BILK: “Ključna je stvar da nikada nismo posustali”

BILK je osnovan u Zagrebu 1999. nakon nekoliko godina žanrovskog eksperimentiranja i promjena u postavi, napokon kao trio 2006. za Moonlee Records izdaju prvi album “this BILK is radioactive”, koji je izvrsno dočekan od strane kritike i publike koja ih je imala prilike čuti po klubovima diljem Europe kao i na najvećim festivalima (Sziget, Exit, Seasplash, INmusic…).

BILK su: Edi Grubišić Cipal (bubanj), Tin Oberman (sintesajzeri, vokal, Ableton) i Luka Vrbanić (bas, vokal, Ableton). Uvijek okrenuti nepoznatim horizontima probijaju ustaljene glazbene granice i izbjegavaju svrstavanje u žanrovske ladice. Na našim su prostorima bili jedni od pionira mijenjanja paradigme elektronske glazbe kao glazbe isključivo za DJ-e.

Nakon višegodišnjeg rada izlazi im drugi album za Aquarius Records kojeg su najavili sa singlom “like2dance”. A upravo taj novi album BILK predstavlja 6. studenog u sklopu novog izdanja MIMO-a, na kojem uz njih nastupa i elektro pop duo The Hunting Dogs. Pogađate, povod za razgovor s dečkima iz BILK-a upravo je najavljeni i dugoočekivani koncert, a popričali smo o novom albumu, novim glazbenim tekovinama i životu općenito. Što su nam rekli čitate u nastavku… Kako biste svoju glazbu opisali nekome tko za vas nikad nije čuo? Tko ste i što ste vi zapravo?
T: Mislim da je to dosta nezahvalno pitanje… barem dok je upućeno direktno nama. Čovjeku često treba neki odmak da bi dobro sudio o stvarima. Radimo pjesme na temu muzike koja nas u tom trenutku pali…
L: Mi smo BILK. Trio. Bubanj. Bas. Sintevi. Vokali. Kompjuteri. Kablovi.
E: Sva trojica slušamo različitu glazbu i to uspijevamo pretočiti u nešto što opet sva trojica doživljavamo kao svoje. Mi smo jedan eklektičan bend.Recite mi malo više o procesu nastanka BILK stvari? Što ide prvo, kako se nadopunjavate, tko radi što?
T: 90% muzike koju stvorimo nastane na probi iz improvizacije… nešto nam zazvuči dobro i onda dalje gradimo na toj atmosferi. U pravilu je ta jezgra uvijek nešto što sadrži elemente od sve trojice. Te improvizacije nekad krenu od bubnja, nekad od bass riffa, nekad su inspirirane novim komadom opreme, ali rad na nekoj ideji nastavljamo tek kada se u toj igri dogodi sinergija koja nas onda fascinira.
E: Da, sve krene zajedno.
T: 10% nekad nastane dorađivanjem snimki i aranžiranjem u abletonu.

Osim toga, kako je djelovati u triju? Oko čega se najčešće raspravljate, oko čega se slažete a oko čega se ne slažete…?
T: Dovoljno nas je malo da se oko većine bitnih stvari možemo složiti, a dovoljno nas je puno da svatko dođe s nekom svojom pričom što uvijek super obogati stvari. Vrlo smo demokratski, a svi smo i perfekcionisti, a fokusi su nam prilično različiti. To nas nekad dosta uspori, ali nastojimo biti što više… proaktivni? Ne slažemo se oko PR strategija.
E: Trio je najbolja brojka za bend, definitivno.
L: Trokut je vrlo stabilna konstrukcijska jedinica!

Muziku podržava

Bez obzira na činjenicu da niste bili aktivni po pitanju izdavanja albuma mogli smo vas slušati i tijekom tih nemilih godina albumske neaktivnosti (recimo na ovogodišnjem 11. INmusicu). Što mislite zašto je tome tako i kako ste taj status stekli te ga na kraju očito i održali?
T: Status?
L: Imali smo svirke povremeno, ali radili smo cijelo vrijeme. A ključna je stvar da nikada nismo posustali…
E: Nekako smo… ljudi nas doživljavaju da tako funkcioniramo, ne očekuju.

Kako je to nastupati uz Sian Evans (Kosheen), LTJ Bukema i bend Vuneny?
E: Pa ono, kao svaki drugi nastup, nebitno je tko je bio prije ili poslije… a što. Uvijek se fokusiramo na naš posao.
T: Sa Sian smo svirali u Moskvi, ona je bila headliner jednog malog festivala, samo mi je gostovanje u Moskvi bilo dovoljan kulturološki šok da iz tog doživljaja ne mogu izdvojiti činjenicu da smo dijelili backstage sa Sian i 4 hero. Moram priznati da mi se čini da su i oni bili pod sličnim dojmom u prilično komornoj atmosferi kluba B2, u dvorani na 4. katu, u bloku, iznad jazz kluba, azijskog restorana i bara. Sjećam se odlične juhe s raznim klicama i svježim korijanderom. Prije LTJ Bukema i Conrada smo svirali u nekadašnjem(?) Poratu (Pirovac/Tisno), tamo smo ipak mi bili ‘domaći’.

A Vuneny su nam prijatelji. Zajedno smo 2007. odsvirali dosta koncerata u Hrvatskoj i BiH. Oni su tada za Moonlee izdali V2 nešto malo poslije nas i bilo je promotorima očito dosta logično zvati nas skupa jer smo dijelili tu elektronsku i plesnu orijentaciju uz električnu gitaru. Danas više ne koristim gitaru u BILK-u, a Vuneny su ubrzo potom požnjeli zapažen uspjeh u Francuskoj, no već duže vrijeme nisam čuo ništa od njih/o njima…
L: Dobro je nastupati s nekim tko radi dobru glazbu. Srećom, uglavnom dijelimo pozornicu s dobrim sastavima.

