Život kako ga pišu avanture

    1144

    Tuomas Holopainen

    The Life and Times of Scrooge

    Datum izdanja: 11.04.2014.

    Izdavač: Nuclear Blast

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Glasgow 1877
    2. Into The West
    3. Duel & Cloudscapes
    4. Dreamtime
    5. Cold Heart of The Klondike
    6. The Last Sled
    7. Goodbye, Papa
    8. To Be Rich
    9. A Lifetime of Adventure
    10. Go Slowly Now, Sands of Time

    Vrijeme zatišja između dvaju Nightwishovih albuma i turneja, Tuomas Holopainen iskoristio je da završi debitantski solo album, na kojem, kako je sam izjavio, radio oko 14 godina.

    Tamo negdje od “Oceanborn” turneje. Kao ljubitelj stripova, odlučio je uglazbiti knjigu “The Life and Times of Scrooge McDuck“, koju je u devedesetima, prema istoimenoj grafičkoj noveli Walta Disneya iz prošlostoljetnih ’50-ih, napisao i ilustrirao američki pisac Don Rosa. Ujedno, to je, po Tuomasu, i svojevrsna posveta Donu Rosi, jednom od najboljih pripovjedača našeg vremena, koji je autor ilustracija za ovaj album, uključujući i naslovnicu.

    Knjiga ima dvanaest poglavlja i govori o životnom putu Scroogea, od vremena dok bijaše desetogodišnji dječak u rodnom Glasgowu u Škotskoj (1877.), preko njegovih avantura diljem svijeta, sve tamo do 1947., 20 godina prije smrti.Glazbu za album napisao je Tuomas Holopainen, koji je radio i produkciju, a snimano je od kolovoza do listopada 2013., najprije u Angel studiju u Londonu, zatim na raznim mjestima diljem Škotske i Finske. Priča je to koja ima emotivnost, dubinu, detaljnost, ozbiljnost, ali i duhovitost, i nedvojbeno je bila zahtjevna za uglazbiti, čak i za takvog znalca kakav je Tuomas, pa nije čudno da je toliko dugo radio na njoj.

    S obzirom da glazba prati priču, možemo s pravom govoriti o konceptualnom dokumentu, ali ne i o kompleksnijim, prezahtjevnim kompozicijskim strukturama pjesama ili pak o atipičnim ritmovima sklonih progressivi. Ovo je dosta sređen, katkad turoban, katkad lagodan, a prije svega protočan i eteričan album s dubokom, na momente svečarskom, uozbiljenom glazbom u kojoj dominiraju orkestralni elementi.

    Muziku podržava

    Svrstati ga pod određeni stilski šešir praktički je nemoguće, jer ovdje imamo kombinaciju izrazito dominantne klasične glazbe s jakim simfonijskim afinitetima, s malo folka, još manje popa, rocka i soula u otvorenim, atmosferskim, gusto uređenim pjesmama sočnih orkestralnih aranžmana (Pip Williams). Vjerojatno bi njezin najprecizniji i najkraći mogući opis bio da se radi o svojevrsnom ‘Soundtacks’ izdanju, odnosno filmskoj glazbi jakog kinematografskog dojma.

    A s obzirom da će mnogi to sigurno potencirati, treba reći da “The Life and Times of Scrooge” ima dosta malo veze s Nightwish. Možda s nekim cinematic dijelovima zadnjeg albuma “Imaginaerum“, no za razliku od njega, koji je bio i svašta i ništa, ovo je dosta konkretan album s jasnim itinerarom, gdje se znaju trase kretanja i mjesto do kojeg se treba stići.

    Holopainen je zazidao gusti atmosferski okvir u kojem je kroz folk usadke propustio zrake autentičnog doživljavanja bjelosvjetskih putovanja Scrooge McDucka. Na početku u Škotskoj s gajdama i flautama (Troy Donockley), pa na američkom zapadu uz bendžo i usnu harmoniku (Mikko Iivanainen, Jon Burr), na melankoličnom Sjeveru uz zvukove piana i violine (Tuomas, Dermot Crehan), da bi nas uz didgeridoo (Teho Majamäki) odveo i do, nama dalekih, australskih horizonata.

