Bandersnatch se, znakovito, prvi puta pojavio u pjesmi Jabberwocky koja je pak sastavni dio dijela “Through The Looking Glass“ velikog britanskog pisca Lewisa Carrolla. Pomalo čudnovati kljunaš, a pritom tu ne mislim na životinjsku vrstu, već na pomalo čudan izgled ovog fantastičnog bića, opisan je kao stvorenje nagle, nepredvidljive i prema riječima samog autora agresivne naravi. Zašto Bandersnatch? Ovo stvorenje poslužilo je kao djelomična inspiracija za novu epizodu, ili točnije novi interaktivni film serijala Black Mirror, a sudeći prema prvim dojmovima, Bandersnatch će vrlo skoro dobiti novu povijesnu crticu u analima kao ime početka jedne nove, do sad nezamislive ere entertaimenta. Prije nego što se bacimo na sam sadržaj, još malo analogije.
Carroll ne samo da je obogatio maštu generacijama koje su imale priliku uzeti u ruke neko od njegovih djela. Njegove zasluge su djelomično i lingvističke naravi jer su upravo imena poput Bandersnatch ili pak Jabberwocky, prave male vratolomije engleskog jezika, stoga nije za čuditi da su se pojavila na mnogim mjestima van njegova fantastična svijeta. Jabberwocky je nažalost, ispao fijasko. Prvotno najavljen kao veliki i uredni festival alternativne glazbe u Londonu, Jabberwocky je samo nekoliko dana prije održavanja otkazan, a neki i dan danas ne mogu prežaliti all-star lineup koji je trebao imati. Uostalom pogledajte poster dolje.
S druge pak strane Bandersnatch se u popularnoj kulturi do sad pojavio svega nekoliko puta, najčešće kao suptilna referenca u obliku imena nekog od sporednih likova ili pak kućnih ljubimaca. S naglaskom na sve do sada. Naime nova epizoda hvaljenog distopijsko-dramskog ostvarenja nosi upravo to ime, referirajući se na fiktivnu video igru čiju genezu pratimo gledajući epizodu.
Black Mirror je dosad uvijek pomicao granice, bilo da se radilo o uvrnutim, često jezivo preciznim predodžbama naše vrlog novog svijeta ili pak po novom, brisanju nevidljivog zida koji dijeli gledatelja od radnje. Naime, novi, interaktivni koncept epizode na preko deset mjesta nudi mogućnost interakcije gledatelja koji može odlučiti daljnji tijek radnje. U ponudi su uvijek dvije opcije, a svaka od njih odvodi radnju u drugom smjeru, stvarajući nelinearno stablo narativa, iliti popularnu “vilicu“.
! OPREZ: SPOILER !
Za vas znatiželjne koji ste pogledali seriju, korisnici Reddita napravili su mapu za sve moguće verzije serije koju možeš pogledati ovdje.
Ne bi bilo fer otkrivati o čemu je točno riječ, no kratki sinopsis radnje je sljedeći: u epizodi, slobodno se usudim reći “upravljate“ Stefanom, mladim programerom računalnih igara. Njegov najnoviji projekt imena Bandersnatch upravo je preslika epizode koje gledate. Primitivna 3D avantura obećava “mogućnost“ slobodne volje pojedinca unutar igre, čime autor suptilno u prvi plan dovodi glavni motiv i nit vodilju epizode: postoji li slobodna volja? Na koji način će Stefan isprogramirati igru, gdje će to učiniti i kako, ostaje na vama. Svaki vaš odabir povlači posljedice, a samim time vas i navodi na samo jedan od nekoliko mogućih završetaka filma. Odluke morate donijeti unutar 10 sekundi. Uz momentalne asocijacije koje dolaze uz svaki od ponuđenih odgovora tu je i faktor stresa za gledatelja koji se mora odlučiti kako će naš protagonist produljiti ili skratiti svoj život, a tu je i prilično banalni (vjerojatno samo naoko) izbor glazbe kao pozadine za programiranje
Na kraju krajeva, još tamo od samih početaka kada je Black Mirror bio britanska produkcija, znali smo da se ne radi o običnoj seriji. Njena depresivna i često okrutna praksa uvlačenja gledatelja u svijet bliske nam budućnosti često je nudila najcrnije moguće scenarije raspleta modernog kozmosa. Pametni telefoni, nanotehnologija i društveni kredit samo su neke od tema koje smo mogli pronaći u dosadašnje četiri sezone, no premijera i prikazivanje epizode Bandersnatch u interaktivnom okruženju ne samo da je korak naprijed za seriju, već i za industriju zabave općenito.
Mogućnost izbora ovakvog tipa nije novost, takvo što se već moglo vidjeti na nekoliko mjesta, ako se ne varam, čak je i porno industrija nudila takvu vrstu interakcije svojim potrošačima. Ulaskom ovakvih modela u mainstream otvaramo Pandorinu kutiju beskonačnosti mogućeg. Zašto Pandorina kutija? Dosad smo, složit će te se, gledali televiziju ili pak neki drugi mali ekran isključivo iz pozicije spektatora. Filmovi linearno vode radnju od točke A do točke B bez obzira na sadržaj između ta dva slova abecede. Htjeli ili ne, radnja uvijek započne na A i uvijek istim putem dođe do B. Po novome, to više nije tako. Gledatelj je postao redatelj, a daljinski upravljač je postao njegovo oružje. Ironično je što nam je Black Mirror podario ono čime nas je do nedavna plašio.
Bandersnatch je gamechanger i zasigurno nacrt budućnosti interaktivne zabave. Prividna sloboda volje više ne egzistira samo u pixelima sve realnijih video igara, opcije će uskoro postati standard u filmovima i TV-serijama. Što nam to donosi, i što će naši odabiri govoriti o nama samima, to još ne znamo. Usprkos tome što je ovakav koncept tek u povojima, vjerujem da Netflix već sada skuplja podatke o našim odabirima kako bi nam ponudio nešto što ni sami ne znamo da želimo.
