Negdje u proljeće 1975., prilikom čišćenja podruma stambene zgrade u kojoj je stanovao moj prijatelj, pronašao sam kartonsku kutiju sa desetak singl ploča. Sjećam se da je tamo bio Predrag Gojković Cune (“Kafu mi draga ispeci”), dvije- tri ploče nekih slovenskih ‘harmonikaša’, no jedna ploča kao da je tamo zalutala: The Rolling Stones i “Decca Records”, 1964. godina, bez kataloškog broja, na A strani kompozicije “Cry To Me” i “Bad Times”, a na B strani ništa. I napomena: “Acetate”. Kasnije sam tek saznao da je to vrsta gramofonskih ploča koje nisu napravljene od vinila. Masovnije su se koristile od 1930-ih pa do ranih 1960-ih godina, a uglavnom su služile kao promotivni materijal koji su diskografske kuće slale radio postajama. Ostati će nepoznanica kojim je putem ova promotivna ploča dospjela u onu zaboravljenu kutiju, kao što je i meni tada bilo nepoznato tko je taj Bert Berns koji je potpisan kao autor skladbe “Cry To Me”.
Tko je bio Bert Berns?
Bertrand Rusell Berns rođen je 1929. i odrastao je u Bronxu, New York. Rano je napustio školu i nekoliko se godina bezuspješno pokušao probiti u glazbenu industriju kao skladatelj. Vrata su mu se polako počela otvarati 1961. godine nakon što je američka doo-wop skupina The Jarmels njegovu skladbu “A Little Bit Of Soap” dovela na top-liste. Već 1963. godine radi za moćni Atlantic Records, ali ne onaj posao koji bi volio. Nakon što Beatlesi na ljestvice ponovo dovode skladbu “Twist And Shout” koju potpisuje kao jedan od autora i koju su 1962. godine snimili The Isley Brothers, pakira kofere i odlazi u Englesku. Bio je prvi američki producent koji je radio s britanskim izvođačima (za grupu Them i pjevačicu i glumicu Lulu). Njegov utjecaj na britansku scenu je nemjerljiv, što dokazuju brojni izvođači koji su tijekom šezdesetih grabili iz njegova opusa.
Po povratku u Ameriku, osniva uz partnerstvo s moćnim Atlantic Recordsom diskografsku kuću Bang Records u kojoj su svoje prve uspjehe postigli Neil Diamond, Van Morrison i američka rock skupina The Mc Coys. Otvara i diskografsku kuću Shout Records (očita asocijacija na “Twist And Shout”), za koju snimaju Erma Franklin, Bobby Harris i Freddie Scott.
Umro je od srčanog udara u hotelskoj sobi u New Yorku na današnji dan – 30. prosinca 1967. godine. Umro je mlad, no njegova je glazbena ostavština, kao autora i producenta, ogromna. Često se i zaboravlja da je on autor ili koautor nekih od nezaboravnih ‘zimzelenih’ melodija iz povijesti blues, rhythm and blues i soul glazbe. Tome je ponešto i sam kumovao jer je neke od pjesama potpisivao pod pseudonimom Bert Rusell, neke kao Bert Berns, a ponekad i kao Russell Byrd.. U nastavku ćemo se prisjetiti nekih od ključnih skladbi i izvedbi iz njegove pjesmarice.
“A Little Bit Of Soap” (Bert Berns aka Bert Russell)
Prvu verziju snimila je američka doo-wop skupina The Jarmels 1961. godine.
Pop verziju napravio je danas zaboravljeni pjevač Paul Davis. Sedamdesetih godina imao je nekoliko velikih radio hitova u Americi, a krenuo je upravo sa singlom “A Little Bit Of Soap”, koji dolazi sa njegovog prvog albuma “A Little Bit Of Paul Davis” iz 1970. godine.
Ova zarazna melodija natjerala je iste te godine i poznatog ‘croonera’ Brooka Bentona da baladnu verziju uključi na svoj album “Brook Benton Today”.
“Twist and Shout” (Phil Medley, Bert Berns)
Prvu verziju napravila je 1961. godine američka vokalna rhythm ‘n’ blues skupina The Top Tones. Nije doživjela poseban uspjeh, no meni je ona ipak najdraža, najviše zbog fantastičnih dionica Kinga Curtisa na saksofonu.
Godinu dana kasnije, verzija grupe The Isley Brothers postaje plesni hit. Nakon što su je Beatlesi 1963. godine uključili na svoj prvi album “Please Please Me”, za pjesmu znaju svi.
