“Bohemian Rhapsody”: Česta pitanja vezana uz Freddieja Mercuryja i Queen nakon filma

Prije nego je utjelovio legendarnog Freddieja Mercuryja, Rami Malek je iskreno upozorio producente filma da ne zna pjevati ni svirati: “Rekao sam, čujte, ja nisam pjevač. Ne sviram klavir. Samo se na jedan zanimljiv način krećem plesnim podijem – ne znam bi li to mogao nazvati ritmom”. Usprkos tomu, njegova karizma i izniman talent bili su sve što je producentima trebalo da mu dodijele ulogu. I uz to brojne lekcije pjevanja i plesanja. Ramijev glas u filmu je amalgam nekoliko različitih vokala stopljenih kako bi što više ličili jedinstvenom vokalu Freddieja Mercuryja.

Budimo iskreni, bilo bi vraški teško oponašati Freddiejev glas u studijskim okolnostima, kamo li u ovoj sceni. Ramijev je glas, kao što smo rekli, amalgam više različitih vokala. Ne bi bilo fer prema svemiru da osim savršeno rekreiranih Mercuryjevih pokreta i mimike Rami može i otpjevati čitavu stvar sam.

I DIDNT REALIZE THEY DID IT THIS PRECISELY pic.twitter.com/05f6ZW1TMn

— BEST OF FREDDIE MERCURY (@MOMENTOFMERCURY) November 11, 2018

Malek je za ovu ulogu dubinski ušao u sviranje klavira. Film je mogao lako izbjeći scene u kojima se vidi glumac koji svira klavir jednostavnom promjenom kadra na krupni plan prstiju. Ipak, Rami je morao naučiti svirati klavir, i to krajnje neobično kako je to činio Freddie.

Iako su imali “zamjenske glazbenike”, glumci u filmu ih nisu trebali koristiti. Glumci koji utjelovljuju članove Queena naporno su vježbali kako bi što više usavršili svoje sviranje i mogli to vjerodostojno prenijeti na ekran, a stvari su sigurno puno lakše kad imaš Briana Maya za instruktora.

Da, Rami se ulozi posvetio do te mjere da je nosio zubnu protezu punih godinu dana prije snimanja filma kako bi se navikao te kako bi njegova uloga bila što prirodnija. Nakon snimanja je svoju protezu dao pozlatiti u uspomenu na epohalni trenutak u svojoj karijeri.

Sacha Baron Cohen je trebao igrati Freddieja Mercuryja, ali je odustao zbog kreativnog sukoba. Naime, članovi Queena su te 2013. godine željeli da fokus bude na bendu te da se druga polovica filma bazira na Queenu poslije Freddiejeve smrti. Cohen je to odbio kazavši da nitko neće gledati film u kojem glavni lik umire u sredini filma. Želio je utjeloviti puninu Mercuryjeva karaktera, uključujući hedonistički kut sa scenama “tuluma na kojima su ljudi hodali s pladnjevima kokaina na glavama”. Cohen je odustao od uloge i rekao da je Brian May izvrstan glazbenik, ali ne i najbolji filmski producent.

Ikonična je scena u kojoj Freddie, umoran od ponavljanja glazbenih šablona, predlaže snimanje rock albuma inspiriranog operom izmišljenom menadžeru Rayu Fosteru (a Fostera glumi gotovo neprepoznatljivi Mike Meyers). Predloženi album će naknadno postati “Night at the opera” čiji je središnji dio pjesma “Bohemian Rhapsody”. Pjesma koju Mercury pušta na gramofonu je arija iz opere “Carmen” popularno znana kao “Habanera”, a koju izvodi Maria Callas. Odabir pjesme i izvođača nije bio slučajan. Maria Callas bila je operna pjevačica čiji je život često bio predmet interesa javnosti, dok je ona sama zazirala od medijskih reflektora i nastojala svim silama očuvati svoju privatnost. Da vam ne bismo nametali svoje interpretacije, poslušajte pjesmu sami i zaključite o njenoj simbolici.

Paul Prenter je stvarno bio menadžer benda i Mercuryjev ljubavnik, ali su činjenice za potrebe filma izvrnute i pomalo izmiješane. U stvarnosti se, kao i u filmu, Prenter i ostali članovi benda nisu podnosili, a menadžer je konačno otpušten nakon Live Aid koncerta zbog komercijalnog neuspjeha albuma “Hot Space”. Umjesto televizijskog intervjua kojeg vidimo u filmu, u stvarnosti je Paul prodao priču britanskom tabloidu The Sun u kojemu je javno otkrio Mercuryjevu seksualnost i vezu s Jimom Huttonom. Njegova je uloga zločinca u filmu hipertrofirana, što je za očekivati, ali on ipak ostaje menadžer koji je s bendom radio čitavo desetljeće.

