Iako su na intervju trebala stići oba ‘brata’ po psihičko nestabilnoj dijagnozi, pojavio se samo jedan i to Bizzo Bodega aka Bizzo Von Gad aka Bizzo Brigante, ovozemaljskim imenom Pero Radojčić.
Povod ovom ‘krnjem’ intervjuu bio je izlazak novog studijskog albuma “Veliki umovi 21. stoljeća” i ‘nabrijavanje ekipe’ za novi koncert koji će 15. listopada održati u zagrebačkom Aquariusu. 
O novom albumu te značenju pjesama nisam htjela previše ispitivati jer svatko tko iole ima mozga u glavi shvatit će poruke pjesama ili može proguglati ‘lirikse’, a i nisam htjela da Bizzo pomisli da je ovo još jedan ‘extraordinary’ intervju pa stoga uživajte u sljedećem dijalogu.
Za početak da probijemo led, koji je od vas ono Ogavno Zgodan, a koji Odvratno Zgodan, budući da su vam to nickovi na MySpace stranici, a mene bi zanimalo koji je onda zgodniji?
Nismo još definirali. Kako za koga, za ove ljude koji vole ogavno zgodne onda sam ja zgodniji, odvratno zgodniji je Dooks. Zajedno smo odurno zgodni. Mislim da ću ipak prepustiti titulu zgodnijeg svom kolegi.
Na albumu pričate i o frustracijama starih muzičara koji pokušavaju napravit hit, jeste li se i sami prepoznali u tome nakon dugih 7 godina? Iskreno, je li razlog tako duge stanke manjak inspiracije ili zauzetost drugim projektima?
Mi smo reperi koji rade albume, ne rade hit. Nama se često potrefi da napravimo neki hit, a obično to bude pjesma koja nije uopće trebala ići na album. Recimo “Lovačke priče” i “Luka i Borna” nisu trebale biti na albumu pa su postale hit.
Tako da smo i ovaj album radili dugo, ne radi toga da stvorimo hit već da nama bude ok, a što se tiče pjesme “Stari reper”, mi uvijek idemo s tom nekom ironijom u ekstremu i nije toliko ta pjesma vezana za nas koliko za ljude kao mi koji se bave muzikom neko duže vrijeme. Ismijavali smo se i na starije ljude koji to ozbiljno shvaćaju i cijelo vrijeme traže neki ‘beat’ koji nikad neće napraviti. Poruka je pjesme da treba biti opušten.
Mladi isto tako znaju raditi, žele se odmah prvom pjesmom probiti, pa smo refrenom ‘ove godine nemamo hit’ htjeli pokazati kako upravo tako nešto može biti hit. Pjesma je više bila testna, da vidimo gdje smo, što smo i ‘kul’ je ispalo iako nam to i nije bila najbolja pjesma na albumu.
Za novi zvuk zagriženi vas fanovi brane bez trunke skeptičnosti i nepovjerenja govoreći kako ste ispred svog vremena, što mi se čini nerealno, ili znaju reći kako samo pratite svjetske trendove.
Pa čak i ne bih rekao da je to nešto novo, to je album kojim smo htjeli napraviti sve što smo uvijek htjeli, iako će još ludila biti ‘gore’. Ovo je nekakav prijelaz s nas kao klasične hip-hop grupe iako nikad nismo bili klasični. Zaglavili smo tako u glavama nekih ljudi da radimo čisti hip-hop pa je bila takva reakcija možda. Nije da se mi nećemo vraćati klasičnom hip-hopu, ali ovako smo se ‘ufurali’ iako smo bili svjesni da će hrpi zagriženih fanova album možda biti loš. Ne možemo sve zadovoljiti, prvo sebe, pa onda ostale.
Zato te i nisam htjela pitati što misliš o općem stanju u hip-hopu jer se sve polako mijenja, nekad vraća na staro, ali sveukupno gledajući drukčije je. I mora biti, glupo je da bude isto sad i kao što je bilo prije desetak godina. Ljudi se na tu činjenicu trebaju priviknuti.
Slažem se s tim da se trebaju priviknuti, no ova nova fora sviranja s live-bendom nije tolika novina jer smo već svirali na taj način i na prvom albumu, više na drugom. “Veliki umovi 21. stoljeća” su baš planirano nastali za live-bend kao podlogu jer nam je stoput bolje u zadnje vrijeme svirati na takav način, samo što je nekad financijski malo teže, no sve za dobrobit grupe.
Što se tiče teme albuma, je li on čista zafrkancija i je li tu prisutna parodija kao najbitnija varijabla cijelog uratka? Ne bojite li se hoće li vas možda krivo shvatiti i reći da ste izgubili na dubini? Ili vam takvi ni ne trebaju kao fanovi?
