Zreli (i možda zadnji) synth hard rock s dozom humora

    966

    Electric Six

    Bitch, Don't Let Me Die

    Datum izdanja: 06.10.2015.

    Izdavač: Metropolis Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Drone Strikes
    2. Two Dollar Two
    3. Kids Are Evil
    4. 0Roulette!
    5. A Variation Of Elaine
    6. Slow Motion Man
    7. Big Red Arthur
    8. Dime, Dime, Penny, Dime
    9. If U R Who U Say U R
    10. When Cowboys File For Divorce
    11. Take Another Shape
    12. Electric Six!

    Jesen je došla što znači da nam je stigao i novi album Electric Sixa.

    Album se zove “Bitch, Don’t Let Me Die” (čudi me da nisu i ranije imali takav naziv pjesme ili albuma).Slobodno možemo reći da Electric Six spadaju u one bendove ‘ili ih voliš ili ih ne voliš’, a takvim osjećajem i izdaju albume, malo toplo, malo hladno. To se dobro osjeća i ovdje gdje su ponovno zažestili svoje glazbene kulise i time se ponovno približili hard rocku, a udaljili od synth rocka.

    Sve u svemu, nova zbirka pjesama je ono što E6 nudi od samih početaka, vrlo dobru zajebanciju koja ovaj put (ponovno) ima mnogo uporišta u mnogim glam rock bendovima, a od uzora bih svakako i jednim dijelom uzeo i Queen. Naravno, sad u sve to treba ubaciti veliku dozu humora i nastao je novi album.

    Muziku podržava

    Dick Valentine je fakat vraški dobar frontmen jer se i dalje ističe u svojem bendu urlajući i vrišteći mnoge stvari da bi one dobile na svojoj prepoznatljivosti, odnosno da to bude Electric Six u pravoj mjeri. Naravno, ima tu i potpuno laganih pjesama poput “Take Another Shape” koje se fino uklapaju svojom himničnosti s ostatkom albuma.

    Uvodna “Drone Strikes” valja sve pred sobom, a nalazi se na razmeđi Motörheada i The Darknessa, a prva prava pjesma koja bi mogla postati klasik benda jest “Kids Are Evil” gdje progovaraju o tome kako se današnji klinci ponašaju. Tu su ujedno i posudili zviždače što daje posebnu draž pjesmi.

    Sa “Slow Motion Man” pokazali su povratnicima Duran Duran i A-ha (koji su izdali nove albume svega tjedan-dva prije Electric Sixa) kako se može na zabavni način odraditi posjeta u ’80-e. “Big Red Arthur” je njihov naklon Queenu, dok kreativni vrhunac ludila na albumu dolazi s “Dime, Dime, Penny, Dime” koja nalikuje kao da Elvis svira u The Fratellisima.

    “Bitch, Don’t Let Me Die” nije donio ništa previše novog u pjesmaricu Electric Sixa, ali nakon toliko albuma iza sebe, teško je i izmisliti nešto novo. Ipak, ovdje se osjeća neka svojevrsna zrelost jer su pjesme mnogo zaokruženije, žešće i često ‘veće od života’, kao da se spremaju na neku stadionsku turneju. Takav iskorak pjesme čini radiofoničnijima i vjerojatno pristupačnijima ljudima, ali otom potom…

    Studijski album svake godine i ove godine je uspješno apsolviran albumom koji ima svoju težinu. Kad ga usporedimo s ostatkom njihovih materijala, “Bitch, Don’t Let Me Die” spada negdje u zlatnu sredinu jer se možda tom zrelošću izgubilo na dijelu humora u glazbenom dijelu, ali sve je i dalje onako kako smo i očekivali od Electric Sixa.

    S obzirom da se posljednja pjesma zove “Electric Six!” i cover albuma prikazuje spuštene zastore, mnogi nagađaju da bi ovo mogao biti i finalni album benda. Za početak sljedeće godine je najavljen izlazak rockumentaraca “Roulette Starts Of Metro Detroit”, ali bi bila prava šteta da E6 završe s radom, posebno što ih nismo imali prilike vidjeti u našim krajevima…

    Muziku podržava