“Cry To Me” (Bert Berns aka Bert Russell)
Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama koja u sebi sadrži utjecaje country, gospel i rhythm ‘n’ blues glazbe. Prvu verziju ove skladbe snimio je 1962. godine danas legendarni soul pjevač Solomon Burke na svojoj singl ploči. Iako se općenito smatra da je Ray Charles, po objavi svojih albuma “Modern Sounds In Country And Western Music Vol 1. i Vol. 2” iz 1962. godine, začetnik glazbenog pravca nazvanog country soul, zasluge svakako treba pripisati i suradnji dvojca Burke/Berns. No, ta suradnja u početku nije puno obećavala. Legendarni soul pjevač i mladi, nadobudni producent, teško su u početku nalazili zajednički jezik. Upravo zbog toga, godinu dana kasnije, Berns će producirati laganu bluesy verziju iste pjesme za američku soul pjevačicu Betty Harris. Za sve ljubitelje soul glazbe, ovo je još jedan od klasika žanra.
The Rolling Stones su 1965. godine objavili svoj album “Out Of Our Heads”, a veći dio albuma sačinjavale su obrade američkih blues, soul i rhtyhm ‘n ‘blues pjesama. Među njima se našlo mjesta i za kompoziciju “Cry To Me”, koja više duguje bluesy verziji Betty Harris, nego izvornoj snimci Solomona Burkea.
U to vrijeme djelovala je i skupina The Pretty Things. Grupa je ime odabrala po skladbi “Pretty Thing” legendarnog bluesmana Willie Dixona i u startu puno više obećavala od kasnije planetarno popularnih Stonesa. Zanimljivo je da su i oni za svoju singl ploču iz 1965. godine odabrali upravo pjesmu “Cry To Me”.
“Tell Her (Him)” (Bert Berns aka Bert Russell)
Američki rhythm ‘n’ blues pjevač Gil Hamilton (koristio je i umjetničko ime Johnny Thunder), snimio je prvu verziju skladbe “Tell Her” 1962. godine, ali ona tada nije doživjela neki veći uspjeh. No, iste te godine, producentski dvojac Jerry Leiber i Mike Stoller, napravio je pravi posao kada je skladbu, sada pod nazivom “Tell Him”, namijenio vokalnoj skupini The Exciters. Ovo se verzija tijekom 1963. godine nije skidala s radijskih programa i džuboksa diljem Amerike.
Plesnu funky verziju skladbe “Tell Her” snimio je 1966. godine i američki soul pjevač Dean Parrish. Na ovo ne bi bilo teško niti danas zaplesati.
“Cry Baby” (Bert Berns, Jerry Rogovoy)
Ovo je jedan od istinskih klasika koji supotpisuje Bernsov vjerni suradnik Jerry Rogovoy. Godine 1963. godine izvornu verziju izvode Garnet Mimms & The Enchanters. No, tek će je besmrtna verzija u interpretaciji Janis Joplin uvesti u sve antologije popularne glazbe. Skladba se nalazi na njenom albumu “Pearl”, posthumno objavljenom 1971. godine. Na albumu se nalazi i instrumentalna verzija skladbe proročanskog naziva “Buried Alive In The Blues”. Vokalne dionice nikada nisu snimljene. Večer uoči dogovorenog snimanja Janis se predozirala heroinom.
“One Way Love” (Bert Berns, Jerry Rogovoy aka Bert Russell, Norman Maede)
Prvu, originalnu verziju ove pjesme snimili si 1964. godine tada vrlo popularni veterani doo-wop glazbe, vokalna skupina The Drifters, i lako je doveli na Billboardovih Hot 100 te godine. Bert Berns često je prije Castrovog režima putovao na Kubu i zaljubio se u njihovu glazbu. Ti utjecaji provlače se i kroz ovaj veliki hit Driftersa. Slobodno možemo reći da je upravo on uveo mambo u rock’n’roll. Glavne vokale otpjevao je Johnny Moore, još jedna legenda koja nas je napustila krajem prosinca.
Početkom 80-ih godina, u vrijeme mojih DJ dana, obožavao sam i često puštao album “Searching For The Young Soul Rebels” skupine Dexys Midnight Runners objavljen 1980. godine. Iste te godine, objavili su i singl ploču sa verzijom “One Way Love” na B strani. Može poslužiti za kućni novogodišnji doček.
