Likovno-glazbena monografija o intrigantnom domaćem umjetniku Milanu Manojloviću, umjetničkog imena Mance, objavljena je na 480 stranica, u formatu LP ploče.
Mance je ušao već odavno svojim originalnim pjesmama u kolektivnu svijest više generacija, što je popriličan uspjeh uzmemo li u obzir da se radi o glazbi autsajderske estetike koja je često rezervirana za uži krug ljubitelja nekonvencionalnog zvuka.
Često uspoređivan s autorima kao što su Syd Barrett, Daniel Johnston ili Roky Erickson, napravio je premosnicu mitologiziranog novog vala prema novom vremenu, ostavivši prošlost daleko iza sebe. “Tajna starog hrasta” predstavlja ga ne samo kao kultnog glazbenika, već i kompletnu umjetničku pojavu koja se slobodno kreće mimo svih tokova, a Manceova uvodna misao da je njegova muzika zapravo špaga na kojoj vise džemper, vesta i još nešto donjeg veša, dok jutarnji vjetar to sve suši savršeno opisuje životni i umjetnički put jedne od najzanimljivijih pojava hrvatske glazbene i likovne scene.
“Tajna starog hrasta” donosi brojne tekstove, stripove, intervjue, fotografije, stihove, plakate i crteže. Stranicama knjige šeću Manceovi suvremenici Zlatko Burić Kićo, Darko Rundek, Davor Gobac, Tomo in der Mühlen, ali i oni nešto mlađi poput Ivana Marušića Klifa, Marka Pogačara, Tatjane Gromače ili Mikija Solusa. Na jedan Manceov album osvrnuo se i osebujni američki glazbenik Jonathan Richman, koji mu je blizak svojom naivnom poetikom. Uz brojne Manceove urnebesne intervjue ili zapise toka svijesti susrećemo i fotografije Gorana Pavelića Pipe, Ratka Mavara, Marka Čaklovića, Nataše Družijanić, plakate Igora Hofbauera Hofa, a tu su i čak tri Zografova stripa napravljena prema Manceovim pjesmama specijalno za ovo izdanje.
Priča prati put od tipično manceovskih prisjećanja na svoje djetinjstvo, prvog benda Sumrak s početka 70-ih kada je tek krenuo u srednju školu, rada s bendovima Gospođa Nada/Piki Paus i Korowa Bar u vrijeme novog vala pa do detaljnog uvida u albume koji su ga proslavili. Pored toga, otkriva nam se svijet Mancea kao likovnog umjetnika i strip autora, performera, autora plakata, pjesnika i člana značajnog art kolektiva ZZOT, a sve to je Mario Kovač objedinio u svom iscrpnom “pokušaju životpisa”.
Jedno od najopsežnijih poglavlja opisuje Manceov likovni rad uz brojne uglavnom neobjavljene crteže i stripove, popraćene tekstovima Helene Klakočar, Aleksandra Zografa i samog Mancea. Diplomirao je Likovnu akademiju, no unatoč tome velik dio njegova opusa potpuno je nepoznat, tako da ova knjiga predstavlja i pravo otkriće umjetnika autentičnog minimalističkog stila.