Nakon prvog albuma koji izdajete za nezavisnu kuću Moonlee Records, ovaj drugi izdajete za malo ‘manje zavisan’ Aquarius Records. Čemu zaokret u labelovima i kako je uopće došlo do suradnje s Aquariusom?
T: Heh, igra riječima se tako ne tiče nas… već Rusjana, Sikore ili Horvata. Edi je bio dosta zagrijan da album ponudimo Aquariusu. Ponudili smo i Aquarius je pristao. Činjenica je da su danas ‘glavni posao’ Aquariusa Oliver Dragojević i Nina Badrić, ali to je label na kojem su se pojavili npr. Mayales, a tu je npr. i Nina Romić, zar ne?
E: Aquarius mi je poznati teren jer već duže surađujem s njima.

Od prvog do drugog albuma prošlo je 10 godina. Zašto smo ga tako dugo morali čekati?
T: Ima nešto magično u tom broju 10. Gotovo da mi je privlačno najaviti sljedeće izdanje za sljedećih 10 godina (kao Twin Peaks…).
E: Život…
L: Htjeli smo čuti što će drugi napraviti u ovih 10 godina (smijeh).

Koncert u sklopu MIMO-a najavljuje se kao povratnički. Znači li to da vas u idućem naletu nećemo tako dugo morati čekati ili…?
E: Ne znam da smo ikad i otišli, i sama spominješ nedavne nastupe.
T: Tko zna. Ja sam jako oprezan s obećanjima. Iako moram priznati da su nas ovi nastupi (INmusic, Valovi zvuka i MIMO) ponijeli, sviramo i dosta sasvim novog materijala koji neće biti na spomenutom albumu… možda na sljedećem, tom za 10 godina.

Je li vam bavljenje glazbom primaran životni i financijski fokus ili vodite neke manje sexy živote? Drugim riječima, što radite kada niste BILK-ovci?

T: Po tom je pitanju Edi čisti seks. Luka kao dr.med. spašava živote, što je u najmanju ruku fascinantno, tim više što je svakodnevno, iako možda nije sexy. Ja kao dr.sc. istražujem soundscape, urbanizam i arhitekturu na faksu.
L: Sve u našim životima je sexy…

U opisu eventa piše da ste ‘jedni od pionira mijenjanja paradigme elektronske glazbe kao glazbe isključivo za DJ-e’ – recite mi nešto više o tome kako ste tu paradigmu mijenjali? Vjerujem da je te sad već pomalo davne 1999. sve bilo bitno drugačije.
T: Janko, naš bivši bubnjar, je na studiju jazza u Grazu otkrio Nerve. Ja sam posredno shvatio da mi gitarski efekti leže bolje od same gitare, a potom su došli i synthesizeri. Onda smo svi skupa shvatili da je bas najvažniji instrument u bendu i da sub mora biti masivan. Ma u stvari, evo prigodnog citata (J. Murphy): “I hear you’re buying a synthesizer and an arpeggiator and are throwing your computer out the window because you want to make something real. You want to make a yazz record. I hear that you and your band have sold your guitars and bought turntables. I hear that you and your band have sold your turntables and bought guitars.”
E: Nije mi bilo ništa novo ući u projekt kao što je BILK. Odrastao sam u Splitu gdje je ’90-ih takva scena bila normalna. Ja sam tada svirao u Zidaru Betonskom.
L: Tada još nisam bio svjestan da na planetu već postoji sve, dobro, ne baš sve, zato i jesmo tu… bili smo mladi i mislili smo kako upravo mi otkrivamo potpuno nove svjetove.

Kako doživljavate projekte poput ABOP-a, Tobogana ili Kozmodruma za koje bih se usudila reći da njeguju sličnu glazbenu estetiku? Osim toga i vaš bivši član Janko Novoselić dao je obol svim navedenim projektima…
E: (smijeh) zar nema ABOP dovoljno bubnjara? Znam da svi rade nešto slično. Ne mogu reći da ne znam što rade, ali ne znam reći nešto više o njima.
L: Drago mi je da se scena širi. Publika se senzibilizira i to je uvijek dobro! S Jankom smo započeli priču, a on je prenio principe dalje… jedan vrlo logičan razvoj događaja.
T: Eto nisam znao da je Janko sudjelovao i u ABOP-u. Znam da ima i taj projekt Strobelyx. Super mi je drago da se pronašao u tome, da je zadržao staru i izgradio novu publiku. Mislim da to što nas je više… sličnih, može biti samo dobro. A ako baš hoćeš to, kako doživljavam – u smislu onog ranijeg pitanja – mislim si Janko, Luka i ja smo u tom društvu bili prvi (smijeh).

Što možemo očekivati od nastupa u MSU-u? Čime ćete nas iznenaditi, a čime možda osupnuti?

L: Ne očekujte da se kostimiramo. Očekuje vas BILK glazba – teško je to riječima opisati pa neću ni pokušavati – treba doći i čuti!
E: Svirat ćemo samo novi materijal.

Budući BILK bliži i dalji planovi…
T: Prestali smo planirati.
L: Nismo prestali planirati, dapače, uvijek je puno planova, samo je premalo vremena…
E: Znat ćemo kad izađe album, a to je uskoro.

BILK poruka za kraj…
T: Pratite nas da ne propustite taj album koji se javlja jednom u deset godina.
L: Kritičko slušanje je presudno za budućnost planeta!

0 Shares
Muziku podržava