BILK je osnovan u Zagrebu 1999. nakon nekoliko godina žanrovskog eksperimentiranja i promjena u postavi, napokon kao trio 2006. za Moonlee Records izdaju prvi album “this BILK is radioactive”, koji je izvrsno dočekan od strane kritike i publike koja ih je imala prilike čuti po klubovima diljem Europe kao i na najvećim festivalima (Sziget, Exit, Seasplash, INmusic…).
BILK su: Edi Grubišić Cipal (bubanj), Tin Oberman (sintesajzeri, vokal, Ableton) i Luka Vrbanić (bas, vokal, Ableton). Uvijek okrenuti nepoznatim horizontima probijaju ustaljene glazbene granice i izbjegavaju svrstavanje u žanrovske ladice. Na našim su prostorima bili jedni od pionira mijenjanja paradigme elektronske glazbe kao glazbe isključivo za DJ-e.
Nakon višegodišnjeg rada izlazi im drugi album za Aquarius Records kojeg su najavili sa singlom “like2dance”. A upravo taj novi album BILK predstavlja 6. studenog u sklopu novog izdanja MIMO-a, na kojem uz njih nastupa i elektro pop duo The Hunting Dogs.
Osim toga, kako je djelovati u triju? Oko čega se najčešće raspravljate, oko čega se slažete a oko čega se ne slažete…?
T: Dovoljno nas je malo da se oko većine bitnih stvari možemo složiti, a dovoljno nas je puno da svatko dođe s nekom svojom pričom što uvijek super obogati stvari. Vrlo smo demokratski, a svi smo i perfekcionisti, a fokusi su nam prilično različiti. To nas nekad dosta uspori, ali nastojimo biti što više… proaktivni? Ne slažemo se oko PR strategija.
E: Trio je najbolja brojka za bend, definitivno.
L: Trokut je vrlo stabilna konstrukcijska jedinica!
Bez obzira na činjenicu da niste bili aktivni po pitanju izdavanja albuma mogli smo vas slušati i tijekom tih nemilih godina albumske neaktivnosti (recimo na ovogodišnjem 11. INmusicu). Što mislite zašto je tome tako i kako ste taj status stekli te ga na kraju očito i održali?
T: Status?
L: Imali smo svirke povremeno, ali radili smo cijelo vrijeme. A ključna je stvar da nikada nismo posustali…
E: Nekako smo… ljudi nas doživljavaju da tako funkcioniramo, ne očekuju.
Kako je to nastupati uz Sian Evans (Kosheen), LTJ Bukema i bend Vuneny?
E: Pa ono, kao svaki drugi nastup, nebitno je tko je bio prije ili poslije… a što. Uvijek se fokusiramo na naš posao.
T: Sa Sian smo svirali u Moskvi, ona je bila headliner jednog malog festivala, samo mi je gostovanje u Moskvi bilo dovoljan kulturološki šok da iz tog doživljaja ne mogu izdvojiti činjenicu da smo dijelili backstage sa Sian i 4 hero. Moram priznati da mi se čini da su i oni bili pod sličnim dojmom u prilično komornoj atmosferi kluba B2, u dvorani na 4. katu, u bloku, iznad jazz kluba, azijskog restorana i bara. Sjećam se odlične juhe s raznim klicama i svježim korijanderom. Prije LTJ Bukema i Conrada smo svirali u nekadašnjem(?) Poratu (Pirovac/Tisno), tamo smo ipak mi bili ‘domaći’.
A Vuneny su nam prijatelji. Zajedno smo 2007. odsvirali dosta koncerata u Hrvatskoj i BiH. Oni su tada za Moonlee izdali V2 nešto malo poslije nas i bilo je promotorima očito dosta logično zvati nas skupa jer smo dijelili tu elektronsku i plesnu orijentaciju uz električnu gitaru. Danas više ne koristim gitaru u BILK-u, a Vuneny su ubrzo potom požnjeli zapažen uspjeh u Francuskoj, no već duže vrijeme nisam čuo ništa od njih/o njima…
L: Dobro je nastupati s nekim tko radi dobru glazbu. Srećom, uglavnom dijelimo pozornicu s dobrim sastavima.
Nakon prvog albuma koji izdajete za nezavisnu kuću Moonlee Records, ovaj drugi izdajete za malo ‘manje zavisan’ Aquarius Records. Čemu zaokret u labelovima i kako je uopće došlo do suradnje s Aquariusom?
T: Heh, igra riječima se tako ne tiče nas… već Rusjana, Sikore ili Horvata. Edi je bio dosta zagrijan da album ponudimo Aquariusu. Ponudili smo i Aquarius je pristao. Činjenica je da su danas ‘glavni posao’ Aquariusa Oliver Dragojević i Nina Badrić, ali to je label na kojem su se pojavili npr. Mayales, a tu je npr. i Nina Romić, zar ne?
