Jedan od najzanimljivijih novih bendova s američke rock scene uskoro dolazi u zagrebačku Močvaru. To su Algiers, iza sebe imaju dva vrlo dojmljiva albuma “Algiers” (2015) i “The Underside of Power” (2017), pa slobodno možemo reći da stižu u pravo vrijeme. Zbog toga smo ih ulovili da nam odgovore na par pitanja, a pokazali su se kao vrsni sugovornici. Baš kao i u svojim pjesmama, tako su i ovdje pokazali interesantna razmišljanja o problemima oko nas…
Prema postojećim podacima na Internetu, piše da ste osnovani 2007., a vaš pravi proboj zapravo je počeo s prvijencem “Algiers” iz 2015. Što biste najviše izdvojili iz tog perioda dok ste bili demo bend?
Lee: Ova 2007. djeluje jako daleko i zapravo tada nismo počeli. Tada je sve još bila ideja, začetak onoga što se zapravo zakotrljalo negdje između 2012. i 2014. Tad smo pisali mnogo glazbe i međusobno izmjenjivali ideje. Otkrivali smo mnogo toga i to je bilo jako zanimljivo vrijeme za nas. Nismo imali nikakve iluzije da ćemo jednog dana biti bend koji će potpisati za većeg nezavisnog izdavača i cijelo vrijeme biti na turnejama. Jednostavno smo živjeli svoj život, mirno i neopterećeno, a slobodno vrijeme smo trošili na glazbu.
Koja je bila glavna razlika u stvaranju “Algiersa” i “The Underside of Power”? Je li lakše raditi drugi album?
Lee: Najvažnija razlika je ta da nam se za novi album pridružio Matt Tong na bubnjevima koji je sudjelovao u pisanju i snimanju pjesama. To je odmah donijelo drugačiju dinamiku i kemiju u bend. Druga bitna stvar je da smo ovaj put imali znatno manje vremena. S razlogom postoji poslovica koja kaže da imate cijeli život da napravite prvi album ili barem nešto blizu toga i to je istina. Mi smo imali godine i godine na raspolaganju za prvi album, imali smo gomilu ideja i tekstova mnogo prije nego smo odlučili otići u studio. Za drugi album nismo imali tu privilegiju, on je napravljen u znatno kraćem vremenu. Mnoge pjesme nismo shvaćali dok ih nismo počeli svirati pred ljudima na koncertima, pa su lagano počele dobivati konture kakve smo željeli. Proces skladanja ispao je sasvim drugačije. Za treći album se nadamo da ćemo uzeti nešto između, dovoljno vremena da sve razvijemo kako želimo prije odlaska u studio, ali opet pritisak vremena te natjera da donosiš odluke brzo, što može biti jako inspirativno.
Mnoge zanimljivosti su se dogodile za vrijeme snimanja “The Underside of Power”. Počeli ste ga snimati za vrijeme Brexita, a dovršili u vrijeme Trumpove inauguracije. Koje slučajnosti očekujete tijekom snimanja trećeg albuma?
Lee: Teško mi je gledati toliko unaprijed, samo mogu zaželjeti pojedine stvari. U svakom slučaju najveća želja je da dođemo do snimanja trećeg albuma. Nadam se da će to biti u uzajamnoj vezi sa svrgavanjem Trumpa i propasti njegovog carstva.
Ryan: Čini se da smo mi ljudi na rubu, na svojevrsnoj prekretnici u modernoj povijesti. Živimo u nadi da će se razočarani ljudi ujediniti i da će nastati novi duh zajedništva koji će spojiti svu braću i sestre na ovom planetu.
U vašim pjesmama kombinirate filozofiju i politiku. Tko su vam omiljeni političari i filozofi? Tko vas najviše inspirira (osim Trumpa u negativnom smislu)?
Lee: Trump me nikako ne inspirira. S njim ne želim povezivati ništa što je meni važno.
Ryan: Mnogi naši omiljeni političari su daleko od najviših pozicija. Oni su buntovnici, mislioci, umjetnici i ostali koji se zalažu za društvenu promjenu i emancipaciju, počevši od Paula Robesona do Angele Davis, od Jamesa Baldwina do Nine Simone. Filozofija je očito važna i tu bih stvarno mogao nabrojati mnoge od Hegela do Sartra. U konačnici, Marx je rekao: ‘Filozofi tumače svijet na mnoge načine, a najvažnija stvar je mijenjati svijet.’
Je li demokracija danas najbolja opcija ili moramo pronaći nešto novo? Kako vi vidite to ‘nešto novo’?
Matt: Možda nisam najkompetentniji u bendu da odgovorim na ovo pitanje, ali pokušat ću objasniti svoja razmišljanja. Mislim da smo stvarno došli u vrijeme kada propitkujemo što je zapravo demokracija i koje su njene prednosti i mane. Je li možda riječ demokracija samo izlika za neke druge stvari? Na primjer, zašto se Rusija uopće trudi pokazivati da je demokratična? Naravno, najviše se to vidi na primjeru SAD-a i licemjerja u procesu demokracije. Je li republikanski gerilizam dio te iste erozije demokratskih ideala? Mislim da je najvažnije raskrinkati što je mit demokracije i potom možemo pričati o nečem novom što bi moglo promovirati ideale koji će spriječiti urušavanje svijeta oko nas koji u ovom trenutku jednostavno puca po šavovima. Što i kako će to točno biti, stvarno ne znam, ali drago mi je da smo dio toga i da pokušavamo ljudima otvoriti oči.
Često ste na turnejama, pa tako ćete uskoro posjetiti i Hrvatsku. Gdje ste doživjeli najveći kulturni šok? Kakve stvari vas najviše mogu iznenaditi?
Lee: Za mene je najveći kulturni šok to kada imam problema s komunikacijom, a to se najčešće dogodi zbog nepoznavanja jezika.
Matt: Svako mjesto koje posjetiš na turneji je svojevrsni kulturni šok. Posjetiš mnoge gradove, ali zapravo vrlo malo toga vidiš jer većinu vremena provodiš u prostoru u kojem sviraš tu večer. Tamo su svi simpatični, dobro se odnose prema tebi i općenito ti je super. Najbolji primjer za to je bio naš nastup u Varšavi na prošloj turneji. Imali smo odličan gig, mi smo bili jako zadovoljni s našim dijelom, publika je odlično reagirala i to je vjerojatno bio naš najveći koncert do tog datuma. Bili smo baš ponosni na to. Sljedeće jutro, kada smo odlazili u novi grad, vidjeli smo veliku gužvu i mnogo policije na varšavskim ulicama i tada smo shvatili da su trajali veliki prosvjedi nacionalista. Tad smo shvatili da gdje god ideš, moraš imati na umu da postoje ljudi koji gledaju stvari na drugačiji način nego ti.
Ryan: Upravo je to poanta našeg postojanja kao benda, naša misija je unaprijediti pojam jedinstva u različitosti, spajati se s ljudima diljem svijeta koji imaju jednaku potrebu boriti se protiv separacija, nacionalizma ili nečeg još i goreg.
Uz vašu glazbu se najčešće veže pojam ‘dystopian soul’. Za ljude koji nisu upoznati s vašom glazbom, je li to najbolji opis ili biste se ipak opisali na drugi način?
Lee: Mislim da je to poprilično dobar opis naše glazbe.
Ryan: Sva soul glazba je više ili manje distopijska jer je originalno nastala u uvjetima ugnjetavanja, rasizma i nasilja.
