Anna Calvi: “Strast je ono što prožima moju glazbu”

Gotovo usporedo s nastupom Gatuza na velikoj Terra pozornici i nestrpljivo iščekivanog otvorenja ovogodišnjeg Terraneo festivala, započeli smo i razgovor s mladom britanskom glazbenicom Annom Calvi.

Unatoč očiglednom umoru i nedostatku inspiracije za opširnije odgovore, ljubazno se trudila razgovarati u opuštenom tonu. Naizgled krhka i plaha, na nastupu kasnije te večeri vješto je prebirala žice gitare i osvojila publiku svojim autoritativnim vokalom, no opet uz blagu dozu suzdržanosti…

Ispravite me ako griješim, no večerašnji nastup na Terraneo festivalu ujedno predstavlja vaš prvi posjet Hrvatskoj?
Zapravo sam posjetila Hrvatsku prije osam godina. Otišla sam u Split na godišnji odmor s prijateljima, bilo je prekrasno.Kako vam se danas sviđa Šibenik i atmosfera na Terraneu?
Tek sam stigla prije nekoliko sati, no sviđa mi se što je sunčano i vruće!

Volite li odlaziti na turneje? Što biste izdvojili kao najbolju stvar kod nastupa uživo i festivala?
Lijepo je imati priliku svirati pred ljudima koji možda i nisu upoznati s tvojom glazbom, te gledati nastupe drugih bendova… Obično je uvijek dobra atmosfera.Kako vam se sviđala europska turneja s Grindermanom 2010. godine?
Bilo je sjajno! Budući da je Nick Cave jedan od mojih omiljenih autora, bio je pravi užitak podupirati ga na turneji i vidjeti ga kako svira svake večeri.

Kako biste opisali svrhu ili cilj stvaranja glazbe?
Pronaći istinu u sposobnosti da budeš ekspresivan i pritom se zabaviti.

Obraćate li pažnju na mišljenje kritičara?
Ni manje ni više nego bilo tko drugi. Svi naprosto imaju svoje mišljenje. Neki su ljudi plaćeni da imaju mišljenje, što na kraju ne znači da je ono i važno.

Često u tekstovima koristite motive kao što su želja, tijelo, ljubav, iskušenje… Kako zapravo pišete pjesme?
Obično prvo sviram neku melodiju na gitari, zatim samo počnem pjevati i improvizirati, a onda to oblikujem u pjesmu…

Jedno filozofsko pitanje: smatrate li da danas stvaranje i izvođenje glazbe kod glazbenika izaziva osjećaj slobode, te kako biste definirali tu slobodu?
Da, mislim da se možeš osjećati slobodnim. Odvodi ti misli u drugačija prostranstva… Tvoja imaginacija zapravo može otići kamo god želi, što je jako dobar osjećaj…

Dosada ste snimili obrade pjesama Edith Piaf (“Jezebel”), TV On The Radio (“Wolf Like Me”), Beyoncé (“Naughty Girl”), Elvisa Presleya (“Surrender”)… Kako izabirete pjesmu koju ćete obraditi?
Radi se o pjesmi koja mi se na neki način obraća, koju očito volim i smatram da bih je mogla interpretirati na zanimljiv način.

Na mnogobrojnim ste fotografijama i koncertnim snimkama često odjeveni u svojevrsni kostim flamenco plesača. Krije li se iza toga simboličko značenje ili je naprosto riječ o modnom stilu?
Svakako ima simbolično značenje. Aludira na strast koja prožima moju glazbu, a sve što radim sadržano je u tome.

Kako biste opisali proces snimanja pjesama?
Opsesivno je, iscrpljujuće i teško, a katkada i jako zabavno.

Kada planirate objaviti drugi album i što možemo očekivati od njega?
Zasad imam nekoliko novih pjesama, a album planiram objaviti sljedeće godine.