“Everybody Needs Somebody To Love” (Bert Berns, Solomon Burke, Jerry Wexler)
Još jedan od soul klasika koje ne treba puno predstavljati. Pjesma je prema anketi utjecajnog magazina Rolling Stone uvrštena među 500 najboljih pjesama svih vremena. Naravno, sve kreće od prve verzije Solomona Burkea iz 1964. godine. Tu su ponovo i dečki Stonesa – skladba otvara njihov drugi album iz 1965. godine. Za novogodišnji party ne zaboravite i verziju grupe Blues Brothers, a možete je pronaći na albumu koji prati istoimeni kultni film Johna Lendisa iz 1980. godine.
“Baby Let Me Take You Home” (Bert Berns aka Bert Russell, Wes Farell)
Ovu pjesmu prati zanimljiva priča, a kreće od debi albuma Boba Dylana iz 1962. godine. Na njemu se nalazi njegova verzija tradicionalne folk pjesme “Baby Let Me Follow You Down”, koju je snimio po predlošku američkog gitariste i pjevača koji se zove Eric Von Schmidt. Gore spomenuti autorski dvojac doradio je malo ovu stvar. Snimio ju je 1964 godine američki soul pjevač Hoagy Lands po nazivom “Baby Let Me Hold Your Hand”.
Skladba je te iste godine stigla i do Velike Britanije. Bio je to debi singl za Erica Burdona i njegovu rhythm ‘n’ blues skupinu The Animals, ali ovog puta pod nazivom “Baby Let Me Take You Home”. Legenda kaže da je upravo ova izvedba ponukala Dylana da ‘elekrificira’ svoje nastupe i snimke, što mu mnogobrojni folk čistunci nisu oprostili sve do danas.
“Here Comes The Night” (Bert Berns)
Za vrijeme svojeg boravka u Engleskoj, Berns je započeo suradnju s irskom grupom Them, koju je predvodio karizmatični pjevač Van Morrison. Na lageru je imao meni osobito dragu pjesmu “Here Comes The Night”. Doduše, prvu je verziju snimila pjevačica i glumica Lulu 1964. godine, no tek će iduće godine ova skladba u izvođenju grupe Them zvučati kao treba. Manje je poznato da je gitare odsvirao Jimmy Page, u to vrijeme još samo cijenjeni studijski glazbenik.
“Hang On Sloopy” (Bert Berns, Wes Farrell)
Ova kompozicija, u izvedbi rock skupine The McCoys, jedan je od najvećih hitova iz 60-ih godina prošlog stoljeća. Singl, objavljen 1965. godine, dogurao je do prvog mjesta američke Billboard Hot 100 ljestvice. Kao što je to česti slučaj s naslovima iz pjesmarice Berta Bernsa, i ovaj hit ima svoju povijest. Prvu verziju snimila je iste godine i američka vokalna soul skupina The Vibrations, ali pod nazivom “My Girl Sloopy”. Ova simpatična pop pjesma, u latino ritmu i s puno udaraljki, meni je osobna draža, pa i nju toplo preporučam za novogodišnji party.
“Down In The Valley” (Bert Berns, Solomon Burke)
I u ovom je slučaju dvojac Berns i Burke posudio dosta toga od jedne tradicionalne folk pjesme. Radi se o pjesmi “Down In The Valley”, koje su 1944. godine izvele The Andrew Sisters u muzičkom vesternu “Moonlight And Cactus”. Možda je kao predložak poslužila i verzija koji je 1951. godine snimila američka pop i country pjevačica Patti Page. Singl Solomona Burke objavljen je 1962. godine. Bez obzira na male posudbe, radi se o još jednom klasičnom primjerku ranog country soula. Krasnu verziju snimio je i legendarni Otis Redding na svojem možda i najboljem albumu “Otis Blue” 1965. godine.
“I’ll Take Good Care Of You” (Bert Berns aka Bert Russell, Jerry Rogovoy)
Radi se o još jednoj klasičnoj soul baladi. Pjevač Garnet Mimms, s kojim je Berns često surađivao, imao je dubok glas s korijenima u gospelu, idealan za ovakve izvedbe. Objavljen je 1965. godine i dobro je kotirao na američkim pop i R&B ljestvicama. Ova pjesma također je dobila svoju britansku inačicu. Godine 1967. snimila ju je skupina Cliff Bennett & The Rebel Rouser, sklona rhythm ‘n’ blues, blues i soul glazbi. Njezin član bio je i klavirista Nicky Hopkins. Ljubiteljima rock glazbe poznatiji je kao ‘pridruženi’ član grupe The Rolling Stones, s kojima je surađivao sve do albuma “Tattoo You” iz 1981. godine. Mala digresija, poslušajte njegov rad na pjesmi “Waiting On A Friend” sa tog albuma.
