Ben Ziehm Stephen (Buffo’s Wake): “Živimo vampirski – oživimo i radimo nered tek po noći”

Tena Dobranić (ex Škiljević)
1681

S bendom Buffo’s Wake iz Brightona prvi sam se put upoznala na prošlogodišnjem Goulash Disko festivalu. Moj je zadatak bio brinuti o izvođačima pa sam tako brinula i o njima.

Upravo je Ben bio prvi član benda na kojeg sam naletila i uz onu standardnu “U ovoj kuverti vam je sve što vam treba – tokeni za hranu, festivalske narukvice i pismo dobrodošlice” rečenicu, nakon koje obično ide ona još standardnija “Ako imate nekih pitanja, pitajte“, upravo od Bena (bubnjar benda koji je odgovarao na pitanja za ovaj intervju) dobila nestandaran odgovor. Rekao mi je “Baš si dobra mačka” na što sam, malo je reći, ostala jako zbunjena i ugodno iznenađena.

Ovaj ‘ulet’, kako sam kasnije saznala, dotični je naučio u Srbiji gdje je neko vrijeme svirao sa sad već bivšim bendom Worldly Savages. U tom cijelom GD ludilu baš je ovaj bend na mene ostavio najbolji ‘hospitality’ dojam jer su bili opušteni po pitanju apsolutno svega. Osim toga što su sjajni privatno, sjajni su i glazbeno – ima ih šest, zrače izuzetno pozitivnom glazbenom energijom, a osim instrumenata standardnih za bend čut ćete violinu, kontrabas i harmoniku. Najbolje od svega – 21. veljače moći ćete ih čuti i u Zagrebu! U KSETu tako možete očekivati skakanje, vrištanje, penjanje, lutanje po publici, dobacivanje instrumentima i poziv u njihov spooky glazbeni cirkus s punk stavom. Za koncert vas zagrijava njihov bubnjar u ulozi DJ-a, a nakon koncerta koordinaciju atmosfere preuzimaju Goulash DJ-i sa svojom standardnom selekcijom balkan beats, jungle, latin funk, afro beats, folk ska, disko polka i svih ostalih stilova za koje nikad niste čuli. Nemojte da ovo bude najluđi party na kojem niste bili. Jer postoje tulumi, i postoje Tulumi.

A tko su dovraga ti čudno-normalni ljudi pročitajte u recima koji slijede… Kao što sam već rekla, ali moram ponoviti – na pitanja je odgovarao Ben (u kojeg sam se, nakon pročitanih odgovora, ponovno malo zaljubila – naime, prvi put sam pala na ‘baš si dobra mačka’ ulet kojim me počastio na Festivalu). Kako biste svoj zvuk, stil I glazbu opisali nekome tko za vas nikad nije čuo? Kako ide vaša ‘jednom davno…’ Buffo’s Wake priča?
Na zvuk Buffo’s Wakea utječe jako puno toga. Svi volimo balkansku i istočno europsku folk glazbu pa samim time i to jako utječe na naš zvuk. Ipak po pitanju ritma od nas možete čuti svašta – od swinga i kabareta do drum and bassa. Naravno, u svemu tome ne bježimo niti od punk estetike. Ukratko, mi smo šestorica prijatelja koji sviraju glazbu koja tjera na ples – ma koliko god to ‘cheesy’ zvučalo. Smatramo se bendom koji će u vama probuditi svašta – od osjećaja koji vas tjeraju da skačete kao malo razigrano dijete pa sve do najtamnijih i najumobolnijih misli. Osobno ne volim opisivati bend kao ‘Bend X pomiješan s Bendom Y’, ali ako baš moram, mislim da bi ‘Bend X’ bio Gogol Bordello a ‘Bend Y’ Cat Power. Istočno europski folk, dirty punk i kabaret se miješaju sa zaraznim beatovima, neobičnim breakovima i ludim melodijama. Kao šećer na kraju dolazi naš pjevač (mi ga više volimo zvati ‘vokalistom’) koji pršti… individualnošću. I šljokicama. Od naših skromnih početaka prije skoro pet godina kada smo počeli kao duo koji je jamao i pohodio open mic večeri u Brightonu, prošli smo kroz puno toga. U nekoliko mjeseci narasli smo u šesteročlani bend, sačinjen većinom od neznanaca koji su se upoznali putem moćnog interneta, a svirali smo na velikim, malim, i ponekoj veoma čudnoj gaži. Imali smo nezaboravnih avantura – i nekih koje je bolje zaboraviti – i promijenili smo 4 bubnjara i 4 harmonikaša. Nemojte pitati zašto su otišli.

