Zvučna razglednica

Morosin se pomalo samozatajno, uvijek iz drugog plana, nametnuo kao jedan od nekolicine najintrigantnijih i najkvalitetnijih domaćih autora u zadnjih tridesetak godina.

Od (post)novovalnog ekperimentiranja Gustapha y njegovih dobrih duhova, preko savršeno pitkog mainstream popa kojeg je radio s Alenom Vitasovićem, do etna, žestokog rocka i šansona, Livio je polako istesao jednu od rijetkih novijih diskografija koje će jednog dana zaslužiti ozbiljnu retrospektivu.Ovog puta riječ je o instrumentalnom albumu, posvećenom i inspiriranog – pogodili ste – Motovunom. Album je snimljen na spomenutom mjestu radnje, u kući Livijevog prijatelja Danila Dučka, slikara i autora naslovnice albuma i videospota za Porinom nagrađeni singl “Autobus“.

Atmosfera lokaliteta je maksimalno iskorištena. U pjesmama se tako obilno koriste ambijentalni zvukovi, poput škripanja vrata, grmljavine i cvrkuta ptica, koji osnovnu zvučnu podlogu koja se ukratko može omeđiti electro-etno-rock etiketama, smještaju u kontekst i time joj daju puni smisao.

Slušajući album nije teško zamisliti autobus kako se trucka po brežuljcima i remeti prirodni mir, Livija kako u rano jutro s motovunskog brda promatra spokojnu dolinu Mirne ili glazbenike kako u škripavoj kući provode večer svirajući dok vani grmi i sijeva. Odnosno, nije teško zamisliti motovunsku svakodnevnicu u kojoj se tradicionalno, pitoreskno, romatično-mistično-starinsko miješa sa modernim oblicima turizma.

Ističu se “Mirna” s finom jazzy gitarom i koja pomalo vuče na Air, te “Jana” koja kreira gotovo filmski ugođaj, i u kojoj pravu grmljavinu zamjeni grmljavina električne gitare. Završna “Kaos” naslovom i zvukom žestokog techna vjerojatno pokušava dočarati atmosferu razuzdanih partyja kakvi prate zatvaranje Motovun Film Festivala.

Nije “Motovun” namijenjen za masovnu upotrebu, no kao soundtrack za laganu vožnju po živopisnoj unutrašnjosti Istre ili kao zvučna razglednica-uspomena će sasvim solidno poslužiti.