Alka Vuica – Vjetar

355

Vjetar nosi moje sne
pod tvoje jastuke
i nježno kao da sam zrak
ulazim u tvoje zjenice

Kao ptica učim letjeti
učim padati
sve uzalud, na mojoj stanici
netko drag uvijek odlazi

Voljela bih ponekad
kad me stigne stari strah
da me tvoje usne izljube
i da me od svega izlijeće
ko dodir svetaca
voljela bih ponekad

Muziku podržava

Ljubav dođe ko i ti
da me zaboli
sve uzalud, na mojoj stanici
sreća nikada ne silazi

Ispravi tekst

0 Shares
Muziku podržava