Zlatni rez popa i rocka

    4309

    Bajaga i Instruktori

    Pozitivna geografija / Sa druge strane jastuka / Jahači magle (reizdanje)

    Datum izdanja: 28.12.2009.

    Izdavač: Long Play

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Berlin
    2. 02 Mali slonovi
    3. Poljubi me
    4. Limene trube
    5. Znam čoveka
    6. Tekila–gerila
    7. Marlena
    8. Kosooka
    9. Tamara
    10. Pustite me, druže
    11. Papaline
    1. 220
    2. Vidi, šta sam ti uradio od pesme, mama
    3. Nemoj da budeš nja nja
    4. Ti se ljubiš (na tako dobar način)
    5. Dobro jutro džezeri
    6. Sa druge strane jastuka
    7. Šarene pilule za lilule
    8. Dvadeseti vek
    9. Francuska ljubavna revolucija
    10. Nemoj da se zezaš sa mnom
    11. Zažmuri
    1. Ja mislim 300 na sat
    2. Kao ne zna da je gotivim
    3. Gde stiže moje sećcanje
    4. Red i mir
    5. Rimljani
    6. Samo nam je ljubav potrebna
    7. Strah od vozova
    8. Bam bam
    9. 442 do Beograda

    19.2.2010. momak zvan Momčilo Bajagić, od milja Bajaga, navršio je 50 godina života. Prošle godine obilježio je 25 godina solo-karijere i kao vrijedan podsjetnik na te okrugle brojke nedavno su izdana prva tri njegova solo-albuma.

    Vjerojatno niti jednome muzičaru u povijesti autoput nekad znan kao Autocesta Zagreb-Beograd nije značio više nego što je to bilo Bajagi. Svoj prvi solistički nastup održao je 12. travnja 1984. u zagrebačkom klubu Kulušić, a svoj prvi koncert s pratećim bendom Instruktori devet dana kasnije u beogradskom Domu sindikata. Snimke s daljnjih zagrebačkih nastupa poslužile su mu kao odlična podloga za live-album…

    Naglo se prebacujemo u 2009. Nakon dva uspješno održana koncerta u zagrebačkoj Ciboni slijedilo je trodnevno obilježavanje u beogradskom Sava centru jedne velike i po svim kriterijima uspješne solo-karijere. Baš u to doba momci u zagrebačkom studiju Piece of Cake dovršavali su digitalnu obradu i remasteriranje njegova prva četiri albuma. Prva tri su već izdana dok će četvrti “Prodavnica tajni” biti u dućanima nešto kasnije.

    A ta velika karijera počela je krajem 1983. kada se jedan miran, tih i pristojan mladić odlučio riješiti viška pjesama koje nije mogao objaviti u svom matičnom bendu koji se zvao Riblja čorba. Nakon što je svom šefu Bori Đorđeviću ponudio sve pjesme i nakon što je on odabrao čisti šlag (pjesmu ”Kad hodaš”) ostatak je Bajaga snimio malo u svom iznajmljenom stanu (vjerojatno je to razlog što sadrži obilje dionica kućnih synthova), a malo u studiju pod paskom iskusnog muzičara i producenta Kornelija Kovača. Rezultat toga je bila ploča naziva ‘‘Pozitivna geografija”, koja je izdana početkom 1984., a takvu ploču je mogao napraviti samo netko tko se previše družio s Borom Đorđevićem.

    Muziku podržava

    Ukratko, Bajaga je snimio vrlo dobru pop-rock ploču koja je malo eskapistička i neobavezna, koja ima klasične ljubavne pjesme (koje će postati Bajagin zaštitni znak), koja malo govori o likovima na rubu zakona koji imaju problema s upotrebom ilegalnih opijata (što je teritorij Riblje čorbe). To se najljepše može vidjeti prilikom slušanja snimke “Znam čoveka“: rijetko gdje ćete naći da pjevač tako nevino, bezbrižno i naivno pripovijeda priču o osobi koja se očajnički želi skinuti s kokaina.

