Žrtve plesa uzvraćaju udarac

Pjesme s “Gust Of” nisu bauk stvari. U predgovoru sam jasno i glasno napisao da to nisu alternativne stvari, neka avangarda. To je samo, u odnosu na “Brkicu” i “Kurijeru“, jedan drugi oblik komunikacije, da se tako izrazim. Malo su možda zahtjevnije, ali, ponavljam, nije to neki bauk kojeg bi se trebalo plašiti, reći: “Uuuu, ne, ne, to nije za mene, to ja ne razumijem, to je komplicirano” – rekao je u intervjuu za naš site Edi Maružin, frontgustaf.

I, doista, Edi ima pravo. Pjesme koje su sakupljene na “Gust Of” stvorile ‘novo djelo sa starim stvarima’, čvrstu cjelinu koja odlično funkcionira unatoč činjenici da je između najstarije pjesme “Žrtve plesa” i najnovijih, bonus stvari “Naša san je” i “Ti si mi se falila” prošlo 19 godina, predstavljaju svojevrsnu protutežu općepoznatim veselicama kojima Gustafi nepogrešivo razvaljuju publiku na svakoj od svojih štala. Ovo su, uvjetno rečeno, zahtjevnije pjesme, one koje ne ulaze u uho na prvo slušanje, ali upravo zato predstavljaju izazov ne samo Gustafilima, tzv. ‘publici iz četvrtog reda’, već i općenito svim audiofilima koji u glazbi traže nešto više.

Vjerujem da će upravo u ovom, drugom licu Gustafa to nešto više, artistički i autorski ambicioznije uspjeti i pronaći. I, dok tako lutaju “Gust Of-om” u potrazi za glazbenim svetim Gralom kao Verneov junak Matijas Sandorf pazinskim jamama, točno ih mogu zamisliti kako, svjesno ili nesvjesno, tapkaju nožicama ili ručicama prateći ritam skoro pa svake od pjesama s ovog albuma. I to je jedina greška Gustafa u pristupu ovom materijalu – što im odriču plesni karakter te ih ne izvode na svojim ‘štalama’.

Jer nitko me ne može uvjeriti da se publika ne bi raspomamila za “Romeom” (OK, njega još tu i tamo i izvedu), “Rokenrolić”, “Ti mi mala previše pensaš”, “Aj tornaj” i kumpanijom. O, itekako bi! Sjećam se, recimo, promotivnog koncerta u Tvornici povodom izlaska albuma “Vraćamo se odmah” na kojem su, čim su se pojavili na pozornici, opičili “Rokenrolić” i u roku tri-četiri takta pola dvorane je već skakalo u ‘ritmu muzike za ples’. A na koncertima nekih naših pa i svjetskih bendova pola dvorane ne padne u euforiju ni na bisu.

Da skratim. Prava šteta bi bila da ovaj album, kao audiofilski plijen, završi samo u fonoteci Gustafofila jer on ima raznovrsnosti, umjetničke i autorske snage da bez problema regrutira novu publiku pa i one, uvjetno rečeno, ozbiljnije koji imaju običaj materijal prvo dobro ‘prožvakati’ kod kuće, a tek onda otići na koncert. E, volio bih vidjeti lica tih likova kad shvate da na koncertima Gustafi sviraju neke potpuno drugačije pjesme koje su ih svejedno zavele, razbacale i dobro oznojile. I za takve Gustafi imaju prigodan stih: “…s vragon je poša i nikad doma neće doj…“.

A što se tiče bonus pjesama “Naša san je” i “Ti si mi se falila“, ako su laste u ovom slučaju doista vjesnici proljeća, onda jedva čekam jesen i novi album istarskih raspašoj-majstora.