Skupina iskusnih slovenskih glazbenika početkom 2015. godine osnovala je Stray Train, a prvotna želja bila im je da kao bend nastupaju po klubovima svirajući blues-rock klasike.
No priča je ipak, spontano, kako to često i biva, krenula malo drugačijim pravcem. Naime, ujesen prošle godine momci su počeli pisati autorske pjesme koje su reflektirale njihovo poimanje i glazbe i života te je vrlo brzo kompletiran materijal za album. 
U samo pet dana u siječnju ove godine u Amsterdamu je snimljen album kojeg je pod imenom “Just ’cause you got the monkey off your back doesn’t mean the circus has left town” u lipnju objavio SAOL/H’ART. Bend si je album producirao sam, snimao ga je Igor Wouters, miksao Guido Albers, a masterirao Andy Vandette.
Izuzetno kvalitetno, konkretno i žestoko blues-rock glazbeno djelo brzo je skrenulo pozornost brojnih medija u pravcu Stray Traina i velika većina navela ga je kao pravo osvježenje na rock sceni. Posebno na našim prostorima gdje ovakve glazbe nasušno nedostaje.
Zanimljiva je priča o nastanku Stray Traina… Okupila se ekipa, vas nekoliko zasvirali ste iz gušta, planirali klupske svirke, a ubrzo su nastale pjesme, nakon toga i album.
Upravo tako kako si i sam rekao… Sve je bilo spontano, bez planiranja. Želja nam je bila da sviramo blues-rock standarde u Orto baru u Ljubljani i iz toga se na kraju izrodio album.
Za ime mu je zaslužan američki stand-up komičar George Carlin?
Da, za ime albuma smo uzeli poznatu izjavu Georgea Carlina jer odlično opisuje dosta situacija koje se događaju u životu.
Većina ljudi te poznaje kao organizatora heavy metal festivala i koncerata, no u biti, u tebi kuca i srce rockera?
Iskreno, blues-rock sam oduvijek volio. Iz nekog razloga nikada nisam svirao takvu glazbu i utoliko sam sada sretniji i zadovoljniji što sam našao ekipu s kojom mogu svirati to što volim.
Album ste napisali dosta brzo, a snimali ste ga u Amsterdamu, i to uživo. Kratko je sve to bilo…
Album smo napravili praktički na par proba… Isto tako je bilo i sa snimanjem. Trebalo nam je samo pet dana. Sve je bilo jako spontano i mislim da se ta svježina dobro čuje na albumu.
Zvuči dosta prirodno, organski. Pretpostavljam da ste tako nešto i željeli…
Tako je. To nam je bila želja. Odsvirati uživo u studiju, bez ‘overduba’ i ‘editinga’. Jako smo zadovoljni konačnim rezultatom.
Teški riffovi i snažni hrapavi vokali na blues korijenima snaga je koja vas pokreće?
Moglo bi se i tako reći, ali istinska santa koja nas pokreće je zajednicka energija koja se dogodi kad sviramo. Odlično se razumijemo i svatko je pronašao svoje mjesto u bendu.
Ono što odmah upada u oči je izuzetno dug naslov albuma… Čija je to ideja?
Moja (smijeh). Veliki sam fan Georgea Carlina.
“Soulseller” je prvi singl. Je li u planu i kakav videospot?
Je, u planu je, ali o tome ti sada ne mogu ništa više reći. Sve ovisi o nekoliko stvari koje bi se trebale dogoditi ove jeseni.
O čemu Stray Train piše i pjeva?
Ukratko, o stvarima koje nam se događaju i koje imaju neposredan utjecaj na naše živote.
Moram priznati da je meni nekako najviše ‘legla’ pjesma “Man Or Stone”… Pravi, iskreni i snažan gitaristički rock’n’roll bez alternative… (smijeh)
Najbolje je tako, da svako ima nekog svog favorita na albumu (smijeh).
Ako bi se ti morao odlučiti za jednu…
“Soulseller”, zato što ima sve elemente koji čine Stray Train.
