U posljednjih se nekoliko godina složenica ‘supergrupa’ koristi vrlo često, i to kao pridjev uz ime grupa koje gotovo u pravilu osnivaju glazbenici koji su svoju reputaciju stvorili ranije, u uglednim rock sastavima. Ti sastavi u najvećem broju slučajeva više ne postoje, i oni se u novim projektima žele dodatno dokazati, osjećajući da u prijašnjim, ili možda čak aktualnim nisu dali sve što mogu i znaju.
Najpoznatije i najeksponiranije ime takvih karakteristika nastalo u zadnje vrijeme svakako je Velvet Revolver, bend bivših članova superpopularnih Guns ‘N Roses i Stone Temple Pilots. Takvih primjera ima mnogo i među glazbenicima koji imaju čvrsti status u matičnim bendovima, ali imaju višak kreativne energije koju koriste u tzv. side projektima (npr. Tangent, Transatlantic, Kaipa, Kino …). Opravdano ili ne, e to je već druga priča, ali iskoristiti svoje, i ime bivšeg (ili aktualnog) benda, da se nešto dodatno, uz ostalo i zaradi, ili kako sam već naveo, ispolje skrivene, nedovršene ili zatomljene ideje, gotovo da je prešlo granice normale.
U takvim okolnostima, bilo bi zanimljivo znati koliko se ljudi uopće zapita koja je grupa među prvima napravila nešto takvo. Da pod novim imenom, sa ‘starim’, uglednim članovima line-upa krene na trnovit put ulaska u rock orbitu, počevši praktički od nule. Vjerujem da dobar dio ‘starijih’ rockera zna točan odgovor, nekima se on vrti na samom vrhu jezika, a mlađi vjerojatno razmišljaju, možda i naslućujući o kome se to ovdje radi.
Iako je to očito iz naslova, da dodatno pomognem, radi se o grupi Asia. Nju su početkom 1981. godine oformila četiri velika imena britanskog rocka. Ustvari, ona prvotno i nije bila u planu, obzirom da su Steve Howe i John Wetton, o tim se britanskim glazbenicima radi, skladali pjesme za svoj zajednički projekt, u kojeg su planirali pozvati još neke glazbenike. To uključivanje se dogodilo i ranije nego su imali namjeru nešto takvo napraviti, jer im se ubrzo pridružuju Geoff Downes i Carl Palmer. Obzirom da su udruženim snagama dovršili započeti materijal, on ubrzo biva spreman za izdavanje, jedino što je još trebalo odabrati bilo je ime pod kojim će se to dogoditi.
Na sugestiju managera Brian Lanea, novooformljena grupa dobiva ime Asia, i s njime kvartet glazbenika kreće u svijet glazbe. A taj kvartet s ljudima, naoko običnih imena, i nije baš bio tako običan. Stoga ću mlađima za upoznavanje, a starijima za podsjetnik reći kako se ovdje radi o glazbenicima redom iz najpoznatijih progresivnih rock grupa sedamdesetih, a oni su Steven James Howe (gitare, ex – Yes), John Kenneth Wetton (bass, vokali, ex – King Crimson, Uriah Heep, Roxy Music), Carl Frederick Palmer (bubnjevi, ex – Emerson, Lake & Palmer) i Geoffrey Downes (klavijature, ex – The Buggles, Yes).
