Ben Johnston (Biffy Clyro): “Dobro je da smo se na trenutak malo pogubili”

Bubnjar sve popularnijeg benda Biffy Clyro odvojio je petnaestak minuta za nas kako bi nam objasnio sve o nadolazećem albumu “Elipsis“, procesu snimanja s novim producentom i premijernom nastupu u Sloveniji zakazanom za srijedu, 8. lipnja u ljubljanskom Kinu Šiška.

Pročitajte što je Ben Johnston imao za reći o spomenutim temama…Vaš sedmi album izlazi za mjesec dana. Već ste u zadnjih nekoliko intervjua spomenuli da ste ovog puta željeli na neki način početi iz početka, pronaći novi zvuk. To je hrabar, no isto tako i riskantan potez. Kako će fanovi reagirati na to?
Zasad su reakcije na novi materijal koji smo izvodili uživo vrlo dobre. No, ideja o našem ponovnom ‘rođenju’ ionako nije nastala s namjerom da zadovoljimo obožavatelje, već nas same. Mislim da je došlo vrijeme da nakon posljednja tri albuma pokušamo malo promijeniti stvari pa smo namjerno ušli u cijelu stvar s drugačijim pristupom. Ne želimo snimati istu ploču uvijek iznova i biti vječno isti bend.U periodu između prethodnog i ovog albuma vaš frontmen Simon bio je u vrlo teškom emotivnom stanu. Kako je to utjecalo na stvaranje “Elipsisa”? Također, kako je to utjecalo na atmosferu u bendu?
Trenutno je atmosfera u bendu odlična. Simon je neko vrijeme imao problema s manjkom samopouzdanja, što je vezano uz vrijeme nakon izlaska našeg zadnjeg albuma koji smo stvarali godinama (“Opposites”). Zatim su došli nastupi u Glasgowu gdje smo odsvirali praktički cijeli naš katalog sa stotinjak pjesama, a nakon toga odlazak u SAD gdje smo pokušali napraviti novi album. Mislim da su ondje počele nevolje jer je Simon doživio kreativnu blokadu. Iz tog smo razloga uzeli pauzu tijekom koje je on bio deprimiran jer je pomalo izgubio vjeru u sebe i pisanje pjesama. No, stvari su sad bolje nego ikad i u trenutku kad smo stigli u Los Angeles da konačno snimimo novi album osjećao se vrlo samopouzdano, što možete čuti i u glazbi. Mislim da je možda i dobro da smo se na trenutak malo ‘pogubili’ pa da nam to pruži snagu da krenemo ispočetka i snimimo ovaj album i na taj način se spasimo.Aktualni singl “Wolves of Winter” donosi jedan specifičan, rafalni zvuk bubnjeva koji podsjeća na Royal Blood. Je li to slučajno ili ste bili pod njihovim utjecajem?
Ne, nisu nam oni bili uzor, iako mislim da su odličan bend. Jednostavno smo htjeli koristiti drukčiji zvuk na ovom albumu, a kad su bubnjevi u pitanju ja sam manijakalan pa sam se tako želio poigrati sa svime mogućim i provesti zvuk kroz gitarska pojačala i pedale. Zato je i dobiven taj pomaknuti, ‘machine gun’ zvuk bubnjeva. No, nema to nikakve veze s Royal Bloodom.

Stil vašeg benda često je opisivan kao mješavina progresivnog metala i alternativnog rocka. Kako biste ga vi definirali? Postoje li uopće ime za glazbu koju vi svirate?
I ne baš… imamo momenata kad zvučimo kao metal bend, a isto tako i dosta progresivnog zvuka. Također, tu su i elementi popa tako da mi je teško strogo žanrovski odrediti našu glazbu i strpati je u ladicu. To je vaš posao, zapravo (smijeh). Mi kažemo ljudima da smo malo drukčiji rock bend.

Prošlo je dosta vremena prije nego što je Biffy Clyro postao važno ime u svijetu glazbe. Kako je slava utjecala na tebe profesionalno, ali i privatno?
Uopće se ne osjećam slavno, tako da se s te osobne strane ništa nije promijenilo. Mislim da je profesionalno uspjeh olakšao neke stvari. Primjerice, naši koncerti su sada puno veći, a isto tako imamo priliku otići u zemlje u kojima prije nikad nismo bili. To nam je važno, oduvijek smo sanjali o takvom nečem. Ali da se vratim na privatno… tu se stvarno nije ništa promijenilo. Škotska je ionako mjesto koja ti ne dozvoljava egoističnost. Nitko tu nije slavan niti se tako ponaša; nema tu zaustavljanja na ulici i sličnih stvari, a to nam i odgovara.