Znam da u Sloveniji ima puno metal bendova. Kakva je situacija s rockom? Nadam se da niste usamljeni…
Ne, nismo, ali je sve to manje – više jako skromno. Vjerujem da će se stvari polako početi mijenjati na bolje.
Moramo malo i o tvojim organizacijskim sposobnostima. Iza nas je MetalDays 2016, festival je bio rasprodan, vjerujem da si s te strane zadovoljan…
Jesam, jako sam zadovoljan. Mislim da imam odličnu ekipu koja je sposobna svake godine festival odraditi sve bolje. Da nije tog tima, ne bi ništa bilo od festivala.
Kakvi su tvoji dojmovi o cijeloj toj priči koja danas izgleda bitno drukčije nego prije desetak godina?
Teško je to pitanje. Jednostavno furaš naprijed i pokušavaš popraviti stvari s kojima nisi zadovoljan. Ne gledam previše unatrag, to nema smisla. Ako razmislim, mislim da je najvažnija stvar od svega to da se s godinama stvorila ekipa koja sve to nosi na svojim leđima i ništa ne prepušta slučaju. Prije su se stvari događale same od sebe, a sada ih sve pomno planiramo.
Dugo je i naporno trebalo raditi da se dostigne današnja razina, iako, od samih početaka u Tolmin su dolazili veliki metal bendovi…
Nekad smo morali, doslovno, moliti agente da nam prodaju artiste, a sada nam se oni sami nude. Stekli smo povjerenje kod agenata i posjetitelja i to nam daje jako dobar osjećaj. Lakše se radi. Bilo je potrebno neko vrijeme, ali se isplatilo. Metaldays je danas poznati brend i mislim da će u budućnosti biti još bolje.
Danas na festival dolazi publika iz cijelog svijeta. Poznajem te kao organiziranu i dosta pedantnu osobu, pa stoga vjerujem da raspolažeš s točnim podacima iz koliko zemalja su ljudi ove godine bili na Metaldaysu…
Da, znam točno. Iz 62 zemlje. Nije loše (smijeh).
I nije (smijeh). Festival u Tolminu oduvijek je bio poseban zbog jedinstvene lokacije, zbog te neke, recimo to tako, svojevrsne intime, no s druge strane, iako dolazi tisuće ljudi, čovjek se gore osjeća ugodno i slobodno, kao da se svi međusobno oduvijek poznaju.
Da, to je specifično za Metaldays i to je nešto na što smo jako ponosni. Mi na tome stvarno dosta radimo… Kako napraviti profesionalan festival, a da istovremeno nije ‘zategnut’ i sterilan. Polazi nam to od ruke, za sada.
Još je trajao ovaj, a vi ste već najavili idući Metaldays s nekoliko poznatih imena. Značajke su to velikih festivala, što će reći da je Metaldays definitivno velik i značajan na karti Europe, pa i šire.
Da, to je festival koji je definitivno dio svjetske metal scene.
Novost je Winter Days of Metal festival koji će se premijerno održati u ožujku 2017.
Winter Days of Metal je sličnog koncepta kao i Metaldays. Metal glazba i odmor. Ovaj put po zimi uz skijanje ili wellness… kome šta odgovara (smijeh). Festival traje sedam dana, od čega su pet dana koncerti, a sedam dana skijanje. U ponudi su različiti paketi, od smještaja u hostelu do hotela. Koncerti su ‘indoor’ u Bohinjskoj Bistrici.
Vratimo se pri kraju razgovora na Stray Train. Neke koncerte ste već odsvirali, u Hrvatskoj, Sloveniji, a u planu je i jesenska turneja, ako sam dobro informiran.
Da, ali o tome ti također, na žalost, za sada ne smijem više reći. Sve će se znati uskoro.
Ima li blues-rock danas svoju publiku?
Blues rock je veći nego ikad. Scena je svježa i originalna, od Tedeschi Trucks Band, preko Warrena Haynesa do Rival Sons i Monster Truck. Sve to zvuči odlično.
Ima li Boban svog favorita u glazbenom svijetu, da ne kažem idola?
Idola nemam, ali jako volim i poštujem glazbu i personu David Bowiea. Od metala Tool i Opeth.