Naš je stil da uvijek radimo banalno, da ne ulazimo u neku težu filozofiju, što ne znači da ne kužimo dublji smisao svega, ali mi smo oduvijek bili takav bend, idemo ‘drito u glavu’ iz perspektive jednog normalnog, prosječnog čovjeka. TBF je recimo bend koji ja jako volim, ali oni ulaze dublje s tekstovima, slikovitije opisuju situaciju. Nekad je ta banalnost kad snimimo stvar ono “isuse bože, mogli smo to malo zapakirati bolje”, ali takvi smo, snimimo pa se onda smijemo.
Rekli ste da ste dosta stvari i izbacili s albuma? Hoće li se možda taj materijal naći na nekom bonus tracku ili je to stvarno otpadni materijal?
To će svakako negdje izaći, stvari koje nisu stale na album su u studiju dok smo ‘bacili’ hrpu drugih stvari koje nisu zadovoljavale. Ovih zadovoljavajućih ima sigurno negdje desetak, petnaestak, sigurno za još jedan album, ali poznavajući nas neće sigurno izaći na novom albumu, već možda na nekoj kompilaciji jer nas uvijek ‘pere’ nešto novo.
Ne znam ni sam, možda napravimo i electro album jednom (smijeh), uopće ne znam što bi nas moglo sljedeće primiti. Dopuštamo si da dosta toga možemo napraviti, ali opet da su to Bolesna braća. Da zaključim, možda izađe nova edicija ovog albuma s neobjavljenim stvarima, barem pet komada, pa ćemo to izdati ili ako bude nešto dobrotvorno dat ćemo sigurno pet pjesama.
Bizzo, zašto češće nisi puštao svoj glas na albumima? Na ovom se tvoj glas mjestimice čuje…
Ja sam uvijek taj koji se najviše usredotočuje na repanje i više sam zadužen za ideje i za vizualni dio. Predložim Dooksu ideju, on to muzički ‘razvali’ i zajedno to tako ‘zakopamo’. Na ovom albumu se puno pjeva i ja i on smo si dali oduška, makar Dooks super pjeva, a ja nemam pojma.
Pa nisi zvučao uopće loše.
Pa da, tu je tek početak moje pjevačke karijere (smijeh). Dooksu sam dao ipak da taj dio odradi jer je ipak profesionalniji u pjevanju, a imali smo i puno gostiju te nismo htjeli nakrcati cijeli album repom, što su nam neki ljudi zamjerili. No bit će sad nekih projekata gdje ćemo se više baviti čistim repanjem. I sljedeći album bi trebao bit malo tvrđi hip-hop, tu ću se i ja više izživiti.
Znam da sigurno ne možete izdvojiti koja vas je suradnja na novom albumu posebno oduševila, ali eto možda da te pitam za koga ste imali dilemu hoće li se uklopiti kako treba u novi uradak, a da se na kraju sve dobro svršilo…
Išli smo po nekom sistemu da se sjetiš. Za Beluhana smo se odmah sjetili, on nam je i frend, dolazio je u studio i puno pomagao, i na pjesmi “Majmun Čita” odmah nam je palo na pamet da nam treba neka histerična podloga, a on pjeva operu pa nam je napravio jedan operni ‘sample’. Maya Azucena isto, ona je super ‘legla’.
Bilo je još gostovanja na drugim pjesmama koje nisu izdane na albumu jer nisu toliko dobro ‘legle’ ni za nas ni za njih. S Mayom smo recimo radili dvije pjesme i na objavljenoj je ona bila super, dok na drugoj mi nismo dovoljno dobro uklopili nju u cijelu stvar tako da ju nismo ni objavili. Ako netko ne ‘legne’ dobro u cijelu atmosferu pjesme onda smo mi krivi, ne oni.
Evo još jedna stvar, ekskluzivno, na refrenu “Đurđe” je prvobitno bila Maya, a u toj pjesmi se nije toliko dobro uklopila koliko na stvari “Grad”. Na “Đurđi” je trebao onda trebao uskočiti jedan dečko, Beluhanov prijatelj, ali mi smo eto ipak odlučili da bi tamo najbolje sjeli propali vokali iz birtije. Pozdrav ovim putem tom dečku koji, eto, ipak nije završio na ovom albumu.
Što misliš o Connectovcima?
Dragi dečki, super rade, Dragi nam je gost na albumu, odlično je ‘legao’ na stvari “Rokaj Billy”. I dok su bili mlađa grupa podržavali smo ih uvijek i bili su nam nekoliko puta predgrupa na svojim počecima na većim koncertima po Zagrebu.
Nema nikakvog rivalstva? Nije da govorim o rivalstvu s njima nego općenito na hrvatskoj hip-hop sceni?