“Are You Lonely For Me Baby” (Bert Berns aka Bert Russell)
Ovaj singl, objavljen 1967. godine, bio je najveći hit za američkog za soul pjevača Freddieja Scotta. Vrlo dobru verziju napravio je, opet britanski, gitarista Steve Marriott na svojem prvom samostanom albumu iz 1976. godine. Marriott je bio utemeljitelj rock skupina The Small Faces i Humble Pie. Utjecaji soul glazbe mogu se pronaći i u nekim snimkama grupe The Small Faces, no njegova verzija skladbe “Are You Lonely For Me” ima zarazni, plesni funk ritam kojeg se ne bi posramio niti James Brown. Još jedna preporuka za novogodišnju noć.
“Piece Of My Heart” (Bert Berns, Jerry Rogovoy)
Ovu skladbu vjerojatno poznaju svi, ali također skriva jednu zanimljivu priču. Bert Berns je ovu pjesmu prvo ponudio Van Morrisonu, s kojim je surađivao još za vrijeme svog boravka u Engleskoj i rada sa skupinom Them. U to vrijeme, 1967. godine, Van Morrison je napustio grupu, došao u New York na Bernsov poziv i potpisao ugovor za njegovu diskografsku kuću Bang Records. Morrison je pjesmu odbio, jer je prvenstveno htio snimati vlastite autorske pjesme. Jedna od njih biti će i pjesma “Brown Eyed Girl” na kojoj je u tom razdoblju radio, kasnije veliki hit i jedna od klasičnih rock singlica.
Ovu ljubavnu funk soul skladbu snimiti će tako 1967. godine pjevačica Erma Franklin, starija sestra tada već puno poznatije Arethe Franklin. Upravo će ona postati predložak za najpoznatiju verziju, koju je 1968. godine snimila legendarna Janis Joplin na albumu “Cheap Thrills” sa svojom pratećom grupom Big Brother And The Holding Company. Album ćemo, osim po glazbi, pamtiti i po jednom od najljepših omotnica, koju je izradio poznati crtač Robert Crumb. Još jedna mala digresija: malo je poznato da se Crumb bavi i glazbom. Sa svojom skupinom R. Chrumb & His Cheap Suit Serenaders, u kojoj svira i ponekad pjeva, izvodi zanimljive obrade jazz, blues i ragtime klasika. Priuštite si u novogodišnjoj noći skladbu “Crying My Blues Away” sa njihovog drugog albuma iz 1976. godine.
Za ljubitelje country glazbe, preporučujem country verziju pjesme “Piece Of My Heart” sa debi albuma pjevačice Faith Hill iz 1994. godine, a za one mlađe R&B fanove singl britanske pjevačice Beverly Knight iz 2006. godine, zaražene soul glazbom Sama Cookea i Arethe Franklin. Snimku možete pronaći i na njezinom kompilacijskom albumu “Voice: The Best Of Beverly Knight” iz 2006. godine.
“Brown Eyed Girl” (Van Morrison)
Dolazimo do kraja naše današnje priče. Produkciju na ovom rock klasiku radio je Bert Berns. Bio je to najveći hit njegove diskografske kuće Bang Records. Morrison i Berns nisu se rastali kao prijatelji zbog zavrzlama oko ugovora s kojim Morrison nije bio zadovoljan i smatrao se oštećenim. Morrison, potaknut vjerojatno tim događajem, opisati će svoja loša iskustva s diskografskim kućama u krasnom bluesu “Big Time Operators” s albuma “Too Long In Exile” 1993. godine. Možda mu lisac Berns nikada nije oprostio što je odbio snimiti njegovu kompoziciju “Piece Of My Heart”. To nećemo nikada saznati.
Bert Berns je preminuo 30.12.1967. godine. Kompanija Warner Brothers otkupila je Morrisonov ugovor od Bernsove udovice i omogućila mu termine za snimanje njegovog budućeg remek djela, albuma “Astral Weeks”. No, to je za neku buduću priču.
Autor teksta: Davor Ivančan