Po stilskom izričaju bendova u kojima su svirali članovi novoosnovane grupe, bilo je jasno kojim će se muzičkim pravcem kretati Asia. Moderniji progresivni rock i hard rock, kakvog su prezentirale gore imenovane, ali i još neke britanske grupe poput Genesis. Prva ploča, s jednostavnim nazivom “Asia”, izlazi u travnju 1982. godine pod etiketom Geffen Recordsa, i ubire nevjerojatan, gotovo nestvaran uspjeh. Neoprogresivni rock s influencama AOR – a, hard i klasičnog rocka, fantastično isproduciran (Mike Stone; Journey), stil blizak onome kakvog je nešto kasnije usavršio Marillion, biva opće prihvaćen, i ploča dostiže tiraž od devet milijuna prodanih primjeraka širom svijeta, zasjeda na 1. mjesto USA Billboard Chartsa, gdje se zadržava devet tjedana, te izbacuje dva Top 5 singla, “Heat Of The Moment” i “Only Time Will Tell“, za koje su snimljeni i video brojevi. Veliki uspjeh prve ploče popratio je isto takav na prvoj turneji, s koje se posebno pamte dva uzastopna nastupa na rasprodanoj Wembley Areni.
Po završetku prve turneje, započinju pripreme na materijalima za novu ploču, koja pod imenom “Alpha” izlazi u kolovozu 1983. godine. I ne ponavlja uspjeh prethodne, da to odmah kažem, ali ipak dostiže dvostruki platinasti tiraž, osvaja 5. mjesto u Engleskoj, 6. u SAD – u, a singlovi, ujedno i video brojevi “Don’t Cry” i “The Smile Has Left Your Eyes” ulaze u Top 10. Iako dobri, ti rezultati baš i ne zadovoljavaju ambicije grupe, a do razmimoilaženja u razmišljanjima je li ovom pločom postignuti uspjeh ili neuspjeh, došlo je i u odnosu management grupe – diskografska kuća (Geffen). Relativan neuspjeh u neku je ruku bio teško objašnjiv, jer je sve bilo na svom mjestu. Ista razina kvalitete pjesama, provjereni glazbenici, uhodani sound, kristalna produkcija (opet Mike Stone), vrhunski izdavač.
No, “Alpha” ne samo da nije nadmašila uspjeh prve ploče, nego ga, kao što je već istaknuto, nije niti ponovila. Možda su i očekivanja bila prenapuhana, a vjerojatno se trebalo neko vrijeme i pričekati, obzirom da je publika još uvijek uživala u hitovima s prve ploče. U sjeni tih događanja, unutar grupe vodio se ‘tihi rat’ između Johna i Stevea, obzirom da je Wetton, zajedno sa Downesom preuzeo ulogu glavnog i odgovornog urednika pri stvaranju materijala, dijelom i nesvjesno isključivši Howea, koji se osjećao zapostavljenim, obzirom da je na početku upravo on sa Wettonom vodio glavnu riječ, kao što smo već naveli. Takav zategnuti odnos za posljedicu ima Johnov odlazak iz grupe, nakon koncerta nazvanog “The Pine Knob“, održanog 10. rujna 1983. godine u Detroitu. Njega je, tek nakratko, za potrebe snimanja live showa “Asia In Asia!”, održanog u prosincu, zamijenio Greg Lake (Emerson, Lake & Palmer).
To je bilo jednokratno rješenje, obzirom da se Wetton ubrzo vratio u grupu, koja u prvoj polovici 1984. godine počinje s pisanjem materijala za slijedeću ploču. Njegov povratak nije riješio probleme, već samo prolongirao njihovo rješavanje. Obzirom da je obnovljen sukob na relaciji Wetton – Howe, sada Steve napušta Asiu, i to u jeku radova na novim materijalima. Taj je odlazak u neku ruku bio i očekivan, te ubrzo na mjesto gitariste dolazi Mandy Meyer (ex – Krokus). Steve Howe nešto kasnije, s Max Baconom i bivšim članom Genesisa Steve Hackettom osniva grupu GTR – a. Kad smo već spomenuli Meyera, recimo i podatak da on nikada nije nastupio uživo sa grupom.
