Ponekad kao iz daljine
čujem da mi netko doziva ime
kao da dolazi iz podruma svjetova
kroz prigušeni šum prošlih vjekova
Da li to sudbina glasom ptice
ispunjava noći besanice
ili to nasa vlastita imena
lutaju kroz prostor izgubljena
Ko da brojim godine
i sve dane bez tebe
noćas sitna kiša pada
pada i ne prestaje
Muziku podržava
Ko izgubljeni brodovi
u daljini sjaje gromovi
a nebo puca na dvoje
ko kad se dusa podijeli
Sanjam da me dozivaš
kroz tisuće vjekova
trebam da me zagrliš
prije kraja svjetova
U lice tuga udara
sa hladnim vjetrom sjevera
sve do tvoga kreveta
blješti put od sedefa
Noćas nisko lete ptice
kao male letjelice
svijet je crna pustinja
sve do tvojih usana
– Ispravi tekst –