E: Aquarius mi je poznati teren jer već duže surađujem s njima.
Od prvog do drugog albuma prošlo je 10 godina. Zašto smo ga tako dugo morali čekati?
T: Ima nešto magično u tom broju 10. Gotovo da mi je privlačno najaviti sljedeće izdanje za sljedećih 10 godina (kao Twin Peaks…).
E: Život…
L: Htjeli smo čuti što će drugi napraviti u ovih 10 godina (smijeh).
Koncert u sklopu MIMO-a najavljuje se kao povratnički. Znači li to da vas u idućem naletu nećemo tako dugo morati čekati ili…?
E: Ne znam da smo ikad i otišli, i sama spominješ nedavne nastupe.
T: Tko zna. Ja sam jako oprezan s obećanjima. Iako moram priznati da su nas ovi nastupi (INmusic, Valovi zvuka i MIMO) ponijeli, sviramo i dosta sasvim novog materijala koji neće biti na spomenutom albumu… možda na sljedećem, tom za 10 godina.
Je li vam bavljenje glazbom primaran životni i financijski fokus ili vodite neke manje sexy živote? Drugim riječima, što radite kada niste BILK-ovci?
T: Po tom je pitanju Edi čisti seks. Luka kao dr.med. spašava živote, što je u najmanju ruku fascinantno, tim više što je svakodnevno, iako možda nije sexy. Ja kao dr.sc. istražujem soundscape, urbanizam i arhitekturu na faksu.
L: Sve u našim životima je sexy…
U opisu eventa piše da ste ‘jedni od pionira mijenjanja paradigme elektronske glazbe kao glazbe isključivo za DJ-e’ – recite mi nešto više o tome kako ste tu paradigmu mijenjali? Vjerujem da je te sad već pomalo davne 1999. sve bilo bitno drugačije.
T: Janko, naš bivši bubnjar, je na studiju jazza u Grazu otkrio Nerve. Ja sam posredno shvatio da mi gitarski efekti leže bolje od same gitare, a potom su došli i synthesizeri. Onda smo svi skupa shvatili da je bas najvažniji instrument u bendu i da sub mora biti masivan. Ma u stvari, evo prigodnog citata (J. Murphy): “I hear you’re buying a synthesizer and an arpeggiator and are throwing your computer out the window because you want to make something real. You want to make a yazz record. I hear that you and your band have sold your guitars and bought turntables. I hear that you and your band have sold your turntables and bought guitars.”
E: Nije mi bilo ništa novo ući u projekt kao što je BILK. Odrastao sam u Splitu gdje je ’90-ih takva scena bila normalna. Ja sam tada svirao u Zidaru Betonskom.
L: Tada još nisam bio svjestan da na planetu već postoji sve, dobro, ne baš sve, zato i jesmo tu… bili smo mladi i mislili smo kako upravo mi otkrivamo potpuno nove svjetove.
Kako doživljavate projekte poput ABOP-a, Tobogana ili Kozmodruma za koje bih se usudila reći da njeguju sličnu glazbenu estetiku? Osim toga i vaš bivši član Janko Novoselić dao je obol svim navedenim projektima…
E: (smijeh) zar nema ABOP dovoljno bubnjara? Znam da svi rade nešto slično. Ne mogu reći da ne znam što rade, ali ne znam reći nešto više o njima.
L: Drago mi je da se scena širi. Publika se senzibilizira i to je uvijek dobro! S Jankom smo započeli priču, a on je prenio principe dalje… jedan vrlo logičan razvoj događaja.
T: Eto nisam znao da je Janko sudjelovao i u ABOP-u. Znam da ima i taj projekt Strobelyx. Super mi je drago da se pronašao u tome, da je zadržao staru i izgradio novu publiku. Mislim da to što nas je više… sličnih, može biti samo dobro. A ako baš hoćeš to, kako doživljavam – u smislu onog ranijeg pitanja – mislim si Janko, Luka i ja smo u tom društvu bili prvi (smijeh).
Što možemo očekivati od nastupa u MSU-u? Čime ćete nas iznenaditi, a čime možda osupnuti?
L: Ne očekujte da se kostimiramo. Očekuje vas BILK glazba – teško je to riječima opisati pa neću ni pokušavati – treba doći i čuti!
E: Svirat ćemo samo novi materijal.
Budući BILK bliži i dalji planovi…
T: Prestali smo planirati.
L: Nismo prestali planirati, dapače, uvijek je puno planova, samo je premalo vremena…
E: Znat ćemo kad izađe album, a to je uskoro.
BILK poruka za kraj…
T: Pratite nas da ne propustite taj album koji se javlja jednom u deset godina.
L: Kritičko slušanje je presudno za budućnost planeta!