Izlazak treće ploče “Astra” dogodilo se tek u prosincu 1985. godine, i ona, najblaže rečeno, doživljava totalni krah, bar što se tiče prijema kod publike i kritike, iako 10. mjesto u Švicarskoj i 17. u Švedskoj i nisu baš pozicije za podcijeniti. No, rezultati s najvažnijih tržišta, onog američkog, gdje je ploča zauzela tek 68., ili britanskog, na kojem nije ušla niti među 100 najboljih, bili su i više nego poražavajući i ponižavajući. Da li je bio problem u razmiricama unutar grupe, promjeni članova, u soundu koji je potpuhavao u pravcu popa, ili je bilo procijenjeno kako je Asia sve što je mogla dala na prve dvije ploče, to ostaje do današnjih dana neobjašnjivo. Loš prijem ploče u glazbenom svijetu za posljedicu je imao otkazivanje unaprijed dogovorenih nastupa, predviđenih za promotivnu turneju. Jedino što se s nje koliko toliko ozbiljnije pamti je pjesma “Go“.
Slijedeća, 1986. godina donosi EP “Aurora“, koji je u limitiranom izdanju od 20 000 kopija objavljen u Japanu, a sadržavao je pjesmu “Too Late” i tri b-strane singlova. U takvim okolnostima, raspad je bio neminovan, i članovi Asie nastavljaju svako svojim putem. Za Howea smo već rekli, Downes se vraća u studio da bi nastavio sa snimanjem solo ploče, koja je pod naslovom “The New Dance Orchestra – The Light Programme”, objavljena kroz nekoliko mjeseci za Geffen Records. Za nastavak priče bitno je istaknuti da se Downes u tom razdoblju, posredstvom tadašnjeg GTR basiste Phila Spaldinga, upoznao s pjevačem/bas gitaristom John Payneom. John Wetton se udružuje sa Phil Manzanerom (Roxy Music), i njih dvojica ubrzo objavljuju ploču “Wetton/Manzanera”.
Sredinom te godine, točnije 4. i 5. lipnja, John i Phil zajedno sa Robin Georgeom, Carl Palmerom i Don Aireyjem sviraju dva koncerta za prijatelje u londonskom The Marquee Clubu, na kojima su bile zastupljene i pjesme grupe Asia. Početkom 1987. godine Wetton s Giorgiom Moroderom i Dan Huffom sklada pjesmu “Gypsy Soul“, koja je objavljena na soundtracku za Stalloneov film “Over The Top” kao pjesma grupe Asia. To je bio i jedan od povoda da se Wetton i Downes sastanu, i počinju razmišljati o reunionu. No, od toga, barem u to vrijeme, nije ispalo ništa. Ne zaboravimo istaknuti i Carla Palmera, koji je sa Robertom Berryjem i Keith Emmersom osnovao grupu Three, čiji je debitantski album izazvao izuzetno mali interes u glazbenim krugovima.
Krajem 1987. godine Downes se nakratko pridružio grupi The Passion, u kojoj je bio gore spomenuti John Payne, da bi malo iza toga počeo rad na novom projektu, kojeg je nazvao Rain, upravo sa Payneom i Baconom (ex – GTR). A naredne, 1988. godine, John Wetton objavljuje svoj ‘Best of’ (bez Asiinih pjesama), nazvan “King’s Road”, da bi Downes, nakon Paynea i Bacona, započeo rad na novom “Ride The Tiger” projektu sa Greg Lakeom.
I tako, bend za bendom projekt za projektom, godina za godinom, i 1989., koja donosi reunion Asie, i grupa u postavi Wetton/Palmer/Downes/Pat Thrall (ex-Pat Travels Band, Hughes/Thrall) odrađuje svjetsku turneju, nastupajući uz ostalo i u Japanu, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Rusiji, gdje moskovski koncert snima za potrebe live ploče, koja pod naslovom “Live In Moscow” biva objavljena 1990. godine. Te godine, nakon završetka turneje nastupom u Brazilu, Wetton objavljuje da ponovno napušta grupu, i nastavlja samostalnu karijeru. To je bio novi kraj grupe, obzirom da se Palmer vraća u reformirani ELP, a Thrall pridružuje Meat Loafu u studijskim, ali i koncertnim aktivnostima. Tada Downes ostaje sam, vraća se studijskom radu i 1991. godine producira ploču “Bed Of Roses” grupe If Only.
