Björgvin Sigurdsson (Skálmöld): “Viking metal više je imidž nego glazba”

2637

U moru metal bendova čija se glazba bazira na Nordijskoj mitologiji, svoje su mjesto pronašli i Islanđani Skálmöld, čije se ime referira na bezakonje, ‘doba mačeva’ u doslovnom prijevodu, u Sturlung eri islandske povijesti, kada je među obiteljskim klanovima izbio građanski rat.

Ljeti 2009. godine pjevač/gitarist Björgvin Sigurdsson i basist Snabjörn Ragnarsson osnovali su bend koji je već 2010. snimio debitantski album “Baldur“, najprije objavljen za Tutl na području Islanda, da bi se 2011. zahvaljujući reizdanju putem Napalm Recordsa s njim upoznala i publika diljem svijeta.

Drugi album “Börn Loka” snimljen je i objavljen već iduće, 2012. godine, kad je Skálmöld imao već određenu reputaciju među folk metal populacijom. Turneja s Finntrol i Týr po prvi puta ih 17. rujna dovodi u Hrvatsku, a tim povodom nam se Björgvin poprilično raspričao.

Saznasmo tako koji im je album bilo teže raditi, što smatra najjačom snagom benda, što misli o terminologiji ‘viking metal’, o kolegama u bendu (Baldur Ragnarsson, Snabjörn Ragnarsson, Bráinn Árni Baldvinsson, Gunnar Ben, Jón Geir Jóhannsson), koji mu je stav o Sigur Rós i Bjork, koji su planovi u budućnosti, zna li uopće nešto o zemlji u koju uskoro dolazi I još štošta. Osnovani ste prije četiri godine, a već ste dosta napredovali. Jeste li zadovoljni dosadašnjom karijerom ?
Da, apsolutno. Objavili smo dva albuma i s oba sam jako zadovoljan, dobio sam prigodu svirati puno odličnih koncerata u Islandu, te u Europi i mnogo putovao s bendom. Do sada je to bilo jako dobro iskustvo.

Opiši nam kako je to bilo na početku…
Snabjörn (bas) i ja smo bliski prijatelji od djetinjstva i zajedno sviramo više od 20 godina. Svirali smo ranije zajedno u death metal bendu, a u godinama prije Skálmölda više su nas privlačili punk i ostali žanrovi. No mi smo uvijek pričali o tome da zajedno osnujemo metal bend i počnemo ozbiljno svirati neku pravu glazbu. Onda je Snabjörn jedan dan napisao e-mail ljudima s kojima je želio biti u svom novom bendu, a dva ili tri tjedna kasnije već smo počeli pisati pjesme za debi album “Baldur”. I smiješna je stvar u tome da nisam poznavao ostale dečke sve dok se nisu pojavili na prvoj probi.

Koliko ste napredovali između dva albuma?
Najveća razlika je vjerojatno u tome da sada imamo puno više samopouzdanja nego što smo imali kad smo počeli. Kad smo pisali i snimali album “Baldur”, nekako smo bili u potrazi za našim zvukom, stilom i ulogom pojedinaca unutar benda. Nakon što smo održali turneju poslije tog albuma i počeli pisati novi album, svi smo imali puno više samopouzdanja. I naši live nastupi u tom su procesu bivali sve bolji i bolji.

Baldur” i “Börn Loka” su konceptualni albumi. Koliko vremena vam je trebalo da ih napišete?
Za svaki album nam je bilo potrebno oko šest mjeseci. Tekstove piše Snabjörn, naš basist, a metoda je da se pojavi s pričom, onda je dijeli na poglavlja (po jedno za svaku pjesmu), a zatim napišemo pjesme i stavimo ih na mjesto koje se čini najprikladnijim za dočaravanje priče i atmosfere. Kad su pjesme završene, onda pišemo završne tekstove. A to može biti naporan proces, ali stalno se razbacujemo s idejama, čak i kada se pripremamo za veliki show ili turneju, uvijek jedni drugima pokazujemo nove riffove, nove ideje za pjesme… Dakle, kada smo zapravo ‘uronili’ u proces pisanja, već smo imali puno ideja.

