Ovih par dana možda je djelovalo skroz uobičajeno, ali kad sve zbrojimo ispada da je par događaja označilo ‘gusto’ vrijeme i da se neki vrag ipak kreće? Sitno ali bitno, nešto naprijed nešto nazad…
Hrvatska nogometna reprezentacija izgubila je od Škotske što je potaklo lavinu ingenioznih komentara po društvenim mrežama i pokazalo duhovitost i sposobnost ljudi da sami zaključe priču. Među svim silnim i preciznim komentarima metafore o ‘suknjama’ i da nositi hlače ne znači nužno i imati ‘muda’ bili su među najpreciznijima. Čak i da nisu imali veze s nogometom, jer te su se riječi mogle ovih dana, godina čak, upotrijebiti za puno toga kod nas.
Ne treba razdvajati ove naizgled društveno-sportske ‘znakove vremena’ od glazbe, jer velika je vjerojatnost da će netko s utakmice posjetiti i gay-pride (baciti koji kamen možda?), pa zatim i na neki koncert. Dapače, premali smo i par puta sam čuo da netko s rock koncerta završi na ‘narodnjacima’. To je zakon spojenih posuda masovne publike u kojoj jedan mali, maleeecki pomak može značiti puno za veeeliki val normalizacije koji nam treba kao i još hrpa ralica Zagrebu da pojedu idući snijeg.
Treći čovjek Bajaga
Treći bitan događaj u ovoj slagalici bio je subotnji nastup Bajage u Zagrebu. Ne samo zbog koncerta; Bajaga je napunio Šalatu i koncert je bio skroz okej, ali je ovaj put važan podatak da ga je kamerama snimala Hrvatska televizija. Dapače čak, bio je to prvi koncert nekog srpskog glazbenika koji je snimao HTV.
Snimanje koncerta beogradskog izvođača treba spomenuti stoga što je u Srbiji odavno praksa da se televizijski snimaju i prikazuju nastupi hrvatskih mainstream bendova, od Parnog valjka do Prljavog kazališta.
Pa kad već oni našima rade reklamu bilo bi fer da i mi njima malo vratimo, a ne da se bojimo konkurencije ko vrag tamjana. Pa je stoga bilo lijepo vidjeti domaće glazbenike i Bajagine prijatelje sinoć na malom druženju u hotelskom kafiću poslije koncerta. Sve to u maniru naziva prvog albuma “Pozitivna geografija” za koji je, vidi vraga, prvi koncert pod samostalnim imenom Bajaga održao upravo u zagrebačkom Kulušiću 1984.
Otvoreni marketing
Doduše, HTV je pritom par dana ranije odbio prikazati dokumentarac “Muzika na struju” o Bajagi iako je bilo dogovoreno, pod izlikom da bi se radilo o prikrivenom marketingu pred koncert.
No, HTV-u nije u tome problem i ne bi bilo prvi put da se radi o prikrivenom marketingu. Ovdje bi se trebalo raditi o otvorenom, jer kako bi drugačije i trebalo biti? Puštati dokumentarce poslije koncerta? Ako nas BBC kao javna televizija može terorizirati s višesatnim programima o Stonesima ili Bowieju pred njihove londonske evente, što je loše u tome da se odvrti film koji praktički dobivaš besplatno a poslije još i pod povoljnim uvjetima snimaš koncert na Šalati koji ćeš vrtjeti u programu?
Treba nam demokroacija
Jedini je problem što ovdje, kad govorimo o televizijskim snimanjima na relaciji Zagreb-Beograd, govorimo o mainstream izvođačima, dakle srednjoj struji, glavnom toku koji ljubi masovna publika. Zapravo nije to ni problem, problem je samo što bi istu i još jaču strategiju ‘otvorenog’ marketinga trebalo primijeniti i na mlađe, dolazeće bendove, da nam se glazbena krvna slika na ‘međudržavnoj razini’ i unutarnjem planu ne svodi samo na rock i pop-veterane.
Oni su svoje glazbene ‘ratove’ odavno započeli, mada ih kako često vidimo još vode i još uvijek imaju problema, kao i puno togas prefiksom pop-kulture kod nas. Zato, nama zapravo treba sveobuhvatna demokroacija, sa simboličnim naglaskom na riječ ‘demo’.
Natrag u garažu
Da se, artističkim rječnikom rečeno, vratimo ‘u garažu’ i svježim idejama, da mladim bendovima ne zovemo one koji sviraju već deset i više godina (a ni njih nema ‘na programu’), nego da damo šansu i miru – kako bi to rekao Lennon i manekenke koje su ga krivo protumačile – a prije svega novoj sceni.
Onda bi ta pozitivna geografija imala smisla, jer to što 1. srpnja ulazimo u EU samo po sebi neće promijeniti baš ništa ako malo ne ‘potegnemo’ i u mentalnoj pozitivnoj geografiji…