Ipak, želja za definitivnim reunionom Asie i dalje tinja u njemu, te on angažira John Paynea, basistu i pjevača, s kojim je već imao priliku raditi, i koji je u međuvremenu surađivao s Electric Light Orchestra. Pomoć su mu odlučili pružiti Carl Palmer i Steve Howe, te se svi zajedno, prethodno angažirajući još jednog gitaristu, Amerikanca Al Pitrellia (ex – Alice Cooper, Talas, Megadeth, Savatage), prihvaćaju posla, i nakon šest i pol godina pauze, u ožujku 1992. godine Asia objavljuje četvrtu studijsku ploču, nazvanu “Aqua“. Osim stvaranja te ploče, Geof Downes, koji se definitivno prometnuo u istinskog lidera grupe, početkom godine tourira s obnovljenom grupom Trapeze (Glenn Hughes), a stiže i u Advision Studiu u Brightonu kompletirati materijale za svoju drugu solo ploču “Vox – Humana”.
Vratimo se mi ipak na Asiu. Premda je njezin povratak bio veliki događaj, dugoočekivana nova ploča sa svojim progresivnim pop rock soundom nije bila baš prezapažena, i značajniji joj je plasman bio jedino 55. mjesto na Njemačkoj ljestvici. Zato je turneja, u kojoj je Howe uživao status ‘Special guest Artista’ bila izuzetno posjećena, trajavši skoro godinu dana. Nastupi su bili fokusirani na Europu, i uz standardno posjećivane zemlje poput Velike Britanije i Njemačke, ovoga su puta obuhvaćene Belgija, Švicarska, Rumunjska i Estonija. Kraj te turneje označio je definitivan Howeov oproštaj od Asie i povratak samostalnoj karijeri.
Zanimljivost tih nastupa ležala je i u činjenici da je publika odmah prihvatila Paynea kao frontmana, bez obzira što nije bila naučena na njegove vokale. No, obzirom da je on i stare stvari grupe izvodio sasvim solidno Wetton je polako zaboravljan. A ubrzo i zaboravljen. Nakon završetka “Aqua Tour”, članovi grupe u drugoj polovici 1993. godine započinju s pisanjem materijala za novu ploču, koja se zove “Aria“, i izlazi u svibnju 1994. godine. Niti ona, poput prethodne, sa sobom ne donosi nijednu pjesmu s kojom bi bila poistovjećena, i koja bi joj donijela ozbiljniji uspjeh od 89. mjesta na, ponovno, Njemačkoj top listi. Asia je i dalje živjela na staroj slavi, provevši ljeto na turneji po Velikoj Britaniji i Japanu. Novo ime u postavi je Michael Sturgis, a pri njezinom završetku, Pitrellija mijenja Aziz Ibrahim (Simply Red), s kojim se europska turneja privodi kraju.
Početkom 1995. godine grupa u novoizgrađenom Downesovom i Payneovom studiju u Londonu započinje sa snimanjem materijala za novu ploču. Slojevita je ploča, kroz istaknutiji sound klavijatura i perkusija te dotjeranim vokalima, trebala biti nalik na premijerne radove, točnije rečeno, označena je, kako se to slikovito kaže, kao ‘povratak korijenima’. Ona pod imenom “Arena” izlazi u srpnju 1996. godine, i uistinu biva drukčija od prethodne dvije otkako je Payne frontman. Nalik je na “Alphu”, prilagođena modernijem progresivnom stilu, zahvaljujući u prvom redu već istaknutim klavijaturama, koje stvaraju visok atmosferski ugođaj.
