Zombijev povratak glazbi

    1801

    Rob Zombie

    Educated Horses

    Datum izdanja: 20.03.2006.

    Izdavač: Geffen Rec. / Aquarius Records

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Sawdust In The Blood
    2. American Witch
    3. Foxy, Foxy
    4. 17 Year Locust
    5. The Scorpion Sleeps
    6. 100 Ways
    7. Let It All Bleed Out
    8. Death Of It All
    9. Ride
    10. The Devil’s Rejects
    11. Lords Of Salem

    Sjećam se jedne reklame u nekakvom rokerskom časopisu tamo iz doma White Zombie ere, na kojoj je bila slika Rob Zombieja s lancima, dugom kosom, zlim pogledom, pofarbanim očima i natpisom “If this doesn’t scare you, you already dead!” koja mi je i u to vrijeme bila jako simpatična i smiješna. Čovjek je fasciniran horrorima, zastrašujućim čudovištima, ukletim kućama i mrtvim truplima, i tu svoju ljubav pokazivao je kroz svoj bend White Zombie i kroz snimanje horror filmova.

    Ni meni nije jasno zašto mu se bend raspao, budući da se glazbeno ni sada nije daleko maknuo. Jednostavno je uletio u one klasične solo vode, gdje ima puno više slobode. U svakom slučaju, nakon nekoliko godina u kojima je snimio iznenađujuće dobre filmove “House Of 10000 Corpses” i “The Devil’s Rejects”, čovjek se vratio svojoj prvoj preokupaciji i fanovi zbog toga mogu biti itekako sretni.

    Nije se daleko pomaknuo, ali ipak je ovim albumom zakoračio u nekakve vode s manje pjesmica iz pozadine nekakvog strašnog filma i približio se svom moguće najvećem komercijalnom uspjehu.

    Educated Horses” je njegov treći solo album na koji je stavio solidne pjesme koje su malo više natrpane klasičnim rokom i nekakvim glam-pop elementima, nego čistim metalom. Uvodnu mističnu “Sawdust In The Blood” je brzo prekrila tipična Zombievska “American Witch” s jednostavnim bubnjevima, industrial gitarama i promuklim Marilyn Manson vokalom.

    Muziku podržava

    Već na “Foxy Foxy” se vidi da su neke pjesme potpuno lišene ikakvih horror peripetija. To se odnosi i na “The Scorpion Sleeps” i srednjoeuropski melodičnu, sporu i žestoku Soundgardenovsku “17 Year Locust“. Najbolja pjesma na albumu je jako zanimljiva “Let It All Bleed Out” sa digitaliziranim vokalom i najboljim gitarama na albumu, a prije zadnje faze albuma došla je na red i akustična “Death Of It All” s folk melodijama i mističnim tihim pjevanjem.

    Fazu koju sam spomenuo čine zadnje tri stvari koje malo više liče na starog Zombieja. To su malo ozbiljnije “Ride” s nekakvim primitivnim Tool rifom, country-horror pjesmica “The Devil’s Rejects” za koju ne znam zašto nije završila na filmu i mračna “The Lords Of Salem” koja zvuči kao totalni Marilyn Manson.

    Kratkih 38 minuta pokazuje mogućnost da je ovaj album ovdje samo kako bi omogućio Zombijev povratak, ali album na kojem je pokazao svoje sposobnosti. Čovjek koji me svojom glazbom definitivno nije u stanju preplašiti. Čak naprotiv. Mislim da mu je glazba totalno zabavna i jednostavna i da će mi više pasati u vožnji autom, nego u nekakvoj mračnoj sobi gdje želim napraviti horror party.

    Ne znam što je njemu u glavi, ali nadam se da je svjestan toga i da jednostavno voli ono što radi. Nije najbolji pjevač na svijetu, u glazbenom smislu nije atomski fizičar, ali je jako simpatičan i zanimljiv.

    Malo stadionskih pop pjesmica, pa malo žestokih rokerskih rifova složilo mu je albumčić kojim si je opet otvorio glazbeni put. Neke pjesme su vrijedne mahanja glavom, a neke bi definitivno mogle dobro zazvučati u nekakvom klupskom remixu. Kombinacija koja jamči zabavu, definitivno.

    Muziku podržava