Zreliji i bogatiji nastavak prvijenca

Na svom drugom albumu, nazvanom “Teotar Akvarelo“, Kopito opet obrađuju tipično otočke teme ali s novom dozom zrelosti. Posebno se to odnosi na tekstove glavnog autora Pavla Sviličića, koji je pokazao dar za uporabu otočkog dijalekta u slikovitim i lijepim stihovima.

Nije toliko bitno s kojeg su točno otoka članovi benda i kojim točno dijalektom govore, jer premda je svaki otok svijet za sebe, teme koje su obrađene na ovom albumu većina otoka dijele: počinje se sa zvukom pente, a pjesme govore u fjaci, trešeti, jematvi, tovarima, skoku u more, rasprodaji otoka…

Dvije uvodne pjesme “Kalono bonaca” i “Trešeta“, te “Rapa” su opuštene karipsko-mediteranske veselice u stilu onih s prvog albuma i kakve publika najviše voli na koncertima, no “Teotar Akvarelo” je glazbeno šarolik.

“Muj tovar” je funk stvar koja kao da oživljuje tovara Tome Bebića – ne samo da govori o neraskidivom prijateljstvu čovjeka i te plemenite životu, nego se u pjesmama i pristupu Kopita (a na sreću i još nekih bendova) osjeti Tomin duh što kao svjetionik svijetli usred glazbeno-kulturnog mraka koji nas okružuje.

“Jematva” je nježni reggae i primjer je kvalitetnog i lijepog teksta. “Padrone makaki” istočnjačkog ritma i melodije pokazuje da Kopito muče isti problemi kao i Gegu na njegovom prošlom albumu, a to je prije svega nerazumna rasprodaja otoka (zemlje, kuća, hotela, plaža…) i nekritično klanjanje bogu Novcu.

Nije istina da mladi bendovi više ne rade (smislene) angažirane/protestne pjesme, samo ih treba pustiti da se glasnije čuju, a i s njima dići glas. Već smo debelo zakasnili s reakcijom, ali još se može puno toga napraviti.

Još jedan otočki problem koji se spominje je nedostatak mladog stanovništva, što u kombinaciji s prvim problemom dovodi do gašenja mnogih tradicija.

“Skoc u more” prva je pjesma koju ja znam u kojoj je netko opisao tu divotu kad se čovjek vine u zrak i skoči u more te je jedan od pritajenih favorita albuma.

Nakon dramatične “Voga! Voga!” album završava na isti način kao i prvijenac, sa ‘šporkim’ vicem “U Marini“, koji je klapska a cappella obrada pjesme Vatrogasaca.

Slično kao i TBF u svojoj Galeriji, i Kopito su u svom Teatru izložili i prikazali svoju viziju svijeta koji ih okružuje, a to su napravili bez jeftine konfekcije sa svježim pristupom glazbi, ali i s poštovanjem prema tradiciji mjesta i kulture iz kojih dolaze. Onako kako se to i treba napraviti.