Tom se pločom Asia približila novim progresivnim fanovima, a i stari su ponovno počeli ozbiljnije shvaćati nastojanja grupe da se vrati na pravi put. Uz ekipu koja je napravila prošlu ploču, za kvalitetniji sound zaslužan je i poveći broj “Arena – session” glazbenika, redom poznatih imena rock scene; Elliot Randall (gitare, Steely Dan), Tomoyasu Hotei (gitare, jedan od poznatijih session gitarista u tom vremenu) i Luis Jardim (klavijature). Ujedno je “Arena” bila prva ploča koja je nakon trinaest godina i vremena “Alpha”, ponudila nekoliko ozbiljnijih pjesama. Svakako najveći hit bio je singl “The Day Before The War“, a uz tu pjesmu, zapaženije su prošle “Words” i “Turn It Around“. U to se vrijeme konačno moglo reći ‘Asia is back’.
Usprkos pozitivnim kretanjima, Sturgis odlazi iz grupe (jedno je vrijeme bio u Adrian Smithovom (Iron Maiden) Psycho Motelu), a na njegovo mjesto za potrebe europskog dijela turneje stiže Bob Richard (ex – Ten, Shogun). Otišao je i Ibrahim, ali i većina ostalih, tako da je izostala prava koncertna promocija, konačno jedne uspješne ploče. U međuvremenu, Downes i Payne su u studiju, ovoga puta velškom Locou, gdje snimaju neobjavljene demo materijale sa bubnjarom Preston Haymanom (ex – Atomic Ruster), Nigel Glockerom iz Saxona, bivšim Thin Lizzy gitaristom Scott Gorhamom, i klavijaturistom MSG – a Andy Nyeom koji u dvostrukom formatu izlaze pod naslovom “Archiva 1” i “Archiva 2“.
Slijedeća godina, 1997. obilovala je kompilacijskim izdanjima. Prvo su objavljene četiri live ploče za tržište Velike Britanije, “Live In Nottingham – 1990.“, “Live In Osaka – 1992.“, “Live In Philadelphia – 1992.” i “Live In Koln – 1994.“, a nakon toga i “Anthology: The Best Of Asia“, na kojoj su se našli svi najveći hitovi grupe, snimljeni nanovo, u Payneovoj vokalnoj interpretaciji. Ta je ploča najprije objavljena u Japanu, a nešto kasnije, preko Snapper labela i u Europi. Downes, Payne i Ibrahim okupili su se da bi odsvirali akustični koncert na German Progressive Rock Festivalu, nakon čega su započele, poslije će se ispostaviti, dugotrajne pripreme za novu ploču, u kojima se grupi početkom 1998. godine priključuje gitarista Sage Ian Crichton.
Krajem te i početkom slijedeće, 1999. godine, u vremenima zatišja, ozbiljno se otvorila opcija reuniona (opet) Asie, ali ovoga puta s originalnim članovima, do čega ipak nije došlo. Može se reći očekivano, te Downes i Payne kao jedini nositelji prava na ostavštinu grupe, nastavljaju s pisanjem materijala za novu ploču, za čije objavljivanje potpisuju ugovor sa diskografskom kućom Recognition. Zadnje godine dvadesetog stoljeća, pomenuta dvojica intenziviraju pripreme za novu ploču, te uz pomenutog Crichtona za potrebe njezinog snimanja angažiraju respektabilnu ekipu.
Ponovno su se u grupi našli Steve Howe i Pat Thrall, pa Brian May (Queen), Elliot Randall, Guthrie Govan, Simon Philips (Toto), Chris Slade (ex – AC/DC, ex – Uriah Heep), Michael Sturgis, Vinnie Collauita, Luis Jardim i Tony Levin (ex – King Crimson). Paralelno s radovima na novoj, Downes i Payne snimaju ploču “Asia – Rare“, na kojoj su se našla 22 instrumentalna naslova, premda njihova autorska dijela, izašla pod Asiinim imenom.