Ne. Mercury je u vrijeme Live Aida bio usred uspješne turneje s Queenom. To je jedna od činjenica koje su izvrnute u filmu i zbog koje kritičari ne gledaju blagonaklono na ovaj film – iz jednostavne činjenice da je njegova važnost u kasnijem AIDS pokretu devedesetih ovim postupkom svedena na teatralnost i efektnost filma. Jednako kao što film pogrešno predstavlja raspad benda koji se zapravo nikada nije dogodio, stoga se bend nije “ponovno okupio” za potrebe Live Aida već je u to vrijeme završavao uspješnu svjetsku turneju.

Za razliku od događaja u filmu, Freddieju je AIDS/HIV dijagnosticiran tek u travnju 1987., što je naknadno otkrio Jim Hutton, njegov partner od 1985. godine do smrti. Pjevač je tajio svoju bolest od najbližih i tabloida te je službeno priznao, 23. studenog, 1991., dan prije svoje smrti. Usprkos činjenici da su mediji naveliko nagađali o njegovoj bolesti, osobito nakon što je uznapredovala i ostavljala fizičke posljedice na njegovom tijelu, ustrajno je nastojao svoju privatnost držati izvan oka javnosti.

Primjer pitanja na koje se ne može dati jednoznačan odgovor. Mogli bismo krenuti od  pitanja seksualne fluidnosti do samog kulturalnog konteksta 70-ih i 80-ih godina, vremena kada je homofobija bila prisutna do razine koja je današnjem (mladom) čitatelju teška za razumjeti – a znamo koliki je problem i danas. Mogli bismo pretpostaviti da bi se u 21. stoljeću neki mladi Freddie spremno “outao”, ali kada uzmemo u obzir kulturalnu homofobiju kojoj je bio izložen te vlastite strahove i preispitivanja, ovo je pitanje na koje medijsko oko ne može dati odgovor. Freddie se izjašnjavao kao biseksualac, a njegova Mary je, navodno, na njegovo priznanje rekla: “Ne, Freddie. Ti si gej”.

“Bohemian Rhapsody” je napisao Freddie Mercury. Pjesma koju možemo smatrati jednim slobodnijim pristupom progresivnom rocku zapravo je suita sastavljena od nekoliko dijelova: uvoda, baladičnog pasusa, operete, hard rock dijela i refleksivnog epiloga.

Službenog konsenzusa oko značenja pjesme nema. Freddie je kratko rekao da pjesma govori o odnosima.  U doslovnom smislu ona govori o dječaku koji, nakon što je počinio ubojstvo, moli bezosjećajnu porotu za oprost. Neki su u njoj iščitavali pjevačev izlazak iz ormara, drugima je to egzistencijalna stvar, trećima nešto treće. Ljepota je u očima promatrača.

Live Aid je bio dvostruki dobrotvorni koncert koji se simultano događao na londonskom Wembley stadionu ispred 72.000 ljudi te na JFK stadionu u Philadelphiji na kojemu je bilo oko 100.000 ljudi.

Rođen je pod imenom Farrokh Bulsara u Stone Townu u Zanzibaru. Njegova je obitelj je dio Parsi zajednice u Indiji, gdje je odrastao do kasnih tinejdžerskih godina.

Najveći dio svog bogatstva ostavio je Mary Austin. Mary, “ljubav njegova života” i danas živi u njegovom domu u Kensingtonu sa svojom obitelji. Pjevač je ostavio i po pola milijuna funti svom kuharu i osobnom asistentu te 100.000 funti svom vozaču. Jimu Huttonu je ostavio pola milijuna funti.

Da, Freddie je bio zaljubljen u Mary Austin koju je zvao “Love of My Life”, čak i kada je bio u vezi s Jimom Huttonom. Njoj je i ostavio većinu svog bogatstva rekavši da bi u drugačijim okolnostima ona i dalje bila njegova žena, stoga čitav njegov imetak i pripada njoj.

Jim Hutton je preminuo 1. siječnja 2010. godine u 61. godini od raka pluća. Huttonu je AIDS dijagnosticiran 1990. godine te je s virusom živio punih 20 godina nakon toga. O Mercuryju se brinuo posljednjih godina života i njihove zajedničke dane opisao u knjizi objavljenoj 1994. pod nazivom “Mercury and Me”.