Neumorni Momčilo Bajagić Bajaga i njegovi Instruktori svojim koncertima redovito nastoje ne zapostavljati svoju publiku, što smo vidjeli i ovo ljeto na Špancirfestu a uskoro će se moći uvjeriti i zagrebačka, riječka i splitska publika.
Netom pred varaždinski nastup uspjeli smo nakratko razgovarati s njim vezano uz dosadašnje nastupe u Varaždinu te, između ostalog, i o planiranim nastupima ove jeseni u Hrvatskoj.
Tada sam se zaista iznenadio da je to jedan tako veliki festival, jer sam još prije nekih dvadesetak godina od tada svirao u Varaždinu, bila je to neka sportska dvorana ili dom kulture. A sada je već i pet godina više otkako smo svirali i ovo je zaista odličan prostor, sad smo bili na tonskoj probi, super je oprema, čak će nas i vrijeme poslužiti. Tako dobri uvjeti nisu karakteristika svih festivala u regiji.
Glazbena scena u našoj regiji ove je godine izgubila dva velika talentirana pojedinca, Vladu Divljana i Arsena Dedića. Kako ste doživjeli njihov odlazak?
Vlada i Arsen su dva velika umjetnika različitih generacija. S Vladom sam bio bliži jer smo bili generacijski bliži, živjeli smo u istom gradu, a s Arsenom sam se poznavao, bili smo u prijateljskim odnosima, ne mogu reći baš bliskim, vidio sam ga nekoliko puta u životu. On je u prvom redu bio jako obrazovan, talentiran, pametan i duhovit čovjek i još uvijek pamtim pojedine rečenice iz razgovora. Znam puno njegovih pjesama i jako cijenim njegov rad. On je jedan od posljednjih velikih ozbiljnih muzičkih umjetnika. Nedavno sam saznao da je bio autor muzike za 150 filmova, dok sam ja napravio, na primjer, samo za dva filma. Ne znam kad je sve to stigao, kad je napisao 13 knjiga i toliko hitova, dobrih pjesama. Pa onda ljudi obično ne prate instrumentalnu muziku, a on je također napravio puno i takve muzike. Meni je omiljena njegova muzika iz serije “U registraturi”. Zaista je veliki gubitak što ga više nema.
S Divljanom sam bio prijatelj od mladih dana, on je jedan od najtalentiranijih u toj grupi Idoli i jedini baš pravi muzičar od njih i iza njega su ostale isto divne pjesme i naravno da me i to pogodilo. Kada je u Beogradu bila komemoracija, na njoj su bili i momci iz Ljetnog kina koji su svirali na posljednjoj turneji s njim i nekoliko naših prijatelja pa smo kao hommage odsvirali neke Vladine pjesme kako bismo ljude podsjetili na njega. Vidio sam i da su nešto slično napravili u Šibeniku za Arsena. Njih dvojica svakako neće biti zaboravljeni jer je njihovo djelo veliko i dok se te pjesme budu slušale, oni će na neki način biti s nama.
Možete li usporediti publiku s početka karijere i u sadašnje doba, je li se promijenila?
To je teško napraviti, to bi bilo kao uspoređivati ljude nekad i sada. Nema dobre i loše publike, nego dobrih i loših izvođača. Ako je na bini dobar izvođač, onda je publika sigurno dobra. Mi imamo prilično širok dijapazon publike, od male djece do ljudi naše generacije, pa i starijih od nas. To je jedan veliki kompliment po meni. Nije se puno promijenilo u koncertima, više se promijenilo u izdavaštvu. Koncerti su i dalje nešto zbog čega ljudi vole muziku, pa smatram da su koncerti svugdje u regiji kvalitetniji, bolja je oprema, bolje su bine, samo prije deset godina nismo imali ovakve uvjete za sviranje.
Novoj je publici bitan brz pristup informacijama o bendu koji osigurava Internet. Jeste li zadovoljni svojim prisustvom na njemu mogućnošću komunikacije s fanovima kroz taj medij?
Naša službena facebook stranica je kvalitetan primjer. Naime, preko nje komuniciramo s fanovima i tako, na primjer, kreiramo set-liste za nastupe uzimajući u obzir i njihove želje. Tako ćemo i na špancirskom nastupu ispuniti neke želje ljudi iz Varaždina, a i ubuduće.
Kakvi su planovi za bližu budućnost?
U super smo formi, za iduću godinu spremamo polako novi album.