Muziku podržava

Koji album je bio teži, zahtjevniji za napraviti?
Kad smo počeli s bendom, imali smo samo jedan cilj – snimiti i objaviti metal album. Nešto što nitko od nas nije ranije napravio. Nismo imali za cilj napraviti bilo što. Dakle, naš prvijenac “Baldur” bio je vrlo prirodan proces u koji je uključeno šest momaka koji zajedno pišu pjesme. Kad smo počeli pisati “Börn Loka”, već smo imali veliku bazu fanova, stvarnih obožavatelja koji željno čekaju od nas čuti nešto novo. Iako smo pokušali ne dopustiti da nas zahvati taj efekt, moram priznati da sam osjećao veći pritisak kod pisanja tog albuma. Tako da je “Börn Loka” bio teži i zahtjevniji.

Tekstovi su na islandskom jeziku. Vjeruješ li da je lakše prezentirati glazbu i atmosferu s Nordijskom tematikom na autentičnom jezikom (islandski, švedski, norveški, finski), nego, na primjer, na engleskom jeziku?
Zapravo i ne. Bend bi trebao pjevati na jeziku koji mu se najviše dopada. Samo treba naći način koji mu odgovara da se najbolje izražava. Izabrali smo da pjevamo na islandskom jer to je bilo za nas prirodno i stvarno smo se dobro osjećali u tome. Nismo mogli zamisliti da pjevamo na nekom drugom jeziku.

Kakve pjesme više volite pisati?
Volimo pisati pjesme za koje mislimo da su dobre. Svi pišemo glazbu za bend, a pjesme pišemo zajedno. Osjećam da je jedna od naših glavnih snaga kao benda to što su pjesme vrlo raznolike. A glavni razlog za to leži u činjenici da nas svih šest piše glazbu. Svi mi imamo svoj stil i vlastite utjecaje kao autori. Dakle, kombiniramo glazbu od različitih ideja. Kombinirajući te ideje, možemo biti i lukaviji. Za sada su rezultati stvarno dobri.

Moji favoriti među vašim pjesmama su “Árás” s prvog, te “Gleipnir” i “Loki” s drugog albuma. Imaš ti nekog favorita?
Ako moram birati omiljene pjesme s naša oba naša albuma, ja bih najrađe išao s “Váli”, pjesmom s “Börn Loka”. To je vrlo lukavo sastavljena pjesma. Konstrukcija pjesme je stvarno dobra. Plus, to mi je također jedna od mojih omiljenih pjesama uživo.

Smatraš li da na viking death metal sceni postoji previše bendova, pa možda neki kvalitetni bendovi ne uspiju napredovati zbog prevelike konkurencije i zagušene scene?
Tu ima enormna količina stvarno dobrih bendova za koje vjerojatno nitko nije čuo. Danas ih ima toliko da je lako da se neki bend zagubi u ovom beskrajnom moru umjetnika. Istina je da bez obzira koliko ste dobri, također je potrebno imati malo sreće da se uspijete probiti. No ako su bendovi dobri, onda ih nikada nije previše.

Je li uopće pravilno koristiti terminologiju ‘viking metal’, s obzirom da na toj sceni ima puno različitih bendova?
Mogu razumjeti zašto ljudi etiketiraju ovu glazbu kao ‘viking metal’. To je metal glazba koja koristi vikinške teme. No pod ovim ‘kišobranom’ pronaći ćemo više vrsta bendova. Dakle, ovaj naziv za mene ima puno više veze s imidžom, nego s glazbom. Za mene je potpuno u redu ako nas ljudi nazivaju viking metal, to me uopće ne smeta.

Jedan ste od rijetkih bendova koji ima tri gitare…
U početku smo mislili da koristimo tradicionalne instrumente. Baldur, jedan od naših gitarista, je multi-instrumentalist i trebao je svirati flaute, mandoline i neke druge, više folk instrumente. Ali kad smo počeli pisati pjesme, one su bile više metal nego folk, tako da smo se brzo udaljili od ove ideje, a Baldur se primio gitare. Dakle, odluka nije donešena, to se jednostavno tako dogodilo.