    Zanimljivost ovog albuma leži i u činjenici da su gotovo u potpunosti detronizirane gitarske izvedbe, koje su se svele na periodične emotivne akustike i još rijeđe, raznježene solaže. Sličan, ako ne i isti je slučaj s bubnjevima, barem onima klasične forme. Ovdje je taj, uobičajeni i bitan ritmički segment nadomješten s dosta glasnim, polumarševskim tonovima bodhrana (irski ručni bubanj), te elektroničkim alter-zvukovima, čemu se također ne može puno toga prigovoriti. Jer, ovoj formi albuma dojam je da se energični riffovi i rasparajući bubnjevi ne bi baš uklopili u njegovu koncepciju.

    Ovo je introspektivan, dijelom umirujuće-plutajući, a dijelom raskošan, bombastičan album s jako puno orkestracija i bogatih instrumentalnih pasaža, zbog čega se dosta lako može steći dojam da je uglavnom instrumentalan, ali samo su dvije pjesme te forme. U ostalima ima puno naracija, vokala, zborova, no zbog njihove emotivnosti, melankolije, sumornosti, ponekad i sanjivosti, pa čak bi rekli patnje i podatnosti, često se doimaju kao da su u drugom planu. Više nekako usputni prolaznici, nego ono što u stvari jesu. Važan i snažan fragment cjelokupne priče.

    Johanna Iivanainen i Johanna Kurkela, koje ‘glume’ “Glittering” Goldie o’Gilt i Downy O’Drake, Scroggeovu tihu patnju, te majku i sestru, svojim mekim i toplim, izraženo emotivnim glasovima naprosto zrače, Tony Kakko je uvjerljivo odigrao (otpjevao) ulogu pripovjedača, a Alan Reid svojim smirenim i dubokim tonovima ispričao i otpjevao svoje viđenje ove pustolovine.

    “Glasgow 1877” nakon uvodnog spoja muške naracije i folk melodija uz gajde, frule i akustike, donosi žensku vokalnu nježnost i bombastične orkestracije, te umirujući piano i zbor za kraj. Sjetna ženska pjevanja, ambijentalne klavijature, frule i razigrani piano u interakciji sa bendžom i usnom harmonikom, u Ennio Morricone stilu odvode priču pjesme “Into The West” u pravcu Divljeg zapada. Instrumental “Duel & Cloudscapes”, s grmljavinom koja prati orkestralije, marširajućim bubnjem, žuborastim klavijaturama i interludijskim ‘cartoon’ ritmovima čisto dobra je numera, a “Dreamtime” je pjesma koja sadrži didgeridoo dionicu, s pomalo čudljivom i sumornom atmosferom.

    Kombinacija moćnih orkestracija i zbora s bubnjem, frulama, razigranim pianom i dojmljivim Tonyevim pjevanjem karakteriziraju pjesmu “Cold Heart of the Klondike”. Sanjiva balada “A Lifetime of Adventure“, koju pjeva Johanna Kurkela, s uvodnom zveckanjem zvona, pianom, emotivnim gitarskim solom i potištenim tonovima podsjeća na Enyu i logičan je izbor za nastupni singl. A ako bude drugog, to bi mogao, čak i trebala biti “Go Slowly Now, Sands of Time”, akustična balada s jasnim utjecajima folk melodija i sjetnim Alanovim pjevanjima kojiam se pred kraj pridružuje sjetna Johanna, koncepcijski dijelom nalik na Nightwishove naslove “The Islander” ili “The Crow, The Owl and The Dove”.

    Iako se nije moglo baš u potpunosti izbjeći podudarnosti s Nightwish, ma koliko one minijaturne bile, Tuomas je dokazao da je sposoban napisati potpuno drukčiji komplet glazbe nego to inače radi. Emotivnu, dirljivu, utjecajnu, moćnu i duboku, i to bez uporabe metalnih elemenata. Glazbe koja je istovremeno intrigantna i opuštajuća, staložena i nervozna, mračna i svijetla. Glazbe koja nudi baš ono što se od nje traži. Izraajnost, produhovljenost i misaonost.

    0 Shares
    Muziku podržava