Ma uvijek ima toga, ali eto u našem slučaju niti nema, jer mi oduvijek ‘brijemo’ po svome i nitko nam nije kriv niti nam može pomoći ili odmoći.
Ovim albumom polako ste navikli kritiku, malo teže fanove, na novi zvuk. Znači li to da ćete i dalje ‘brijati’ na ovaj način (eksperimentirati) i da vam se ovaj stil trenutno najviše sviđa?
Evo, osim Bolesne braće radimo i Yogurt, a to je bend kojeg radimo u kombinaciji mi kao Bolesna braća i klavijaturist Saša Miočić koji nam je radio na albumu, na pjesmama “Grad”, “Operi se”, “Mali dečko” i zapravo su sve te ‘starofunkoidne’ stvari nastale u suradnji s njim i bit će suradnja s još jednom svima dobro znanom osobom, ali to je još tajna. Nije muzičar, ali dobar je muzičar. On je isto u već spomenutom funk bendu Yogurt i uskoro kreće snimanje albuma s njima i to će biti više kao funk/old school hip-hop.
I ja ću vjerojatno raditi solo jedan album koji će biti tvrdi hip-hop, Dooks radi solo-album, no to nisu klasični albumi, ja ga radim u suradnji s Dooksom, i on svoje sa mnom, i to bih više zapravo nazvao projektima.
Da se vratim na pitanje, ako to sve napravimo, možda nećemo toliko eksperimentirati na sljedećem albumu Bolesne braće na koji se neće morati čekati sljedećih sedam godina. Poticaj su nam bili i ljudi koji su nas stalno navlačili za rukav i ispitivali kad će novi album, možda da nije bilo njih ne bi tako brzo – ako i uopće – Bolesna braća napravila “Velike umove 21. stoljeća” jer smo bili prezauzeti drugim projektima. Ali, evo, hvala ljudi što ste nam bili poticaj.
Neću te previše ispitivati o značenju svake pjesme na albumu jer ste o njima dosad dali i previše pričali, a i čitatelji ih mogu iščitati iz raznoraznih recenzija, već me samo zanima postoji li stvar koja vam baš puno znači, da ste ful ponosni na nju, bilo neka intimna i od srca ili socijalno-kritična gdje zbilja mislite da ste svojim stihovima možda doprijeli do ljudi?
Znam na koju nisam ponosan, a to su “Kino Lika” i “Rokaj Billy”. Naime, ponosan sam kako su ispale recimo “Rokaj Billy” u a capelli koju je Dooks snimio bez ijednog instrumenta, te je Dragi došao i savršeno odrepao svoj dio. Volim tu pjesmu, no nije baš za svakog i nije baš da ću je puštati tetama i bakama.
“Voajer” je isto tekstualno eksplicitna, ali ju jako volimo i muzički nam je ona najbolja na albumu. Drugi ju tako ne percipiraju, možda neki muzičari koji se kuže, dok ju dosta ljudi nije ni zamijetilo. Nadalje, “Stari reper” meni nije toliko ‘legao’, kao ni Dooksu “Đurđa”, za nju je čak bilo upitno hoće li se pojaviti na albumu, a eto ispalo je da najviše ljudi voli tu pjesmu. “Patike” bih isto tako izdvojio kao jednu od dražih.
Mislite li nastaviti i dalje kad vas pukne s diskografskim radom ili su samostalni projekti postali unosniji i zabavniji?
Sumnjam da su unosniji i da više zadovoljavaju jer ljudi nas uglavnom znaju kao Bolesnu braću i žele čuti nas. Ne toliko samo jednog ili drugog. Čak znam za puno primjera gdje su solo-projekti znali upropastiti dobre smjerove nekih bendova jer ljudi odmah počnu misliti ‘ovi su se raspali pa neću ja ići na njihove svirke jer ja volim onog drugog iz benda slušati, on mi je bolji, nije to to’. S druge strane, mi ako ćemo to i raditi, kao što sam već rekao, to će biti pod zastavom Bolesne braće, uvijek ćemo jedan drugog savjetovati i pomagati si, tek toliko da se izživimo sa strane.
I za kraj da te pitam hoćete li se na koncertu u zagrebačkom Aquariusu posvetiti više starijim stvarima ili će on biti čista promocija novog albuma?
Bit će svega. Sve stvari s prvog i drugog albuma, s novog također, pa i neke koje još nismo izvodili. Bit će fora, pogotovo što u live-verziji imamo dosta gostiju koji mogu začiniti repertoar, neki su tajni. Bit će za svakog ponešto, od ekipe koja sluša hip-hop kao takav do rocka na naš način.
Pozivam sve da dođu i da se zabave 15. listopada u Aquariusu uz Bolesnu braću, live-bend i goste iznenađenja. Nećete požaliti.