Gledao sam vas 2011. na Wacken Open Airu. Da li vam je to najznačajniji koncert u karijeri?
Da, Wacken je zasigurno jedan od naših najvećih i najvažnijih koncerata do sada. To je najveći festival i privilegija je dobiti prigodu svirati na njemu. I naša prva turneja, Heidenfest 2011, bila je stvarno jako dobra. Bili smo relativno nepoznati, ali prijem od publike bio je jako dobar. To nam je turneja bila doista važna.

Sljedeće godine ćete nastupiti na Ragnarök Festivalu. U planu su vam samo koncerti ili možda i novi album?
Tijekom posljednje dvije godine odsvirali smo puno koncerata na Islandu. Plan za 2014. je svirati po Europi više nego što smo do sada. Nadam se da je Ragnarök samo prvi show od mnogih koji će biti potvrđeni za 2014., a nadamo se da bi krajem iduće godine mogli objaviti i novi album.

Sigur Rós je najpoznatiji rock bend s Islanda i jako je popularan u Europi, vjerujem i na Islandu. Tu je i Björk. Dopadaju li ti se?
Sigur Rós i Björk su daleko najveći umjetnici s Islanda. Moram priznati da nisam njihov fan. Puno više sam u metalu i punku. Stvarno ne slušam mnogo izvođača koji nisu metal ili punk.

Opiši nam metal scenu na Islandu. Ima li mnogo bendova, ima li koncerata, fanova, ima li neki grad koji je poznat po metalu…?
Metal scena na Islandu je stvarno dobra. Imamo puno talentiranih bendova i puno ljudi koji pokazuju interes za koncerte. Dakle, scena je jaka i to već dugi niz godina i sve je jača, a imamo i najbolji festival na svijetu, Eistnaflug. Ako ćete na bilo koji način imati prigodu posjetiti Island, morate doći na Eistnaflug festival. Tamo je najbolja zabava na svijetu.

Neki vas uspoređuju s Amon Amarth…

Lako je razumjeti zašto nas neki ljudi uspoređuju s Amon Amarth. Oba benda imamo režeće vokale, sviramo neku vrstu melodičnog metala s dozom death metal bendova, a oba koristimo vikinške teme. Meni se Amon Amarth stvarno dopada, tako da se osjećam dobro kada nas ljudi uspoređuju s njima.

Ove jeseni idete na turneju s Finntroll i Týr. Kako je došlo do suradnje? Týr su vam susjedi.
Finntroll je bio headliner na našoj prvoj turneji, postali smo veliki prijatelji s Trolovima i ostali u kontaktu s njima nakon te turneje. Na našoj posljednjoj turneji započeli smo razmatrati mogućnost još jedne zajedničke turneje. Bilo mi je jako drago kad su nas kontaktirali za oivu turneju. S dečkima iz Týra se ne poznajemo toliko, ali, kao što si rekao, naši su bliski susjedi i čuo sam da znaju kako napraviti dobar show.

Prvi puta ćete nastupiti u Hrvatskoj…
Stvarno se radujem dolasku u Hrvatsku, nikad nisam bio tamo. Čuo sam da je jako lijepa zemlja. I znam da imate odličnu nogometnu i rukometnu reprezentaciju.

Po tome nas očito svi najbolje znaju (smijeh). Svirat ćete u našem najpoznatijem klubu Močvara. Mnogi bendovi kažu da je ljepše i ugodnije svirati u manjim klubovima, jer je intimnija atmosfera i bolji kontakt s publikom…
Super je svirati na velikim pozornicama, ali ja sam ipak više za male klubove. Stvarno mi se sviđa kad na vlastitoj koži mogu osjetiti znoj publike. Koncerti u malim klubovima su puno intenzivniji i draži su mi.

0 Shares
Muziku podržava