Coachella festival je, kao što vjerojatno većina vas i zna, poligon za nove glazbene i društvene trendove. Jedna od najvećih, ako ne i najveća festivalska manifestacija na svijetu, svake godine privlači stotine tisuća posjetitelja. Nekima je velika kalifornijska ledina modna pista, drugima je poligon mokrih glazbenih snova, dok oni treći tamo odlaze dobro tulumariti i usput pogledati neki bend.
Simbolično je da se upravo tamo 2012. godine dogodila prva etapa nove glazbene ere. Ne radi se ovdje o glazbenom manevru kakav je izveo Bob Dylan zasviravši električnu gitaru u Newportu ili pak kakvoj drugoj vratolomiji koja će se danima dijeliti po društvenim mrežama. 2012. godine Coachella je napravila prvi korak ka depersonalizaciji i po mom mišljenju prostituciji onih koji više nisu s nama. Te kobne večeri tijekom nastupa Dr. Dre-a pojavio se hologram preminulog 2Paca i na pomalo tihi vrisak posjetitelja otpočeo izvedbu, opet možda simbolično, svojeg velikog hita “Hail Mary“. Ostalo je povijest.
Ono što je izgledalo kao “one-off“ ekskluziva za Coachellu, vrlo je skoro preselilo van kalifornijske livade ravno u umove diskografa i promotora, pa ćemo tako od sada holograme gledati i na turnejama. Svjestan sam kako ovo nije prvi hologram nakon Paca, Ronnie James Dio se pojavio na nekoliko pozornica u Europi prošle godine, no najnovija objava stranih medija kako će isto učiniti od Amy Winehouse dokazuje kako se ne radi o prolaznom trendu već o dugoročnom planu kapitalizacije nad preminulima.
Što se tehnikalija tiče, Amy turneja bi trebala krenuti kasno iduće godine, a ako je vjerovati press objavi turneja će biti producirana prema posljednjim tehnološkim dostignućima uz popratnu, gotovo kazališnu scenografiju.
Iskreno, da me netko pita kakav sam s ovim manevrom, rekao bih da je hologramizacija “ok“ ako glazbenik na nju pristane dok je još živ. Ne vidim problem da neka veličina poput recimo Dylana odluči još malo nadoštukati bankovni račun ljudima koji će preuzeti prava na njegov rad. Ipak, imam osjećaj da i vi iza ekrana imate mali grč u želucu od ovoga. Činjenica da je netko spreman kapitalizirati na ljudskim emocijama je prilično degutantna, no ona kao takva postoji od samih početaka ljudskog djelovanja. Stravično je da se sada takvi trendovi preslikavaju i na glazbu, jedan od posljednjih bastiona djelatnosti gdje postoje kakve-takve “svetinje“.
Mogao bih o ovome pisati uz usporedbe na Platona i njegov svijet ideja ili pak usporediti ovo s poznatom analogijom “priče o spilji“. Po mom mišljenju, hologramizacija bez prethodnog pristanka “žrtve“ kriva je na toliko razina da takvo što nije ni potrebno. Ono prvo i osnovno je da nema pristanka samog aktera. 2Pac je holograme mogao vidjeti jedino u seriji Star Trek ili kakvom drugom SF-u, a pokojna Amy je otišla u vječna lovišta godinu dana prije geneze ovog problema. S druge pak strane tu je i pitanje koliko je hologramski koncert uopće izvedba. Naime radi se o slušaoni s hi-tech igračkama na bini. Pandan Auto Show Ženevi ili pak onoj tehnološkoj konferenciji u Vegasu. Samo što slušatelji nisu svjesni da su zapravo na sajmu tehnološke inovacije.
Spustimo li se još “koji kat niže“, dolazimo i do pitanja granice dobrog ukusa. Kapitalizacija na emocijama – ok. Ali prodavanje magle? I to nad onima koji su isparili iz svojih tijela. Napaljivanje ljudi na snimku u tri dimenzije. Amy je možda pobjegla s ovog svijeta jer nije htjela više biti to što je bila na bini i izvan nje. Možda nije htjela biti centar pozornosti. I sada, samo nekoliko godina otkako je pobjegla u mjesto vječnog mira i tišine, “odmah preko puta“, ovdje i sada, netko će prodavati karte za pregled trodimenzionalne snimke njene možebitne muke. Najstrašnije od svega, o svemu se oglasio i otac preminule pjevačice. Za njega je ova turneja ostvarenje snova, a tehnološka dostignuća će upravo nastaviti ono gdje je Amy (Beograd 2011. godina) stala.
Na kraju, moram spomenuti tog nesretnog Platona. On je rekao da su svi predmeti ovog svijeta preslika svijeta ideja. U tom svijetu što možemo poimati egzistira u svojoj savršenoj formi. S druge pak strane sve na ovom svijetu je preslika tih formi. Da je Platon slučajno živ, morao bih smisliti još jedan svijet, onaj koji je kopija kopije, gdje ideje i stvari izgledaju poput tisuću puta kopirane knjige za faks, gdje se pola slova od crnila više ni ne vidi. Sve to naravno u onom vodoravnom formatu.
Za mene je predstojeća turneja Amy Winehouse upravo to. Blijeda kopija.