Sredinom 2000. godine započelo se s finalnim miksom nove ploče, no, njezin je izlazak odgođen, te je u međuvremenu izdana još jedna ploča uživo, “Asia Live“, da bi “Aura“, sedma studijska ploča, konačno bila objavljena u lipnju 2001. godine, sa soundom uvelike na tragu prethodne. Ubrzo po njezinom izlasku započela je svjetska turneja, u čijem je europskom dijelu Asia nastupila sa grupom Kansas. Sredinom te godine objavljena je i arhivska live ploča “Alive In Hallowed Halls“, snimljena 1983. godine na koncertu u Detroitu. Od brojnih studijskih glazbenika, Downesu i Payneu su vjerni ostali gitarista Guthrie Govan i bubnjar Chris Slade.
Govan je primljen u grupu na preporuku dugogodišnjeg session bubnjara Asie Michael Sturgisa, koji mu je bio kolega na prestižnoj britanskoj “Academy Of Contemporary Music”. Osim što je bio školovani gitarista, Govan je pisao za magazin “Guitar Tehniques”, glazbeno je iskustvo stjecao u grupi Erotic Cakes sa bratom Sethom i Pete Rileyjom, a nastupao je i sa Ken Hensleyjem iz Uriah Heepa. A Chris Slade, uz svakako najpoznatiji angažman, onaj u AC/DC, kao mladić je, na prijelazu 60 – tih u 70 – te, svirao u grupi Tommorow s Oliviom Newton John, nešto kasnije pridružio se Manred Mannu u Earth Bandu, nakon čega je imao brojne session angažmane, uz ostalo i sa David Gilmourom iz Pink Floyda, pa Jimmy Pageom i Paul Rodgersom u The Firm, Mick Ralphsom iz Bad Company, da bi mu angažman u grupi Asia, na neki način bio kruna karijere.
Grupa je tada, osim u Europi, svirala i u Americi, da bi jedan od tih nastupa, onaj u Trentonu, snimili, te ga pod nazivom “America: Live In The USA“, u DVD i CD formatu objavili slijedeće, 2003. godine, u kojoj ponovno nastupaju u Americi na tzv. “AAA – Asia Across America” turneji, izvodeći najveće hitove grupe u akustičnim verzijama. Uz ostale aktivnosti, 2003. i 2004. godina protječe u pripremi materijala za novu, osmu po redu studijsku ploču, koja je u konačnici objavljena u kolovozu 2004. godine, za ‘najprogresivniji’ svjetski label – njemački Inside Out. Ploča se zove “Silent Nation“, spoj je njihove nastupne ploče, “Alpha” i “Arena”, sa modernim neoprogresivnim rock metal soundom novog milenija, i sadrži deset brilijanata. Da spomenem kako je superaktivni Downes, osim angažmana na novoj ploči Asie, pomagao i mladom američkom bendu Starwood, a sredinom lipnja Inside Out objavit će reizdanja ploča “Aqua” iz 1992. godine, te ‘best of’ “Anthology” iz 1997.
Nedvojbeno je da je Asia, uz Marillion, apsolutno najutjecajniji neoprogresivni rock bend, spona koja je povezala progresivni rock sedamdesetih, sa modernijim, onim s kraja osamdesetih i početka devedesetih, a uz to, novim je ostvarenjem dokazala da se može prilagoditim i trendovskim utjecajima, štoviše, obogatiti ga svojim idejama. Pitanje je, da se ona nije pojavila, bi li danas mogli uživati u fantastičnim prezentacijama Dream Theatera, Shadow Gallery, Symphony X, Pain Of Salvation, i brojnim progresivnim zvijezdama, koji su korijene svojeg sounda izvukli upravo iz Asiinih, ili od onih bendova na čijim je temeljima ona izrasla. Prije ne, nego da. A prosudbu zaslužuje li Asia, čija je karijera bila prepuna turbulentnih zbivanja, titulu supergrupe, ostavljam čitateljima ovog teksta.
