Amaterski profesionalizam; Hrvatski filmski savez; pardon, kavez

2409

Skandalozan gaf s ulaznicama na početku proslave 10 godina Hrvatskog filmskog saveza u kinu Tuškanac u nedjelju navečer, pokazao je neočekivano loš odnos organizatora prema publici. Ili ipak očekivan?

Iako često i sam znam reći da su filmska i kazališna branša u Hrvatskoj daleko bolje organizirane od glazbene (prije svega mislim na bliskost državnim i gradskim fondovima i bogatim dotacijama), neporeciva je činjenica da sam u nekoliko slučajeva iz prve ruke vidio takav podcjenjivački odnos prema publici i gostima, koji nisam zatekao tijekom godina odlaženja na rock koncerte ili festivale kod nas.

Gdje je bio problem? Ako organizator podijeli tisuću pozivnica, a na otvorenje dođe petstotinjak ljudi, onda je logično očekivati da u dvoranu koja prima 250 ljudi mnogi pozvani neće uspjeti ući. Ne oni koji su navratili slučajno, nego su pozvani, sa službenim pozivnicama naravno.

Problem je i ako na pozivnicama piše da se ‘trebaju uzeti karte petnaest minuta prije početka projekcije’, a na blagajni kina ulaznica – nema. Ne samo petnaest minuta prije početka projekcije, nego niti tri sata ranije, što mi je rekao prijatelj koji je navratio popodne. Mogli su, recimo, napisati ‘vi slobodno dođite, ali karte nećete dobiti, mada nam je jako drago da ste se prošetali do Tuškanca i bili s nama ovom važnom prilikom…’.

Muziku podržava

To što sam ja ušao u dvoranu s par ljudi i gledao odličan dokumentarac o Arsenu Dediću (zbog prijatelja koji mi je dao ulaznice preko veze) apsolutno je nebitno, jer da ga nisam vidio ostali bi i mi vani kao i mnogi drugi, priznati redatelji, producenti i direktori filmskih festivala koji su se okrenuli i izašli iz Tuškanca vidjevši kaotičnu situaciju na ulazu.

Lakonski odgovor žene iz organizacije festivala ‘ma svi će ući’ bio je jednako besmislen kao i odgovor čovjeka koji ‘drapa karte’ koji je pak jednako lakonski, ali istinitije, rekao ‘pa ne mogu svi ući, podijelili smo tisuću pozivnica pa svi ne stanu'(?!).

Slično glupa situacija dočekala je uzvanike i na otvorenju Zagreb Film Festivala u kinu Europa u rujnu prošle godine, kad je ekipa slovenskog filma koji je otvarao festival naišla na zaključana vrata gornje galerije Europe gdje se trebao održati domjenak nakon svečane projekcije.

Pa nisu mogli doći niti do butelja vina s naljepnicama filma koje su donijeli kao zgodan suvenir. Ozbiljno izdašni budžet Zagreb Film Festivala pretpostavio bi da bi trebao biti organiziran barem neki vražji domjenak za goste i uzvanike, a ne da se kao muhe bez glave šetaju po Varšavskoj ulici gdje smo svi skupa na kraju sjeli u neki kafić i napravili si privatni party.

Sve skupa ne bi bilo toliko poražavajuće za nekoga poput mene, tko s domaćom filmskom industrijom nema baš nikakve veze osim prijateljskih, da mjesec dana prije nisam bio na Sarajevo Film Festivalu čiji su standardi organizacije, profesionalizma i gostoljubivosti, o značaju da i ne govorimo, neusporedivo veći, nedohvatljivi Zagreb Film Festivalu.

Sve skupa ne bi bilo toliko poražavajuće da par godina nisam dolazio i na festival glazbenog i dokumentarnog filma Starigrad Paklenica Film Festival (SPFF), gdje se za neusporedivo manji budžet gostima festivala osim nekoliko filmskih programa nudi 4-5-6 dana hollywoodski precizne organizacije, dodatnih programa i svega onoga što neki festival čini festivalom. U fizičkom okruženju Paklenice koja djeluje kao obalni dragulj između mora i planine, spram prazne Varšavske ulice, u središtu metropole, tj. Zagreba.

Ali niti taj središnji položaj centra glavnoga grada, i središnje filmske manifestacije, ne može pomoći ZFF-u da dođe do šireg značaja u regiji ili Europi, od onog imaginarnog značaja u kinu Europa. Ako mainstream događaj poput Zagreb Film Festivala izgleda kao provincijska manifestacija, za koju niti na obližnjem Cvjetnom trgu nitko ne zna a događa se sto metara dalje, čini se da je pretenciozno napumpano ime festivala iskorišteno u prazno.

Gdje je problem? Problem je upravo u tome da izdašne potpore i ‘love’ od grada ili ministarstva kulture, stvaraju uljuljkujuću poziciju organizatorima u kojoj privatna inicijativa znači privatnu lagodnost, izostajanje borbe za publiku ili prestiž, zbog čega Sarajevo Film Festival jest to što je, a ovi naši to nisu.

A htjeli bi, ali usprkos velikih budžeta, tepanja javnosti i medija koju imaju na raspolaganju, ne znaju kako to napraviti, kako vidimo niti u sitnicama koje je svaki ozbiljan festival davno apsolvirao…

0 Shares
Muziku podržava