Kako je bilo raditi s novim producentom, Richom Costeyem? Kako se njegova radna filozofija razlikuje od one koju je imao vaš prethodni suradnik, Garth Richardson?
Uh, to su dva vrlo različita pristupa… prije svega, želio bih reći da nam je Garth pomogao u stvaranju odličnih albuma. Bilo je stvarno ugodno iskustvo raditi s njim, to je uistinu super tip. Znam da bi daljnji rad s njim ponovo donio dobre rezultate i svi bi bili zadovoljni, no morali smo napraviti promjenu. Rich je potpuno drukčiji od Gartha u gotovo svakom pogledu. Kad je u studiju, ponaša se poput uzbuđenog djeteta… uvijek se pokušava ‘zezati’ sa zvukom, kod njega svaki segment mora zvučati posebno. Čak i kad koristite klavijature, to kod njega mora biti nekako drugačije. Također, on ne voli raditi na standardan način, tako da krene od bubnjeva pa prema basu i vokalima. Umjesto toga, rekao je Simonu da počne svirati na akustičnoj gitari i pjevati, a mi bismo samo gledali kako od toga razviti pjesmu.

Bilo je zanimljivo, raditi bez bubnja i basa i procjenjivati gdje bismo ih trebali, a gdje ne koristiti. To je potpuno novo iskustvo za nas pa zato nismo znali kako će to ispasti kad dođemo u studio. Takav pristup ti stvarno razbistri misli i drži te fokusiranim, tjera te da jedva čekaš početak snimanja. Kao bubnjar, obično snimim svoju dionicu u prvih deset dana do dva tjedna pa zatim imam mjesece slobodnog vremena, a ovako sam bio cijelo vrijeme uključen u proces. Bilo je to nešto potpuno drukčije od svega do sad. Rich je izuzetno cool tip i mislim da ćemo ponovo raditi s njim.

Koliko daleko dopuštate producentu da ide s vlastitim idejama?
Dokle god uživamo u tim idejama i sviđaju nam se, može ići s njima dokle ga volja. Svejedno je dolazi li dobra ideja od člana benda ili producenta. Uostalom, morate vjerovati svom producentu jer inače njegovo postojanje ni nema smisla. Bilo bi kontraproduktivno da nismo slušali Richove savjete, bez obzira koliko nam je naša glazba dragocjena. No, morate dati prostora producentu, što smo mi definitivno učinili pa je tako studio zajedno s Richom postao četvrti član benda.

Koji je sljedeći korak za vas kao bend? Hoćete li uzeti odmor nakon turneje ili idete odmah u studio s nekim svježim materijalom?
Mi uvijek radimo, tako da smo odmah po završetku snimanja ovog albuma počeli razmišljati o sljedećem. Već sad imamo B-sides za “Elipsis”, tako da smo ustvari snimili dvostruki album. No, s obzirom da je A strana već u fazi pred izlazak, to ne možemo sad objaviti pa ćemo do kraja godine možda imati potpuno novi album… vidjet ćemo kako će se stvari razvijati. Također, možda ćemo i napraviti kratku pauzu jer je zadnja stvar koju želimo to da nas se bilo tko zasiti.

S obzirom da imate prvi nastup u Sloveniji, jeste li pripremili nešto posebno za publiku u Kinu Šiška?
To je stvarno posebna stvar za nas, ne mogu vjerovati da nikad nismo bili ovdje. Imam dojam da imamo dobru podršku u Sloveniji, a i sama činjenica da prvi put svirate u nekoj državi je uvijek nešto specijalno. Nadam se da ćemo imati vremena upiti ponešto od ovdašnje kulture i naučiti par stvari o gradu, upoznati neke ljude, a ne da to bude samo posao i ništa više.

Što se koncerta tiče, pokušat ćemo odsvirati što više naših pjesama s novog, ali i svih prijašnjih albuma jer razumijemo da kad negdje sviramo po prvi put, ima puno obožavatelja koji čekaju godinama da nas vide.