    Također “Pozitivna geografija” sadrži i glazbene skečeve “Pustite me, druže” i “Papaline“, a potonja sadrži nešto imitiranja zagrebačkog slenga. Novitet u odnosu na Čorbu je veća prisutnost karipskih i pop-ritmova, umjesto klasičnih hard-rock-blues elemenata.

    Cijelu Bajaginu karijeru obilježilo je prisustvo redikula/provokatora: u Ribljoj čorbi tu je ulogu igrao Bora Đorđević, a u dijelu karijere s Instruktorima za to je bio zadužen Žika Milenković, koji je jedno vrijeme po tom pitanju imao pojačanje prisustvom Dejana Cukića. Dok je Đorđević opor, lajav, ciničan, bezobrazan prema sebi i još više prema drugima, Milenkovićev humor igra na kartu zaigranosti i spajanju nespojivog.

    Razlika između “Pozitivne geografije” i drugog solo-albuma (prvog s Instruktorima) “Sa druge strane jastuka” jest pomak u zvučnoj slici. “Sa druge strane jastuka” (1985.) je izvrsno odsvirana i koherentna ploča s mnogo pjesama u različitim žanrovima, a opet, svaka žanrovska ekskurzija zadržava pitkost i melodičnost.

    Uspjeh nije izostao i ovim se albumom Bajaga prometnuo u superzvijezdu na području bivše Jugoslavije. Posebno je bio (i ostao) omiljen među ženskom populacijom: uglađen, smiren, samopouzdan, elokventan, ali nikad prepotentan, bahat ili sklon konfliktima, a također mu nije štetilo što mu je polazilo za rukom napisati bar jednu veliku baladu za svaki album. Na “Pozitivnoj geografiji” to je “Tamara” (a ni “Poljubi me” nije za baciti), a na “Sa druge strane jastuka” je “Zažmuri“. Spomena su vrijedne i “Dobro jutro džezeri” (antologijska jazz-balada), ubrzane “Ti se ljubiš” i “220“, te naslovna pjesma.

    Treći album Bajage “Jahači magle” (snimljen i izdan 1986.), zvuči kao izvlačenje glavnog aduta koji nosi sve pred sobom, odnosno, košarkaškim jezikom rečeno, kao urnebesno zakucavanje praćeno lomom obruča i table. Za ispomoć pozvani su Josipa Lisac i bivši kolega iz Riblje čorbe Rajko Kojić te serija manje poznatih, ali vrlo cijenjenih glazbenika.

    Zvuk postaje još bogatiji, neurotičniji i ispeglaniji – što nije nužno dobra vijest. Uvodna “Ja mislim 300 na sat” produljuje tradiciju asociranja s raznim narkoticima (započeto je s “Marlenom” i “Znam čoveka” na “Pozitivnoj geografiji” pa nastavljeno sa pjesmom “Šarene pilule za lilule” na drugom albumu), međutim, koliko god bio provokativan u tekstovima, njihova izvedba je vrlo ‘mila’, odnosno kao da je riječ o čaju od kamilice s dodatkom majčine dušice, a ne o zabranjenim tvarima štetnog djelovanja.

    Samo nam je ljubav potrebna” donosi citat The Beatlesa “All You Need Is Love” – možda bi čista obrada ili samo originalna Bajagina i Žikina pjesma bez dodataka bili bolja ideja. Postolje za medalje s “Jahača magle” pripada trima baladama “Rimljani“, “Strah od vozova” (izvrsna gitaristička međuigra prerano preminulog Rajka Kojića i Dušana Bezuhe) i zaključnoj “442 do Beograda” (tolika je otprilike udaljenost od Zagreba do Beograda u kilometrima).

    Ova tri albuma pokazuju raznovrsnost Bajaginog autorskog rukopisa te fascinantno snalaženje u području glazbenog žanra zvanog pop-rock.

    Uvijek pitak, nikad banalan, na ovim izdanjima oduševljava način na koji pronalazi drugačija i neobična melodijska rješenja koja uvijek zvuče pristupačno. Tijekom godina, njegov će stil biti mnogo puta kopiran od raznih estradnjaka, ali nikad neće biti dostignut taj nivo kreativnosti i sugestivnosti kao na ovim albumima, “Prodavnici tajni” i “Muzici na struju”.

    Muziku podržava