Čula sam da vaš kontrabasist bez problema svira svoj instrument stojeći na njemu?!
Ima rijetki poremećaj lakog skeleta. To znači da možda neće dugo poživjeti, ali mu istovremeno i omogućuje da stoji na svom kontrabasu. Zapravo je pravo čudo da ga može podići.

Muziku podržava

Prvi album “Carniphobia” ste financirali putem crowdfundinga i uspješno prikupili 751 funtu. Zašto ste za cilj postavili upravo na 751 funtu, a ne recimo na 800?
Zadali smo si cilj od 751 funtu jer nam je točno toliko novaca trebalo da završimo album i naravno kupimo kozu koju je običaj ispeći na launch partyu. Nažalost, koza je pobjegla večer prije partya pa smo morali ići u McDonalds – ali barem nas PETA više ne za**bava.

Pričajte mi o svom najboljem i najgorem iskustvu s koncerata – gdje se, što i zašto dogodilo i kako ste se nosili s tim?
Vjerojatno najbolje iskustvo bio je Goulash Disko Festival prošlo ljeto, ali o tome ćemo malo više kasnije. Najgori je možda bio koncert koji smo odradili u Birminghamu za 10 ljudi i psa nekog starca koji nije prestajao lajati. A možda je to bila gaža u jednom bircu u Londonu – punili smo raspored za turneju nastupom u ponedjeljak u baru za koji nitko navodno nije čuo i koji je (barem tako barman kaže) mrtav ponedjeljcima. Svirali smo za gore navedenog barmana i njegovog prijatelja koji je nosio slušalice tijekom cijelog boravka i otišao nakon 4 pjesme. Mi smo otišli nakon 6 i pol’.

Jeste li samouki glazbenici ili ste većinom akademski obrazovani?
Ima i jednih i drugih, Tom i ja imamo glazbene diplome, Becca je klasično obrazovana, a i Jack je pohađao glazbene škole. Mike je pjesnik zatočen u glazbeniku, a Nathan se u biti samo dere na sve oko sebe.

Kako se svi slažete i tko radi što u vašem velikom, glasnom i ludom bendu?
Iznenađujuće se dobro slažemo s obzirom da provodimo toliko vremena zajedno, ali naravno ima i svađa. Najčešće kad smo u stresnoj situaciji ili kad smo gladni. Ja se pretvaram u pravu divu ako nisam jeo. Uloge u bendu: Nathan Carter, vokal, Becca Wright, violina, Tom Bailey, kontrabas, Jack Elliot, gitara, Michael Millner, harmonika, Ben Ziehm Stephen, bubnjevi.

Što ste radili prije Buffo’s Wakea? Je li to vaš jedini ‘posao’ ili radite nešto dosadno tijekom dana a navečer se pretvarate u gypsy punk manijake?
Nekad sam svirao bubnjeve u gypsy punk bendu koji se zove Worldly Savages, a prije toga sam svirao u elektro bendu Battant (KTDJ). S ovim bendom, iako se pokušavamo što više baviti glazbom, i dalje se moramo baviti drugim poslovima dok ga ne izgradimo. Dakle da, živimo vampirski – oživimo i radimo nered tek po noći! Doduše neki od nas su manijaci full time.

Kako ste postali dio Goulash Disko obitelji?
Goulash Disko Festival, otkud početi! Bilo je to tako lijepo okruženje i svi su toliko uživali u glazbi. Što zapravo vrlo rijetko vidimo na festivalima – u Engleskoj većina ljudi ide na festivale da bi se razbili ili zato što misle da je to jako kul. Isto tako, na većim festivalima s većim pozornicama bendovi su odvojeni od publike dok smo na Goulashu imali osjećaj da smo svi bili jedno. Iskreno, bilo je to jedno magično iskustvo.

Što možemo očekivati od vašeg koncerta u Zagrebu i što vi očekujete od njega?
Nedavno smo završili turneju od 50 gaža po Engleskoj, a u Zagrebu ćemo svirati na kraju naše europske turneje. Dakle očekujte sjajne nove stvari i vrlo uigrani set. Što mi očekujemo od Zagreba? Plastične boce koka kole od 2 litre pune rakije i divne ljude. I ples, bolje vam je da plešete. Jedva čekamo!

Kratkoročni i dugoročni BW planovi?!
Uskoro završavamo europsku turneju, a na ljeto ćemo svirati na mnoštvo engleskih festivala i Iboga festivalu u Španjolskoj. Osim toga, fakat se nadamo da ćemo opet svirati na vrlo specifičnom malom festivalu u Hrvatskoj. Nakon ljeta, planiramo se vratiti u studio i snimiti neke nove pjesme oko kojih smo jako uzbuđeni.

Muziku podržava