Osam godina smo emitirali 24 sata na dan i to je veliki uspjeh.
Ian: On je bio gangster iz Južnog Londona (smijeh).
Carl: Ma to je bila totalna ljubav i zanos prema glazbi, ništa drugo! Policija bi nam znala uzimati sve ploče, ali mi bi smo se uvijek vratili i vrtili smo dobre pare, soul glazba je tada bila glavna stvar i imali smo puno oglašivača na našem radiju i uvijek smo pokrivali sve glavne događaje.
Ian, kao netko tko je dugo bio glavni čovjek britanskog EMI-a, vidiš li neki način kako bi se mlađoj publici približio soul?
Jako zanimljivo pitanje! Ako gledaš na glazbu u širem aspektu, ona je poput valova, određeni stilovi dolaze i odlaze, pa se opet vraćaju. Ima tu jako dobrih glazbenika, naprimjer CeeLo Green ili Gregory Porter koji imaju tu kvalitetu da naprave crossover u mainstream glazbu. John Legend isto tako koketira sa soulom i nastavlja tradiciju, i ima crossovera tako da ne bih rekao da mlađa publika ne sluša soul. Iako mi smo iz ere kad je soul bio kralj i soul se vrtio apsolutno svugdje.
Carl: Soul je vrlo multikulturalan, kao što se vidi i s publikom ovdje, podjednako ima crnaca i bijelaca i nema nekakvih rasnih granica i to mi je genijalno. Postoji nekakva toplina oko soula koju neki drugi glazbeni pravci nemaju. Uvijek je postojao soul element u popu! Pogledaj Brunu Marsa, on je totalni soulboy. Isto kao i George Michael.
Ian: Znaš, Amerikanci vole sve stavljati žanrove u ladice i sve to striktno podijeliti, dok mi Britanci nemamo baš takvih striktnih podjela pa ispada da soula nema u mainstream glazbi ali je zapravo izuzetno prisutan kao glazbeni pravac.
Zaslužan si, u neku ruku, za uspjeh grupe Massive Attack…
Ian: O da. Povukao grupu The Wild Bunch na diskografsku kuću u kojoj sam tada radio. To je bio kolektiv muzičara i glazbenika iz Bristola koji su djelovali sredinom ’80-ih. Robert Del Naja, Grant Marshall, Tirkcy i Andrew Vowleswent su svi bili dio te ekipe, koja je malo kasnije formirala Massive Attack. Nekad moraš imate sreće s tajmingom, The Wild Bunch su bili dosta radikalni u toj bristolskoj underground sceni i zbilja su se ugledali na američki hip-hop. Prepoznao sam taj potencijal i potpisao ih, ali nažalost mrvicu prerano. Da sam to napravio dvije godine poslije, kupao bih se u parama (smijeh). Oni su se raspali na dva djela, jedan dio je napravio Massive Attack, a drugi dio je kreirao Soul II Soul. Ali mi je drago da sam prepoznao taj talent.
Kakav je tvoj pogled, kao osobe koja ima nevjerojatno puno iskustva u glazbenoj industrji, na trenutno stanje industrije i kuda sve to ide?
Vodio sam diskografsku kuću Harmless do rujna prošle godine koja se specijalizirala uglavnom na kompilacije, remikseve i soundtrackove, sve stvari koje se odlično prodaju. Ali sam jako razočaran trenutnim stanjem stvari. Morao sam sve to pustiti, i trenutno radim kao nazavisni suradnik za Universal, Sony i Warners. I da budem iskren, stvari su totalno sjebane! I odbijam raditi sa streaming kompanijama. Nije da se ne slažem s konceptom, to mi je super, ali sam protiv činjenice da umjetnici na tome ništa ne zarađuju. Trenutno, stvari idu u prilog velikim kućama koje zgrču puno love, a jako malo toga ide umjetnicima. Postoji nekakva promjena koja je frustrirajuća, jer ako muzičari nemaju financijski poticaj i motivaciju da rade glazbu, gdje ćemo biti za deset godina?
Neki umjetnici uspjevaju zaobići cijelu tu mašineriju koristeći internet i neke nove modele. Vidiš li to kao nekakav način za bendove da uspiju?
Ian: U prošlosti, glazbenici bi naučili svirati, skupili bi se i sve bi funkcioniralo. Ali danas, glazbenik mora biti biznismen – kompetentan poslovni čovjek. Danas nije dovoljno biti genije na svojem instrumentu, nego moraš savladati i društvene medije, crowdfunding, digitalne vještine. A nema ništa dosadnije nego trošiti svoje vrijeme kao glazbenik na stvari koje nisu glazba. Imam prijatelja koji predaje na glazbenoj akademiji, i kaže mi da ih uči kako da vode svoje karijere. Nije dosta biti virtuoso kao glazbenik, moraš biti virtuoso u svemu što radiš.
Pripremio: Luka Kerečin
